Zemlja Hrvata

Vratite me kući

Samo korak mjesta nađite o ljudi

U cvjetnome groblju slavonskih ravnina,

Za čovjeka što no rodnu grudu žudi,

Za putnika jednog, hrvatskoga sina.

Odvela ga sudba preko svijeta bijela

Tam gdje duša jadna ići nije htjela.

Tuđi kamen-puti suzom natopljeni

Upisana u njih oporuka jasna:

Ne ostavljaj sinko djeda prag voljeni

Hrvatska je Zemlja naša Majka krasna.

Izori joj brazdu i natopi znojem,

Bit će kruha dosta, bit ćeš svoj na svojem.

U sumrak života kad se oči sklope,

Kad prohuje brige i lutanja duga,

U sanduku makar vratit ću se ope,

Nek nad grobom zasja željkovana duga.

Nek se tijelo mrtvo odmara do vijeka,

Nek uminu patnje hrvatskog čovjeka.

Na tuđinskom nebu kad mi gasne zvijezda

Kad ishlape krute nostalgije boli,

Vratite me kući sred rodnoga gnijezda

Kraju, gdje i mrtvog moj narod me voli.

Tamo gdje su ljudi sa srcem od zlata,

Vratite me kući u zemlju Hrvata.

Marija Dubravac, Brisbane