Nad grobom prijatelja i kolege po ljutom peru

Komunistička Udba napravila Matino ljuto pero

Naš Mate Ćavar, istinski domovine sin, širom domovine i svijeta ima puno istinskih prijatelja. Jedan od njih sam i ja, Žarko Marić, dječak s kamena, kolega po ljutom peru, koji je imao čast u Zagrebu upoznati  Matu Ćavara, od njega kao svog učitelja puno naučiti, i zadnjih godina se skoro svakodnevno s njim družiti na podnevnoj kavici u središtu grada.

Mate Ćavar

Moje Mariće je prije 300 godina izrodila Iva Ćavar, i oni danas žive u velikom broju, tamo, gdje se iznad hladne Neretve izdižu, burom opuhani i zvizdanom opećeni kameni vrhovi; Čabulje, Čvrsnice i njihovog brata Prenja. O Matinoj ljudskoj, obiteljskoj, vjerskoj, domoljubnoj, političkoj, pjesničkoj i turbo publicističkoj dimenziji je već dosta rečeno. Ja ću samo dodati još par rečenica. Kao i mnogi drugi, još u ranoj mladosti, napunivši svoje akumulatore kamenom čvrstinom, svjetlošću i  toplinom, te šumom bistre riječice Lištice, napušta svoje toplo ognjište i odlazi u hladni svijet. Kao povratnik iz tuđine, od 90-ih godina uspješno živi i radi u svom  najdražem Zagrebu, kome među stotinama umjetnički napisanih deseteračkih pjesama, poklanja divnu pjesmu, koju smo čuli na jučerašnjem ispraćaju.

Kao što je krvava diktatura zloglasnog Aleksandra Karađorđevića napravila ljute ustaše, tako je i zloglasna komunistička Udba, progoneći ga i zatvarajući ga napravila Matino ljuto pero. U svom rodnom kamenom zavičaju, tamo gdje među grobnim spomenicima, imena svojih roditelja, djedova i baka, sve redom dobrih prijatelja i poznanika, može pročitati, i s njihovim slikama razgovarati, tamo je Mate odlučio vječno počivati. Mate Ćavar ostaje živjeti s nama, u našim očima i u našim srcima. Kao iskreni domoljub i vjernik, on ostaje živjeti zajedno sa svojom domovinom i vjerom, kao vječnim i najvećim fenomenima u području međuljudskih odnosa.

Žarko Marić