HrvatskaKosjenc by HF07/07/2016 Iz Bijele Hrvatske Uspon je težak preko planine; Iz Bijele Hrvatske mnogo je hoda; Savladat nedaće, brda, doline, mogli su tek ljudi, hrvatskog roda. Promiče jahačsa svojim rodom, umorni, prašni od dugog puta… Pjene se konji, potkova sijeva, Zastale ptice, nestalo pjeva. Uz izvor stali, pobožno šute; Ističe voda iz zemlje, čista; Ruši se, buči, utrla pute… Miriši lipa, vrba se lista. Sjahao Kosjenc, orma zveca, Klekne kraj vode i zemlju ljubi, Puna mu duša suspreže jecaj, S nadom gleda nebo gdje rudi. Prilaze ljudi, oči im sjaje Gaze u vodu što život daje. Uzimlju zemlju što Bog je dade U ruke Hrvata, da život grade. Zdenka Bilobrk