Hrvatska Prevlaka – istočno Konavle

U posjetu prijatelju kapetanu Cvijetu Božoviću

 

 

Posjet čestitom domaćinu i mojem prijatelju kapetanu Cvijetu Božoviću bio mi je prigoda da obiđem malo detaljnije istočni dio Konavala koji je u doticaju sa Bokom kotorskom. O Konavlima općenito i poznatim Konavljanima ovdje ne će biti puno riječi, samo spomenimo da ime Konavle potječe od kanala za vodu; najpoznatiji je u kasnoj antici povezivao Cavtat (Epidaur) sa današnjom Vodovađom. Konavle su klimatski i reljefno vrlo raznolike, od suptropskoga Cavtata i Molunta do dijelova Konavoskoga polja koji imaju gotovo umjereno kontinentalnu klimu, te do Kune Konavoske koja se poput gnijezda svila u skutima 1234 m visoke Snježnice.

Na istoku Prevlaka i rt Oštro kontroliraju ulaz u Boku, tvrđava austrijska na Prevlaci remek djelo je arhitekture XIX. stoljeća, blokovi kamena u podnožju utvrde su masivne kocke dimenzija metar za metar. Podzemne prostorije su kao rođene za muzej ili kulturna događanja; nažalost ponosna i elegantna utvrda danas je izgled nemara, kamenje se odronjava i prijeti rijetkim posjetiteljima. Sramota naše države! Strme stijene nad otvorenim morem pružaju priliku za ribolov, ali nisu zgodne za kupače. Vlasnik najjužnije naše gostionice (konobe) "Gusar", gospar Pero, kaže da ponekad priđu obali jata delfina (dupina) i poigraju se. Električni stupovi naliče na Meksiko prije Drugoga svjetskoga rata, i ne pružaju lijep izgled, lijepa priroda i boravišta jugovojske vape za nekim tko će to pametno urediti.

 

Tu smo se na stijenama pogostili crnim samoniklim grožđem sorte kadarun, nekade vrlo rasprostranjene između Neretve i Boke. Sa heliodroma je lijep kružni izgled na pučinu, i otočić Mamulu na kojem se nalazi također vrlo lijepa austrijska forteca (utvrda). Na ovom uzvišenju divno bi bilo postaviti kip Novljanina (Herceg Novi, podignut od kralja Tvrka) Bogdana Leopolda Mandića, junačnoga čovječuljka, fratra velikoga ispovjednika, žarko željnoga jedinstva kršćana. I Siksto V., veliki renesansni papa koji je učvrstio Crkvu po ocu potječe iz Kruševice, planinskoga vrška koji su Turci jednostavno oduzeli Dubrovniku sredinom XV. stoljeća. Prepoznajem vrhove Orjena, Lovćena, Lušticu i pogled mi uživa u maslinicima, hrastovima primorskim (tzv. dub), uz dosta čempresa, poneku smokvu i rogač, česvinu… Alepskoga bora niti za lijeka, što je lijepa činjenica koja raduje kapetana Cvijeta Božovića, osnivača Društva prijatelja Otoka (veliko O!) Lokruma.

 

Božovići su dali prilični broj kapetana, inženjera, profesora, pa i dr. znanosti Nikolu, a najpoznatiji je dubrovački poslanik u Carigradu i tumač turskoga jezika Miho Božović, XVIII. stoljeće. Stari dom, danas ruina, obitelji Božovića je izgrađena bila još prije potresa 1667. godine, a kapetan živi u kući mladici od samo 140 godišta. Vjerojatno je i Vice (nte) Bratuti, dubrovački tumač arapskoga i turskoga na dvoru španjolskoga kralja Filipa IV. iz istoga kraja, od Bratičevića. Obližnje pravoslavno selo Zvinje u Boki i Sutorina kod Herceg Novoga bili su pod turskom vlašću od 1482. do 1878. godine. U blizini su i lijepe crkvice sv. Nikole, sv. Spasa i sv. Jakova, a vrlo stara, i sada zarasla i teško pristupačna sv. Joakima će krenuti u obnovu.

 

Konavle imaju romaničke crkve, Soko kulu, žrtvenike bogu Mitri štovanom u doba Rima, mlinice u Konavoskim dvorima, samostan u Pridvorju… Iz Vitaljine je poznati pisac, pjesnik i redatelj Stijepo Mijović Kočan, a tu rado boravi i književnik Feđa Šehović, konavoski zet. Iako ima lijepih kuća i dobre zemlje stanovništvo (osim nekih obalnih točaka), stari. Nevjeste su dolazile prije Domovinskoga rata iz BiH, sada ima i jedna Meksikanka, a dolaze pojedinačno i gospođe sa Dalekog Istoka. Cvijetov brat Baldo, zapovjednik brodskoga stroja, ima suprugu Amerikanku, doktoricu društvenih znanosti, s kojom je obnovio kuću na selu i kao zaljubljenik u more obilazi brodicom Jadran. Baldo je vrstan kolorist amater.

