Busovača

Vodama, rijekama…

 

 

u praskozorju plaminja

u novom žaru dana

podno Vlašića

jutarnjom rosom umivena lica

Busovača krasotica

njene rijeke

Hum

šume

polja

djetinjstva moga

noći i dani

kolike samo protekoše zore

kroz crni muk

vodama rijekama

Ivančice i Kozice

vodi

rijeci Lašvi

od moga bosonogoga trka

Lašvanskom dolinom

procvalim livadama

za blagom

…

ljeto se u jesen mijenja

mojom životnom ravnicom zabijelila zima

glasom u kom krije tihu sjetu

moja me Busovača zove sebi

zemljom da me pokrije

 

Nikola Šimić Tonin