Kob

U grobu

Ako si se rodio pod nesretnom zvijezdom,

I još k tomu sudbina poigra se s tobom,

Pa ni kriv ni dužan izgubiš adresu.

Pitanje je kada jednom umreš

Kuda će ti mrtve – kosti da odnesu.

Tad će farizeji stupiti na scenu

Iznad tvojeg odra hladno će procijedit':

„Kad za života nije im'o zavičaj i dom,

Zašto bi u grobu imao adresu,

Zašto bi u grobu bio svoj na svom?“

Nažalost, ni u grobu svi jednako nismo.

I grob ima k'o medalja svaka,

Glavu, pismo. Naličje i lice.

Al' pred Bogom sud će isti biti,

Za krvnike i za izbjeglice.

Pred Svevišnjim neće nitko pitat,

Od kuda si. Iz grada il' sela?

Nit' za crni mramor iznad groba,

Nego kakva – činio si djela.

Pejo Šimić