Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

Montirani proces koji teče

MEMORICID ili nevjerojatna hatevejska svinjarija

 
 
Kako se godinama zalažem za ukidanje HRT-a, kad već nikako nije nastojao postati javna objektivna i ustanova medijske kulture višerazne od propagandne, tako to odavno ne gledam. Informativne i parainformativne raspravne „klubove“ ni da bi, osim naknadno na internetu za potrebe nekog osvrta iz nužde i u samoobrani. Tamošnju  „satiru“ i sprdnju ni da bi. Ako naletim na „odabrao Đelo Hadžiselimović“ ili sličnu emisiju o prirodi u Hrvatskoj, Burićeve povijesne, ili neke slične reprize – to bi uglavnom bilo sve. Dnevnik sam ponovno počeo gledati prekjučer i nadaje se kako bi mogao biti informativniji i objektivniji. Vidjet ćemo. Tako sam glede nekakvog „Montiranog procesa“ ostao potpuno neobaviješten. Zainteresirala me ta iznenadna buka oko nečeg što je, izgleda, rijetko tko gledao, a ni elektroničke novine ga nisu pratile. Pa hajd' na internet.  
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/03/nosenko.jpghttp://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/03/newsbar.png
Ivan Isidorovič Nosenko
 
Prvo o čemu sam mrvicu razmislio naslov je te „satire“: „Montirani proces!“ Mora da su autori neki genijalci kad se usude tako nasloviti svoje uradke, a bit će unutra i crnoga humora do samoga dna Pakla, pomislio sam. Nisam mogao dozvati u sjećanje „satiru“ u vezi montiranih procesa, tek mi se satara motala po glavi i neki stari „crnjaci“ u kojima je Staljin glavni lik koji ni danas nisu za javnu televiziju. Kao najbolji „stiričar“ ipak mi se pokazao sâm Josif Džugašvili. Podijelio sam tu anegdotu s čitateljima, ali neki su ju propustili, pa ju ponavljam.
 
Sretne, dakle, Staljin svog ministra brodogradnje, Ivana Isidoroviča Nosenka (19. travnja 1902. – 2. kolovoza 1956.) i upita: „O druže Nosenko, još te nisu uhitili?“, veselo ga upita. Bidni Nosenko kiselo se nasmiješi i sledi. Kad će doći po mene, proleti mu mislima. Nakon nekog vremena ponovno se sretnu u Kremlju.
– Nosenko, još te nisu ubili?, upita ga Staljin i produži dalje. Nosenko je bio led ledeni. Ali nisu dolazili po njega. Nakon nekog vremena bješe neka sjednica Centralnog komiteta na kojoj je Staljin referirao o silnim uspjesima, usuprot ogromnim poteškoćama i rovarenju  bezbrojnih neprijateljia „kursa“.
– I sve smo to radili još i s dozom humora, poentira.
– Zar ne druže Nosenko?, sjeti se ministra, živog svjedoka, jednog od rijetkih. (Nosenko je umro prirodnom smrću i sahranjen je u zidinama Kremlja.)
Malo humora i satire i sretan završetak, k'o u američkom filmu. Ima doduše još i američki nastavak o Nosenkovom sinu, ali drugom zgodom.
 
No, što je s desetcima milijuna žrtava Montirnog Procesa, montiranih procesa, od SSSR-a, preko Kine…, uključivo DFJ, FNRJ, SFRJ? Nekome je na HTV-u, poprilično pametnom u „lijevoj“ polutci mozga palo na pamet kako bi se Montirani Proces, kao masovni zločin komunističkih korijena i izvedbe globalnih razmjera među gledateljima mogao ponešto „relaksirati“ u „satiri“ – sprdnji feralovsko-tomićevsko-frljićevskog tipa. Naročito među mlađim gledateljima koji o tome ne znaju ništa, iako je on središte, srž – ideološko-policijska metoda milijunskih zločina, desetina milijuna. Nevjerojatna je to hatevejska svinjarija, ustvari nešto kao zagrtanje smećem memorije, da ne napišem memoricid. Ta u Hrvatskoj ima još i živih žrtava montiranih procesa. Da, neki su ih i preživljavali.
Pogeladao sam dio te jedne ili dvije emisije. U jednoj sam vidio  stupidnu sprdnju s Tuđmanom, ustvari s njegovim „duhom“. Ništa satirično, ništa smiješno, samo primitivna šprdnja. Nevažno. U drugoj ili istoj, ne sjećam se, sprdačilo se s našim Timom, tako da ga se na koncu priloga poslalo da u mraku davi mačke. Mijauču mace do smrti. I to se naziva satirom.
 
„Montirani proces“ je upravo primjer rada HRT-a zbog kojega se Ja – pretplatnik godinama, još od doba Sanader-Kosorice zalažem: ukinuti“! Ne za moje novce razbojnici s HTV-a. Nego, razmišljam, zašto ovu „montažu atrakcija“ autori nisu nazvali, ne znam, primjerice, „montirani (montažni) konclogor“? A obje strahote i užasi su ispali ispod istog šinjela. Odgovor je jednostavan: kulturni, medijski, virtualni je totalitarizam „s lijeva“. Pod sloganom „lijeva ruka, desni, pretplatnički, džep“. Pržim te u mozak, pa još plati. Tako je montiran taj proces. Tko ga i kako, kao takvoga, danas sve i posvuda koristi, to je druga priča. „Montirani proces“ je sastavni dio montiranoga procesa – koji teče. Pa se vi je..te.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Dobili smo što smo i zaslužili

HF

Plenković s Pupovcem svakako gubi

HF

Sjećanje na Jambora, Kapustića i Vusića

HF

Pederski – najjači filmski lobi

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...