Površno ili neredovito čitanje “Hrvatske riječi”

O progonu Hrvata iz Srijema sam dosta pisao jer sam i sam kao i moja obitelj bio žrtva uznemiravanja, prijetnji, razbijenih prozora…

DEMANT – Poštovani

Obraćam Vam se povodom dopisa poslanog od strane gospodina Branimira Miroslava Cakića a u svezi sa mojim intervjuom „Povijest Srijema se ne smije zaboraviti“  koji je objavljen u novinama  „Hrvatska riječ“ broj 673 od 11. ožujka 2016. godine. U svom dopisu gospodin Branimir Miroslav Cakić navodi da je šokiran jer nije postavljeno krucijalno pitanje što se dogodilo u Srijemu devedesetih godina prošlog stoljeća odnosno što nije pisano o progonu 30.000 Hrvata iz Srijema tijekom devedesetih godina„Još je veći šok što mladi profesor povijesti, koji uči našu djecu, preko toga prelazi bez ijedne riječi”.

Dario Španović

Ovakvom reakcijom u svom dopisu gospodin Branimir Miroslav Cakić samo pokazuje svoju površnost odnosno neredovito čitanje novina "Hrvatska riječ". U svojoj dosadašnjoj suradnji s novinama “Hrvatska riječ” u velikom broju mojih objavljenih tekstova pisao sam  o protjerivanju srijemskih Hrvata tijekom devedesetih godina. Podsjećam gospodina Branimira Miroslava Cakića da sam u serijalu tesktova  o povijesti srijemskih mjesta detaljno opisao događaje  tijekom devedestih godina u Srijemskoj Mitrovici, Zemunu, Petrovaradinu, Hrtkovcima, Slankamenu, Golubincima, Kukujevcima, Gibarcu, Moroviću, Sotu, Rumi, Šidu, gdje sam naveo broj protjeranih, napadnutih i nažalostu ubijenih Hrvata iz ovih mjesta. Također sam u tekstovima objavljenim u prethodnim brojevima novina “Hrvatska riječ“; “Egzodus hrvatskog stanovništa”, ”Progon uz blagoslov države”, “Srijem tijekom Domovinskog rata” detaljno  pisao što se događala s mojim narodom na području Srijema tijekom Domovinskog rata.

O progonu Hrvata iz Srijema sam dosta pisao jer sam i sam kao i moja obitelj bio žrtva uznemiravanja, prijetnji, razbijenih prozora… no tema objavljenog intervjua nije se odnosila na taj period. Da je gospodin Branimir Miroslav Cakić redovito čitao novine “Hrvatska  riječ” vidio bi da sam o toj temi dosta pisao i da nije istina da sam povodom tih događaja, kako navodi “prelazi bez ijedne riječi”, te ne bi imao razloga za ovakve dopise. U prilogu šaljem jedan od mojih tekstova koji je objavljen u novinama “Hrvatska riječ” u svezi protjerivanja Hrvata iz Srijema (Egzodus hrvatskog stanovništva – Srijem poslije raspada SFRJ):

Egzodus hrvatskog stanovništva – Srijem poslije raspada SFRJ

Paralelno s raspadom SFRJ i početkom rata u Hrvatskoj u Srijemu počinju napadi i protjerivanja hrvatskog stanovništva. Cilj ovih napada bio je očigledan – nasilno smanjenje broja Hrvata u Srijemu. Psihički i tjelesni teror početkom devedesetih godina postaje svakidašnjica za srijemske Hrvate. Dobivanje otkaza, telefonska uznemiravanja, tjelesni napadi, podmetanje eksplozivnih naprava i ubojstva postaju instrumenti uz pomoć kojih se iseljavaju Hrvati. Meta napada postaje i Katolička crkva, kako sakralni objekti tako i svećenstvo. Šidski župnik Đuro Ćuraj brutalno je pretučen dok je Nikola Kraljević, župnik u Hrtkovcima, nekoliko puta bio pretučen, ubadan nožem i javno maltretiran, župni stan je u potpunosti opljačkan, a župnik se često morao sakrivati po kućama i njivama. Crkve su se isto našle na udaru – obijanje, pljačkanje, pisanje grafita i podmetanje eksplozivnih naprava postaju sve češći. U Novim Banovcima minirana je i srušena katolička crkva stara 250 godina, 1995. godine eksplozivnom napravom srušena je crkva u Vašici, u Hrtkovcima je djelomice oštećena crkva, dok je crkva u Kukujevcima nakon progona Hrvata nekoliko godina služila kao pilana i stovarište drva.

