U najnovijem ocjenjivanju europskih vanjskih politika koje provodi Europsko vijeće za međunarodne odnose (ECFR) u Bruxellesu, Hrvatska je označena kao zemlja koja vodi pasivnu ili – u žargonu ECFR-a – zabušantsku vanjsku politiku. Ni po jednom od šest kriterija koje su ocjenjivači uzeli u obzir, naša diplomacija nije dobila ocjenu aktivne ili liderske politike. Riječ je ocjenjivanju koje nema za cilj postaviti ljestvicu najaktivnijih i najpasivnijih europskih diplomacija, već zasebno vrednuje ponašanje država po određenim, gorućim vanjskopolitičkim pitanjima. Pa je tako Francuska, primjerice, i na liderskoj (u većoj mjeri) i na zabušantskoj listi.
Diplomacije članica Unije ECFR je lani vrjednovao prema učincima u odnosu na imigrantsku krizu, sankcije prema Rusiji, doprinose širenju EU-a, krizu na Bliskom istoku te odnose Unije sa SAD-om i Kinom. Zanimljivo je da je i u odnosu na imigrantsku krizu hrvatska vanjska politika ocijenjena „zabušantskom“, nasuprot samohvali koja se mogla čuti s obje domaće vanjskopolitičke adrese, i sa Zrinjevca, gdje je MVEP, i s Pantovčaka, odnosno iz Ureda predsjednice Republike. Politolog Robin Ivan Capar, koji je zajedno s Lukom Oreškovićem sa sveučilišta Harvard činio hrvatski dio ocjenjivačkog tima, pojašnjava kako najnovije nalaze ECFR-a treba sagledati kroz okvir da se ocjenjivanje provodi već šest godina.
– Zamijećeni su i vrjednovani značajni pomaci vanjske politike u prošloj godini u odnosu na prethodna godišta. Istraživački tim za Hrvatsku daje preporuke, rezultate svojih istraživanja i ocjene, no konačna ocjena je na ECFR-u. Ocjenu koja je na kraju dana Hrvatskoj pogrešno je prevoditi kao neaktivna ili pasivna vanjska politika. Točniji prijevod bio bi da naša vanjska politika nije bila ta koja je davala tempo određivanju pristupa ili rješenja za određena pitanja kao što je izbjeglička kriza – tumači Capar.
Pritom, vraćajući se na imigrantsku krizu, naš sugovornik ističe da Hrvatska po svojim objektivnim mogućnostima i veličini problema s kojim se EU suočila kada je krenuo val izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja nije ni mogla biti ta koja će diktirati rješenje.
– Lider u rješavanju imigrantske krize može biti, primjerice, Njemačka, kao što je i pokazalo ocjenjivanje ECFR-a u kojem je Njemačka dobila najvišu ocjenu – dodaje Capar.
Na pitanja koji je cilj ovog ocjenjivanja i je li ono u bilo kojem smislu od utjecaja na status diplomacija članica Unije, Capar kaže da je ECFR „think-thank“ vijeće neovisno o Europskoj komisiji i svim drugim institucijama EU-a, ali im, dodaje, želi pomoći.
– Cilj ECFR-a je doprinijeti kohezivnosti vanjske politike Europske unije – otkriva naš sugovornik.
Dok je u Sloveniji, čija je diplomacija u ovom istraživanju također dobila pridjev „zabušantske“, ocjenjivanje ECFR-a jučer bila jedna od unutarpolitičkih tema, u Hrvatskoj ono prolazi bez reakcije. Pokušali smo dobiti komentar bivše ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić na ocjene bruxelleskog vijeća, no to nam do zaključenja ovog teksta nije pošlo za rukom. Europsko vijeće za međunarodne odnose okuplja 250 političara, lobista, poslovnih ljudi i različitih stručnjaka iz zemalja članica Europske unije. Široj javnosti najpoznatija imena angažirana u ECFR-u su Carl Bildt, Javier Solana (bivši tajnik NATO-a), Joschka Fischer (bivši njemački šef diplomacije), sociolog Timothy Garton Ash i finski diplomat Martti Ahtisaari. Vijeće je osnovano 2007. godine, a ocjenjivanje europskih diplomacija provodi već šest godina.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više