Sjećanje na susret 1993.

             Pjesniku Dragutinu Tadijanoviću

                Bilo je to jednoga dana

                Devedeset treće.U proljeće.

                U mračnom stepeništu

                Zgrade na Trgu Jelačića bana

                Broj sedam.

                Sječam se dobro. I k'o da sada gledam:

                Jedan pjesnik silazi niza stepenice.

                Ja se istom penjem.

                Moje vedri se lice.

                Lik mi dobro znan.

                To je pjesnik Tadija,

                Već i mojom pjesmom opjevan!

                Pozdravim ga:"Dobar dan, dobar dan!"

                A on meni: "Ja vas ne poznam."

                Predstavim se a on meni,

                K'o kavalir ženi:

                "Drago mi je. Još ćemo se sresti."

                A ja šutim. Već susrete slutim.

                (Ne na mračnoj cesti!)

                On još doda samo:

                Vi stenjete. Dizalo je tamo!"

                I pokaza na vrata ulaza.

                Rekoh:"Hvala, ja zaista stenjem,

                A Vama je lakše.

                Vi odozgor silazite,

                Ja se istom penjem."

Malkica Dugeč, o Božiću 2015.