Frljić svečano i radno obilježava 10. travnja
Taj nam Frljić iz Rijeke prži i oca i majku. I nakon i usuprot tome što je Rijeka postala neki grad, fol, europske kulture. Ubija nas s prastarom pričom o fašizmu. Zahrđali nož nam uporno gura u trbuh. Pa vrti. Baš iz Rijeke. Iz Rijeke nas taj kvazi umjetnik, ali vrlo talentirani kom-naci propagandist, vičan propagandi kao Joseph Goebbels, piči da se cijela Hrvatska češe i plaši zarazom kombinacije kom-naci virusa: od kojega se kad-tad umire. Ili odmah ili malo kasnije. Kad mršavom Frljiću dodam sliku debeloga Vojka Obersnela priviđaju mi se dvojica: Geobbels i Göring. Najnovije, što vam je glavni urednik u uvodniku već citirao glasi: „Intendant riječkoga HNK Oliver Frljić najavio je za travanj "Tjedan posvećen ministru Hasanbegoviću", gdje stoji:
Benito Mussolini Duce i Josip Broz Tito u Rijeci
"U želji da pridonesemo proslavi 10. travnja, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca odlučilo je jedan cijeli tjedan posvetiti ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću. Dok kulturni radnici i umjetnici potpisuju apel za njegovu smjenu, mi ministru posvećujemo naše dvije predstave: 'Trilogiju o hrvatskom fašizmu' i 'Nad grobom glupe Europe' (predstava koja se nekad zvala 'Hrvatska rapsodija'). Pozivamo ga da se tragom 'Trilogije' s nama prisjeti prve i jedine prave hrvatske pobjede" – piše Slobodna Dalmacija. Svoju najavu Frljić može već proslaviti, kao „Sieg“, siguran je, a naći će se već netko tko će mu odzdraviti – pa i iz Europe. Eto „ pridonijet će (oni, Rijeka, Obersnel, SDP, i njeno kazalište, možda i „narod“) proslavi 10. travnja.“
Dakle ovdje se, službeno slavi, 10. travnja, pa će i oni pridonijeti. Službeni grad, vladajuća Partija, službeno kazalište i službeni intendant. Neobično zanimljivo, jer kakav „deseti travanj“, to je prazno davno prošlo vrijeme, starije od pluskvamperfekta. Baš stoga si nešto mislim: pravo mjesto, pravi grad za obilježit' fašizam: Tu se najranije u Europi pojavio, čak i prije njegova pravoga poroda u Italiji. Ustaše s time nisu imale a ma baš nikakve veze, osim D'Annunzijevih talijanskih ustaša. I nikada s Rijekom nisu imale nikakve veze – takva joj bješe sudbina. Ako se o fašizmu u Rijeci uopće govori onda se mora govoriti kao o onom pravom, prvobitnom, primordijalnom, no s „desetim travnjem“ kao nekakvim odjekom, dvadeset i nešto godina kasnije, Rijeka nema baš nikakve veze. Ustaše u Rijeci – nula, da ih svijećom tražiš. Prije bih u Rijeci svih tih silnih godina sreo Yetija, na Platku ili ono čudovište iz Loch Nessa – u luci.
Gabriele d'Annunzio u Rijeci
Nema veze dovest će ustaše na proslavu 2016. Frljić, Veljko Obersnel i Rijeka – „europski grad kulture“. On ih inače pronalazi već godinama diljem Hrvatske, no to su nešto „mlađi“ ustaše: Domovinski rat i branitelji, poginuli, umrli, invalidi i oni, srećom preživjeli. I nekoliko poimeničnih žrtava, sada ne „rata“ kao zla, pa ni „građanskog“ već kao žrtava tih novoustaša iz devedesetih: Reihel-Kira, Milana Levara, djevojčicu Zec… Vidi, kako bilo, ovim žrtvama se barem zna ime, a antifašisti su u rudnik Hudu Jama žive bacili pa zazidali oko tri tisuće uglavnom civila, tko zna koliko djece – i ni jedno ime još nije „procurilo“ u javnost zločinca, a kamo li žrtve! Ispričavam se: „Četvero ih je: Aleksandra Zec, Milan Levar, Reihl Kir i neimenovani branitelj. Na kraju on jedini preživi opće ludilo i klanje, ali s teškim posljedicama, kao invalid u kolicima. On vuče te leševe, naslanja ih na sebe: kao da se zaklanja iza ubijenih. Oni su mrtvi, on je živ, ali žrtve su svi oni“, režira Frljić, a piše notorna Snježana Pavić u Jutarnjem listu od 24. 6. 2015. pod naslovom: „Ovacije na Frljićevu „Trilogiju o hrvatskom fašizmu“.
Trilogija se sastoji od prežvakavanja njegove mesarsko-starogrčke predstave Bakhe iz 2008., nove „Aleksandra Zec“ i „Hrvatskog glumišta“. Najupečatljivija mi je scena iz trilogije „hrvatskog fašizma“ = Domovinski rat, kaže medij – svastika ovelika od svježega mesa. Nadam se da su u njoj našli mjesta i svježi plodovi mora; ribe na suhom, lignje, jastozi, škampi… S tom mesarskom trilogijom Frljić, Rijeka, Obersnel, Stipa Mesić, kao autentični pjevač ustaških, i braco Pusić, sin ustaškog suca koji nije imao ingerencije nad Rijekom, obilježili su Dan antifašizma 2015. S tom „trilogijom“ sad će “pridonijeti proslavi desetog travnja“, a ministra Hasanbegovića podsjetiti na „jedinu i pravu hrvatsku pobjedu“. Sjajno, pravi grad „europske kulture“, ako nikakve onda kulture totalitarizma: najstariji fašistički i najmlađi (jedini preostali?) komunistički grad u Europi. A što uporno tvrdim: Boljševizam – komunizam – fašizam – nacizam ne samo da su isti nego su jedno te isto. Umjetnički plagijator i talentirani kom-naci politički propagandist – iz Bosne. Frljić ni ne zna što Rijeci čini, vidim kako je i grad pod nekom „drogom“, okupacijom, što li, sa svojom u biti jednočinkom – “Komunizam-fašizam-nacizam.