Haaški sud reinkarnirao srpski nacional-socijalizam

Šešelja se ne smije podcjenjivati

Ha, malo je šokantna, puno je sramotna, apsolutno je politička oslobađajuća presuda Haaškog suda Vojislavu Šešelju. No najvažnije je to što je ona izuzetno opasna za Hrvatsku – i naravno za Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, pa i Srbiju. Razumljivo, i za Europu. Za Sloveniju ne znam, jer neki dan su dva (na žalost) etnička Hrvata; Vojislav Šešelj i Zmago Jelinčić podijelili u dobroj tradiciji srpsko-slovenskog sporazumijevanja Hrvatsku. Velikoj Srbiji pripalo je i više od famozne „linije“, Sloveniji svi kajkavski krajevi, te Istra i Rijeka, valjda i Zagreb, tako da ne znam jesu li dvojica „Hrvata“ ostavili Hrvatskoj ikakav „bantustan“.

Možda na prvi pogled sve djeluje farsično, ali nije i hrvatski političari bi već jednom, na što ponovno upozoravmo barem od kad se Šešelj vratio u Beograd, trebali prestati Šešelja nazivati „harlekinom“, „luđakom“, „cirkusantom“ i sl., i već jednom shvatiti ga ozbiljno. Jer  Šešelj je prije svega projekt velikosrpstva, najprije KOS-a od početka osamdesetih, zatim ga sredinom istih prihvaćaju i SANU i Milošević, a najvažnije JNA, da bi nastavio svoju igru u agresiji na Hrvatsku.

Nakon srbijanskih poraza, svugdje osim u Bosni, on postaje čuvar  njegove žeravice, grala srpskoga nacionalsocijalizma Velike Srbije. Od zatvora u Zenici do zatvora u Haagu žrtvuje se Vojka. I konačno, slobodan je, ne on, on je slobodan već godinu i pol, a sada, kako se nadaje iz presude – slobodan je i srpski nacional-socijalizam kao balkanska inačica, kao četništvo. Igre sa Šešeljom i Šešeljeve igre, igre žrtve, a sada pobjedničke se nastavljaju. Kakav se sad rat  sprema? Koji, po redu? Vidjet ćemo. Poručujem samo ovdašnjim političarima, ne sprdajte se Šešelju i ne smijte mu se. Shvatite ga ozbiljno. Jer ozbiljni su igrači iza njega. I iza Velike Srbije, koja je, kaže „besmrtna“. Iza Velike „besmrtnne Srbije“ kriju se na žalost mnoge smrti.

Mato Dretvić Filakov