KNJIŽEVNI MINIMALIZAM – Samo Sloga Slavoniju Spašava

Ej Slavonci, još ste živi…

 

 

Dok je reklji i špenzleta bit će i novi kojekaki Šokaca.

 

Dok je srca bit će i Kroacije, dok je želuca bit će i Slavonije, dok je rakije bit će i Šokadije.

 

Ej Slavonci, još ste živi… Dalje se fućka (nova slavonska himna).

 

Gostoljubivi Slavonci iseljavaju da bi useljenici mogli zaposjesti, kopati i orati.

 

Hrvatska raste: Slavonci bježe, a Hrvati ostaju.

 

Ima Slavonaca iz mišanog braka: mama Hrvatica, a dada katolik.

 

Je l' „Inati se Slavonijo“ oda, himna il bećarac?

Kako je mogao baranjski domaći , priznat, vrstan kulen u Europi pobijediti idejno-politički andrin kulin-kulen?

 

Ladimirevci se hvale „Udrugom Ladimirevački divani“ u kojem se radi koješta, ali bez divana.

 

Nakon krajine (RSK) imamo pokrajine (SBS).

 

Navodno Požežani ne pjevaju „Ne dirajte mi ravnicu“, već samo „Po šumama i gorama…“

 

Nekoć seoba Slavena u južne, a sada seoba Slavonaca u zapadne krajeve.

 

Nitko nema što Đakovo imade, Đakovo ima novoseljačku birtiju „Šokački disco“.

 

Nekoć su Šokice udavali žuljevi, a sada šareni nokti.

 

Otkako su neke etnologinje magistrirale, nisu više ispod cijene.

 

Ova seoba upozorava da vrsni političari nisu iz  Brukselesa, ima ih i iz Hlebina.

 

Povijesni izborni uspjeh HSS – i bez pristanka Matije Gupca.

 

Primorci su hrabri pa ne bježe po Europi kao Slavonci.

 

Prosti bećarci su za seljake i slične, a fini za bivše.

 

Slavonci ne će ni bećarce ako nisu masni.

 

Slavonci si proizvode proizvode, a Primorci si daruju.

 

Slavonci su se ili još nisu dogovorili jesu li slučajno za povijesnu hrvatsku slogu  ili za tzv zajedništvo ili konsenzus u zamjenu za propalo bratstvo-jedinstvo.

 

Slavoniji ne treba visoka ograda ni za minimigrante.

 

Slavonski mediji  priznaju jedinu kulturnu baštinu: nošnju, tamburu i šljivovicu.

 

Srijemci se s Baranjcima ne mogu dogovoriti je li povijesni kulin potekao od hrvatskoga Kulina-bana ili je kulen od srpskoga Kulen-Vakufa, pa je slavonski mudri svinjogojski jezikoslovac odlučio – slavonski kulen-kulin.

 

Sva se hrvatska mokra braća složno slažu da je Martinje naš najveći praznik.

 

Šokačkom bendu fali bubanj, slovenska harmonika i dragačevska truba.

 

Šokci divane, a Mikanovački bi komunisti i dalje komunicirali.

 

Šokci su Hrvati, ali Hrvati nisu samo Šokci.

 

Šokci nikada ne će nestati, ali u knjigama.

 

Što su u rodu Slavonac i Šokica?

 

Što više Šokaca, sve manje Hrvata.

 

Tko se diči njeguje ponos, tko se inati promiče prkos i glupost.

 

U kojem je slavonskom gradu glavni kulturnjak – svinjogojac?

 

U Lici Ličani, u Međimurju Međimurci, u Dalmaciji Dalmatinci, u Istri Istrani, a u Slavoniji Slavonci, kojekaki i svakaki.

 

U Zagrebu žive uglavnom Štef, Joža, Ivek, pa Stipe, Mate i Ante, a Joze, Stipe i Tune ni za lik! Šta fali?

 

U Slavoniji ima dosta i pismenih i pizmenih.

 

U slavoniji se klipovi trgaju samo ujesen, a podvaljuju čitave godine.

 

Vinkovačke jeseni njeguju kulturnu baštinu pa neke Šokice zanosno na bini plešu šokački rock-rock. Opa bato!

 

Za Hrvatsku su krvcu lili, a sad bi se stranački podilili i – pobili.

 

Zagrebački Slavonci: Malo nas je, pa nas nema.

 

Slavonci i Baranjci složno se inatili i sa šest pali na dva.

 

Slavonski Dalmatinci vole kulen, ali na brudet.

 

Zašto Slavonci, Baranjci i Srijemci tako zanosno pjevaju „inati se Slavonijo“ umjesto „diči se Slavonijo“? Za inat!

 

Slavonci, Baranjci i Srijemci poklaše nam rokere.

 

Samo se jalovica ne može okraviti ni oteliti.

 

Slavonska su bećarci (masni ili posni) u pjesmi kultura, u govoru nekultura.

 

Šokac je seljak ako govori materinski, a gospodin kad u pjesmi njeguje prostote.

 

Martin Jakšić