Hrvatski Fokus
Aktualno

Važnost dolaska Reçepa Tayyipa Erdoğana

Ahmet Davutoğlu svojim neoosmanizmom daje nam povoda za izražavanje zabrinutosti

 
 
Dolazak prvoga čovjeka turske države Reçepa Tayyipa Erdoğana budi neizbježne povijesne reminisencije; naime malo više od 50 kilometara od naše hrvatske metropole nalazilo se gotovo 300 godina jedno od najmoćnijih carstava zemaljskih, Osmansko Carstvo.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/04/efendiler-yarin-hilafeti-ilan-edecegiz_874555.jpg
Pravde radi treba reći da je u XVI. stoljeću to Carstvo funkcioniralo kao pravna država, toleriralo Židove i kršćane, pružalo siromasima prilike za karijeru, imalo solidnu upravu. S jedne strane Turci imponiraju svojom ekonomijom, demografijom (Turska 80 milijuna, zajedno Rumunjska, Grčka, Makedonija, Albanija, Bugarska, Mađarska, Srbija i Moldavija nemaju 80 milijuna), fenomenalnim geopolitičkim položajem, prirodnim bogatstvima, povijesnom baštinom… Ali, uvijek ima neki mali ali; ne ćemo se sada vraćati 100 godina unazad i misliti na armensku tragediju za koju su ipak odgovorni Prvi svjetski rat, turski masoni i krive procjene armenskih Dašnaka, niti ćemo se vraćati još 400 godina unazad i ukazivati na jako dobre odnose male vazalne dubrovačke države sa silnim carstvom (simbioza kao kad ptičica vodenkonju ili krokodilu čisti zube), niti se sjećati Zrinskoga, Siska i Krbave – iako nam upravo Ahmet Davutoğlu svojim neoosmanizmom (imperijalizmom) daje povoda za izražavanje zabrinutosti. Prisjetit ćemo se da je upravo u tom razdoblju kada su drugi Europljani s renesansom procvali na nekadašnja hrvatska ognjišta naseljen drugi narod (Srbi u Zapadnoj Bosni i drugdje), te da se dio Hrvata islamizacijom pretvorio u bratski bošnjački narod.
 
Na vanjskopoličkom planu nam dolazak turske mornarice u Neum ili izjave Erdoğanove o BiH i Kosovu ne bi trebale biti shvaćene kao puka demagogija; Erdoğan je preozbiljan državnik. Politika Turske prema Siriji i ISIL-u, te neprihvaćanje Turske da Kurdima pruži nacionalna prava dijelom su unutarnjopolitički problem Turske u koji se mi ne bi trebali miješati, a dijelom su i naš problem radi INA-inih polja u Siriji koja vrijede daleko više od sve naše razmjene s velesilom na Bosporu. Danas i gospodarstvo služi kao model kontrole druge države, jer i pas ljubi ruku koja ga hrani. Tako su i Rusi pokušali u dogovoru s lokalnim SDP-om podići turistički kompleks na strateški važnom otoku Mljetu, Mađari su preuzeli kontrolu nad INA-om kao kralježnicom gospodarstva, za očekivati je da će i Turci pokušati usidriti svoje investicije u našem priobalju. Time se naravno kontrolira i protok novca, radna snaga i može se znatno utjecati na politiku onoga koga smo "kupili." Radi se naravno i o lobiranju za ulazak u EU. Zar EU nije jednostavnije proglasiti Tursku specijalnim partnerom, nego s Turskom kao članicom uvući se u osjetljive odnose s Rusijom, Irakom, Sirijom, Kurdima, Iranom, Izraelom, Saudijskom Arabijom…
 
Hrvatska u osnovi predstavlja zemlju koja je most između Srednje Europe i Istoka; i Prvi svjetski rat je izbio jer su Cenralne sile prijetile izgradnjom željezničke mreže od Berlina do Bagdada, čime bi ugrozile englesku prevlast u svijetu. Turska ima mogućnosti razvijati odnose prema SAD-u, Rusiji, Iranu, arapskome svijetu itd. – ali bojim se da će to biti s nekim drugim državnikom, Erdoğan je pomogao ozbiljno narušiti bliskoistočnu "arhitekturu", tj. ravnotežu sila, i to je dovoljno za politički crveni karton. Uostalom Hrvatska treba biti oprezna kada sjeda za stol čak i s dragim susjedima Mađarima, a nekmoli s velikim i poluvelikim silama – jer ono što danas izgleda povoljno može biti uteg sutrašnjici. Zar nije jednostavnije krenuti s reformama negoli u nedogled prodavati baštinu?
 

Teo Trostmann

Povezani članci

I Zoki je odgovoran samo svojoj miloj Partiji

HF

Sveti Vlaho!

HF

Zar Kraljevina Norveška podržava diktatore?

HF

Maršal bez vojske usred Zagreba

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...