Žrtve

Nažalost, u Srijemu su ubrzo počele padati i nevine hrvatske žrtve. Prva žrtva je Ivan Janiček iz sela Sot, koji je ubijen na kućnom pragu u jesen 1991. godine. Ubrzo nakon toga dolazi do otmice i ubojstva braće Ivice i Mate Abjanovića iz Morovića, koji se još i danas vode kao nestale osobe. U selu Golubinci 6. veljače 1994. godine u svojoj kući nožem je izbodena Marija Purić stara 28 godina, 29. srpnja 1992. godine ubijen je i masakriran Mijat Štefanac iz Hrtkovaca, 23. veljače ubijen je u svom dvorištu Živan Marušić iz Jamene. 

Najstrašnija ubojstva dogodila su se u selu Kukujevci, gdje su na najsvirepiji način ubijene dvije obitelji. U noći 30. srpnja ubijena je obitelj Oskomić, Nikola, njegova supruga Agica i Nikolina mama Marija. Agica je ubijena sa 72 uboda nožem, Marija tupim predmetom, a Nikola je zaklan. Sve ovo kao da nije bilo dovoljno, već je žrtvama još i pucano u usta. Obitelj Matijević se, kao i mnoge druge obitelji, spremala na selidbu u Hrvatsku, starija djeca već su se bila odselila, dok je u kući ostao otac Joza sa suprugom Anom i sin Frano, star samo 14 godina. Noć uoči selidbe na brzinu i uz puno buke odvedena je cijela obitelj. Obitelj više nikad nije pronađena, bez uspjeha su ostali svi pokušaji potrage djece i ostale rodbine. U Hrtkovcima je 6. svibnja 1992. godine dr. Vojislav Šešelj održao miting na kojem su pročitana prezimena hrvatskih  obitelji koje se moraju protjerati (to sad predstavlja jednu od točki optužbi protiv dr. Vojislava Šešelja u Haagu). 

Selo bez imena

Ubrzo nakon toga, 13. svibnja, uklanja se ploča s nazivom Hrtkovci na ulasku u selo i postavlja nova s natpisom Srbislavci. Sutradan policija uklanja ploču Srbislavci, ali ne vraća staru, tako da Hrtkovci ostaju izvjesno vrijeme selo bez imena. U Slankamenu 11. siječnja 1992. dolazi do provale i uništavanja Hrvatskog doma, uništavaju se stare i  vrijedne knjige, kao i velika kolekcija slika starih više od 100 godina. Prebijanja, maltretiranja, eksplozije (u Srijemu je bačeno ili podmetnuto preko 200 eksplozivnih naprava) i ubojstva, dovela su do masovnog iseljavanja hrvatskog stanovništva. Vašica, Sot, Gibarac, Hrtkovci, Nikinci, Slankamen, Šid, Kukujevci, Srijemska Mitrovica, Petrovaradin, Zemun, Golubinci, Beška, Ruma, Morović i još mnoga druga, predstavljaju mjesta velikog egzodusa hrvatskog stanovništva iz Srijema. U mnogim mjestima Hrvati su predstavljali značajan dio stanovništva, u Golubincima i Moroviću bezmalo 50 posto, dok su u Sotu (70 posto), Slankamenu (80 posto), Hrtkovcima (60 posto), Kukujevcima (95 posto) predstavljali većinu stanovništva. Danas samo Golubinci i Slankamen imaju više od 15 posto hrvatskog stanovništva. Po popisu stanovništva iz 2002. Golubinci imaju 15 posto Hrvata, Slankamen 20 posto, Morović i Hrtkovci oko 8 posto, dok je u Kukujevcima od 95 posto ostalo samo 3 posto Hrvata. Protjerivanja između 1991.i 1995. godine dovela su do iseljavanja preko 30.000 Hrvata iz Srijema. S područja Grada Beograda (Beograd, Novi Beograd, Zemun) iseljeno je preko 10.000 Hrvata, u mnogim mjestima broj Hrvata je sveden na minimum. 

Nakon kolonizacije srpskog stanovništva 1918. i 1945. godine i protjerivanja Hrvata u prvoj polovici devedesetih godina, etnička slika u Srijemu je u potpunosti promijenjena. Hrvati u Srijemu postaju grana koja svjedoči o slavi koje više nema, ali, kako su govorili i još govore  srijemski Hrvati, »hrvatski narod je tisućgodišnje stablo, koje se ovdje razvija toliko stoljeća i neće se dati uništiti«. 

Dario Španović