Hrvatski Fokus

Uzor i rješenje sada valja tražiti u Tunisu

 
 
Nakon debakla turskog modela, prvo u Egiptu, a sada čak i u samoj Turskoj, samo u Tunisu napreduje jedna muslimanska demokratska stranka. Prije pet godina kada je došlo do arapskih pobuna, iskustvo Turske pružalo je argumente za kompatibilnost političkog islamizma i demokracije, zahvaljujući R. T. Erdoganu i njegovom AKP-u. Otkako je Erdogan došao na vlast, započelo je desetljeće modernizacije, ekonomskog rasta, gradnje infrastrukture, otvaranje pristupnih pregovora. Bio je to turski model, u kojem se činilo da je islam kompatibilan s demokracijom, slobodama i tržišnim gospodarstvom, i naravno, NATO-om, i koji su pokušale imitirati zemlje koje su pogađale vojne diktature, kao što su Egipat i Tunis.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/05/Tunisia-Pro-Islamist-_Horo.jpg
Jedna od tih stranaka, Ennahda (preporod na arapskom), koju predvodi Rachin Ghannuchi, Istinski ispit demokracije jest alternacija. Demokratski karakter jedne stranke dokazuje se djelima, ustupanjem vlasti drugoj stranci. Turski AKP još nije imao to iskustvo, a sudeći prema Erdoganovim namjerama, koji želi ostati na vlasti do 2023. kada republika obilježava stotu obljetnicu, njegova želja za takvim iskustvom vrlo je slaba. Za razliku od AKP-a, Ennahda, je dobrovoljno ustupila ključnu ulogu u vlasti 2013. i sada sudjeluje u koalicijskoj vladi kao manjinski partner iako je najsnažnija stranka u zemlji.
 
Prvi debakl turskog modela zabilježen je u Egiptu, zemlji u kojoj su se pojavila Muslimanska braća, najutjecajnije bratstvo u arapskom i islamskom svijetu koje teži islamizaciji društva prije preuzimanja političke vlasti. U Egiptu se dogodilo ono što se već dogodilo više puta, i u samoj Turskoj ili Alžiru, a to je da su vojne čizme zgazile glasove islamista, iako je takvom razvoju pridonijela i nesposobnost Muslimanske braće da vladaju zemljom u ime svih građana i da donesu Ustav u kojemu bi svi imali svoje mjesto.
 
Ono što nisu znala napraviti Muslimanska braća, znala je Ennahda koja je pobijedila na prvim izborima, sudjelovala u izradi inkluzivnog ustava koji jamči vjersku slobodu i odvojenost vjere i politike, te se transformirala u stranku koja je najbliža demokratskoj muslimanskoj stranci, ekvivalentu europske kršćanske demokracije. Islam nije rješenje, govorila su Muslimanska braća. Turska više nije uzor – čemu je težio Erdogan. Uzor i rješenje, sada valja tražiti u Tunisu, tamo gdje je sve započelo u prosincu 2010. i jedinoj zemlju u kojoj još postoji tračak nade.
 

Lluís Bassets, El País, Madrid

Povezane objave

Oružje za sirijske Kurde

HF

Totalitarni Novi Svjetski Poredak

HF

Ralph Peters: Koncepcija stalnog sukoba

HF

Elite u Davosu zalažu se za kontrolu govora

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više