 

Masline donose mještanima lijep prihod (cijena litre ulja je između 60 i 80 kuna), na selu se može pristojno živjeti, a nekad (doba Austrije i drugih bivših država) su bogati konavoski trgovci rabili tržišta i Grada (Dubrovnika) i Trebinja i Herceg Novoga. Kapetan Cvijeto voli čileanska vina i kaže da je Čile puno učinio za svoju prehrambenu industriju, ali da je na svjetskom tržištu plasirao svoja vina kao brand (marku). Hrvatski proizvođači vina kolikogod bili kvalitetni (kao i proizvođači sira iz BiH, meda iz Crne Gore itd.) ne mogu platiti pojedinačno reklamu i imati veliku količinu ujednačene kakvoće. Poznat je slučaj maslinara Frana Miloša, Pelješanina koji osvaja u New Yorku najviša priznanja za kvalitetu. Nešto jači vinari u Konavlima su Karaman sa malvazijom, te Martinović i Crvik.

 

Podsjetimo se nekih poznatih Konavljana i Konavoki

 

Baltazar Bogišić (poznat i kao Baldo Bogišić ili Valtazar Bogišić – Cavtat, 20. prosinca 1834. – Rijeka, 24. travnja 1908.), hrvatski znanstvenik, pravni i povijesni pisac. Redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) od njezina osnutka 1867. godine, član niza drugih akademija i znanstvenih društava, te nositelj nekoliko visokih europskih odlikovanja.  

 

Vlaho Bukovac (Biagio Faggioni) (Cavtat, 4. srpnja 1855.– Prag, 23. travnja 1922.), jedan je od najznačajnijih hrvatskih slikara. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red naših najplodnijih slikara. Prošao je slikarske faze od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne. Osobito je poznat i priznat po portretima. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu 19. na 20. stoljeće.

 

Tereza Kesovija (Dubrovnik, 3. listopada 1938.) hrvatska je pjevačica. Imala je vrlo uspješnu glazbenu karijeru u Francuskoj.

 

Niko Pulić (Dubrovnik, 12. srpnja 1963.) je hrvatski vozač, višestruki hrvatski pobjednik i uzastopni trostruki europski pobjednik na brdskim trkama (1999., 2000., 2001.) vozeći BMW M3 (Gr. A), a natječući se u EHCC (Cat. I). Član AMK Čikor-Pulić.

 

Frano Supilo (Cavtat, 30. studenoga 1870.– London, 25. rujna 1917.), bio je hrvatski novinar, političar i publicist. Izabran je u vodstvo Stranke prava 1895. godine. Nakon raskola u stranci istupa protiv Josipa Franka i zagovara „domovinašku“ struju. Pokrenuo je časopis Crvena Hrvatska i bio njegov glavni urednik do 1899. godine. U njemu je razvijao političku ideju sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i ubrzo uz Antu Trumbića postaje najistaknutiji predstavnik dalmatinskog liberalnog pravaštva.

 

Miho Klaić (Dubrovnik, 19. kolovoza 1829.– Zadar, 3. siječnja 1896.), bio je hrvatski političar i jedan od vođa hrvatskog preporodau Dalmaciji.

 

Mato Vodopić (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. – Dubrovnik, 13. ožujka 1893.), hrvatski teolog, biskup, književnik i prirodoslovac.

 

Luko Paljetak (Dubrovnik, 19. kolovoza 1943.) je hrvatski književnik i akademik. Autor je brojnih zbirki pjesama, knjiga za djecu, znanstvenih studija, članaka, eseja i antologija.

 

Miho Demović (Dubravica, Konavle, 1934.) – hrvatski svećenik Dubrovačke biskupije, glazbeni povjesničar, muzikolog i dugogodišnji glavni dirigent crkvenog zbora (regens chori) zagrebačke katedrale. Pronašao je izgubljeni Dubrovački misal.

 

Stijepo Mijović Kočan (Đurinići u Konavlima, 14. travnja 1940.) hrvatski književnik, pjesnik, putopisac, scenarist i redatelj.

 

Zvonimir Deranja (Dubrovnik, 22. rujna 1979.), bivši hrvatski nogometaš. Nogometnom se počeo baviti u lokalnim klubovima Slavenu iz Grude, Konavle, te vrlo kratko u dubrovačkom GOŠK-u. Nakon što su ga zamijetili skauti Hajduka prešao je u juniorsku školu splitskog kluba.

 

Ratko Zvrko (Drvenik (Konavle), 20. travnja 1920.– Dubrovnik, 23. rujna 1998.), bio je hrvatski književnik, novinar i boksač. Pjesme je u početku objavljivao pod pseudonimom Marijan Vučić u periodici te u mnogobrojnim zbirkama i slikovnicama.

 

Teo Trostmann