Teroristi koriste oružje iz susjedstva

Ne pitajte otkud stižu kalašnjikovi: odgovor je često Srbija, Hrvatska ili Bugarska

Arsenal koji je otkriven u stanu Rede Kriketa, osumnjičenog terorista koji je uhićen 24. ožujka u blizini Pariza, uključuje eksploziv, kalašnjikove marke AK-47 i automatski pištolj iz Hrvatske. Teroristi koji su izveli napade u Parizu prošlog studenog koristili su se kalašnjikovima AK-47 koje je proizvela Zastava, srbijanska tvornica oružja. Braća Kouachi, koja su napala satirički časopis Charlie Hebdo prošlog siječnja, koristili su se streljivom za kalašnjikove koje je proizvedeno u Bosni i Hercegovini. Što god su drugo još dijelili ti teroristi, jednu su zajedničku stvar zasigurno imali: sklonost oružju s Balkana.

Red Kriket

Tendencija pojavljivanja oružja s Balkana u terorističkim napadima u Europi nije iznenađujuća. Poslije ratova u kojima se 1990-ih raspala Jugoslavija, u regiji je ostala golema zaliha oružja. Prema procjenama iznesenim u jednoj studiji, broj oružja u privatnim rukama na Balkanu veći je od 6 milijuna, a većina je tog oružja neprijavljena. Srbija ima najvišu koncentraciju privatnog oružja po glavi stanovnika u Europi. Na kontinentu s toliko strogim zakonima o posjedovanju oružja, balkansko oružja pokazalo se kao blagoslov i za organizirani kriminal. Francuska je policija ustanovila kako je od 26 komada oružja koji su zaplijenjeni pripadnicima lokalnih bandi u Marseilleu devet komada bilo kalašnjikovi iz bivše Jugoslavije. Francuzi izvještavaju da albanski krijumčari oružja u zemlju unose po 20 komada odjednom, skrivene u podu kombija. Slovačka policija je 2014. zaustavila kamion prepun oružja i granata koji se kretao iz Bosne prema Švedskoj.

Međutim, takve malene isporuke u sjeverozapadnu Europu zapravo su sitan dio industrije oružja u regiji, kaže Ivan Zveržanovski, koordinator SEESAC-a, organizacije koja radi na nadzoru malenog oružja na Balkanu. Veliki su naručitelji strane vlade, od kojih su mnoge zapadne. Američki, australski, britanski i kanadski vojni teretni zrakoplovi 2014. prikupili 22 milijuna šarži streljiva za kalašnjikove i drugo oružje iz Albanije i dostavili ih snagama kurdske Pešmerge koji se bore protiv Islamske države  (IS) u sjevernome Iraku. U tom je slučaju strjeljivo bilo besplatno: Albanija ga je donirala kako bi si priskrbila političke bodove u Washingtonu, kaže Evelyn Farkas, bivša dužnosnica američkog ministarstva obrane. No u većini slučajeva riječ je o unosnim ugovorima. Većina paravojnih postrojbi koje zapadne zemlje podupiru na Bliskome istoku koriste se oružjem iz bivšeg komunističkog bloka, osobito jeftinim, pouzdanim i dugovječnim kalašnjikovima AK-47. S obzirom da ih zapadne zemlje ne proizvode, balkanske zemlje dobro im dođu. Amerika kupuje kalašnjikove srbijanske Zastave od kasnih 2000-ih, i to uglavnom za iračke i afganistanske sigurnosne snage.

Dio tog oružja dospije do lokalnih pazara ili ih ukradu kada paravojne postrojbe dođu do arsenala koji pripada vladama. U jednome istraživanju ARES-a o streljivu koje koristi IS na jednome području Iraka 2015. ustanovljeno je da 17 posto oružja dolazi s Balkana. Videozapisi na društvenim mrežama pokazuju kako se sirijske paravojne postrojbe služe hrvatskim puškama – gotovo sigurno zahvaljujući pošiljci od 10 000 komada koja je prodana iračkim snagama u sklopu posla u vrijednosti od 100 milijuna eura 2014. i 2015. Hrvatsko oružje koje su hrvatske tvrtke 2012. prodale Saudijskoj Arabiji izvezeno je u Jordan, gdje ga dijele sirijskim pobunjenicima, a cijeli je posao poduprla CIA.

Iako većina tvornica oružja na Balkanu posluje zakonito, neke od njih su ilegalne. Nevladine skupine mogu doći do „potvrda o krajnjim korisnicima” koje su potrebne za međunarodne poslove posredstvom dobro povezanih konzultanata, kaže jedan izvor iz Srbije. Prema jednom drugom izvoru, paravojne postrojbe u Jemenu, koji se nalazi pod UN-ovim embargom na oružje, dobivaju oružje iz država Perzijskog zaljeva. Zapadne zemlje koje podupiru paravojne postrojbe, navodi taj izvor, „gledaju im kroz prste” Bugarsko oružje koje je navodno trebalo biti namijenjeno zemljama Perzijskog zaljeva pojavljuje se u Jemenu, Libiji i u Sudanu. Dva desetljeća poslije završetka ratova na Balkanu, čini se da trgovina oružjem u regiji ne posustaje. U američkome zračnom napadu na bazu IS-a u Libiji 19. veljače ubijene su dvije osobe srpske nacionalnosti koje su bile povezane sa srbijanskim veleposlanstvom i otete još u studenome. Srbijanski premijer Aleksandar Vučić kazao je da radije ne bi raspravljao o razlozima otmice. Bili su, rekao je, „povezani s nekim poslovima s trgovinom oružjem”.

The Economist, London, urednički komentar