Mihail Gorbačov: Narod je tada želio mir, narod i danas želi mir
Svaki predsjednik države (vladar) predstavlja i zastupa svoj narod, pa tako i predsjednik Putin radi, djeluje i postupa, prvenstveno u interesu ruskog naroda. Za to je dobio mandat. Pitanje svih pitanja je: Je li interes ruskog naroda invazija na Ukrajinu? Duboko sam uvjerena da to nije interes velike većine ruskog naroda. Ako je tako, u čije ime i u ime koga i čega Putin na Ukrajinu šalje vojsku, razara gradove, ubija ljude, sije teror i strah, ne samo u Ukrajini, nego i u njoj susjednim zemljama, sebi susjednim zemljama, u Europi i svijetu, prijeteći odmazdom onima, koji se umiješaju u njegov rat i na bilo koji način pomažu ugroženoj i napadnutoj Ukrajini. Ta prijetnja je dosad neviđena. Znamo što to znači. Što na to kaže ruski narod? Slažu li se građani Rusije s tom invazijom i prijetnjama onima koji drugačije misle, govore i rade, od Putina i njegovih pristaša.
Uvidjevši i spoznavši Putinove namjere i cilj, mnogi dojučerašnji njegovi pristaše su ga se odrekli. U njih je prevladao razum i spoznaja kuda ta invazija vodi i čemu služi. Ruski car stvara svoje novo carstvo, zauzima tuđi prostor, širi se i okupira, danas u trećem desetljeću XXI. stoljeća. To je ujedinilo Europu i svijet, posebice Zapad. Svi oni stali su gotovo jednoglasno uz Ukrajinu i njezine građane. Ukrajini se šalje pomoć u hrani, sanitetskim potrepštinama i oružju. Slanjem oružja Ukrajini pojačava se i produžava otpor neprijatelju. Time se zapravo produžava rat i ratno stanje. Rat bi se morao odmah zaustaviti. Mrtvi i ranjeni se broje na tisuće, na obje zaraćene strane. Kolone stotine tisuća izbjeglica kreću prema Europi i Zapadu. Veliki je to egzodus i nesreća. Dobro mi znamo što to znači. Domovinski rat je ostavio duboka i trajna gorka sjećanja. Napao nas je daleko jači i nadmoćniji neprijatelj, tjerajući nas s djedovskih ognjišta u nepoznato, razarajući nam domove, škole, bolnice, crkve, ubijajući nevine žrtve i paleći sve pred sobom. To je jedina sličnost, nikako jednakost, s ratom u Ukrajini. Ukrajina ima oružje, organizaciju, logistiku i potporu cijelog slobodnog i razumnog svijeta. Mi tu potporu nismo imali, posebice u početku. Nitko nije razumio ili nije htio razumjeti naš otpor i borbu protiv jugo okupatora i njihovih satelita. Bili smo sami sebi prepušteni, bez oružja, na čiji uvoz je stavljen embargo. Trebalo je puno vremena, rada, djelovanja i lobiranja naših diplomata, gospodarstvenika i znanstvenika, da Europa i svijet spoznali pravu istinu i uvidjeli svu tragediju ratnih događanja, na ovim prostorima. Počela je stizati pomoć, koja je dobrano kasnila.
Obranili smo se od velikosrpske agresije, obnovili razrušeno i krenuli u opću i posebnu izgradnju zemlje, društva i države, nažalost ne na najbolji mogući način. Korupcija, klijentelizam, nepotizam, laži, prijevare, krađe spriječile su naš optimalni rast i razvoj i dovele nas tu gdje smo danas, kad siromaštvo kuca mnogima na vrata, kad je gotovo pola aktualne vlade pod istragom, a jedan aktualni ministar bio u zatvoru i suditi će mu se, zbog činjenja i nečinjenja, koja se protive Ustavu i zakonima. Za sve to smo si sami krivi. Mi smo birali te koji danas s nama vladaju i predstavljaju nas, doma i vani. Neki su birani uzastopce, više puta, iako se dobro znalo, tko su, što su i kakvi su. Mnogi od njih su se na našoj grbači obogatili i osilili. Premijer ih brani i štiti. To ide sve dok mu se u nekoj aferi priče i istraga ne približe s nepobitnim činjenicama. Tada se slučaj razvlači, razvodni i padne u zaborav. Tako će biti s INA-om, rafinerijama, JANAF-om, vjetroelektranama, slučajem Horvat, Rimac, Žalac, Kušćević… U svemu tome mediji tu imaju veliku, snažnu i nepobitnu ulogu. Međutim, mediji izvještavaju i pišu kako gazda kaže.
I u ovoj invazija Rusije (Putina) na Ukrajinu mediji imaju veliku i važnu, ponekad i bitnu ulogu, ovisno što se čite, gdje se čita i tko piše. O istome jedni pišu i govore jedno, drugi drugo, teći treće… Istina je negdje na sredini, a sredine nema, barem se jasno ne vidi. Iz medija se jasno ne vidi što o tom ratu u Ukrajini misli ruski narod, u većini. U Rusiji, zapravo nema oporbe. Oni usamljeni pojedinci i interesne skupine koje prosvjeduju protiv rata, bivaju uhićeni i strpani u zatvor, čak i djeca koja su se s majkama našla na prosvjedu protiv rata. Većina šuti. Znaju li oni što se zapravo događa? Ima li njihov vožd mandat da radi to što radi? Vjerujem da nema. Ruski narod, kao i svaki drugi narod želi mir i sigurnost, u svojim teritorijalnim granicama.
Ovaj rat se nije dogodio s danas na sutra. Dugo i pomno je taj pothvat velike sile planiran. Dugo stalno tinjaju iskre rata, kojim se želi oteti tuđi teritorij, uspostaviti dominacija na Crnom moru i proširiti ruski utjecaj. Nije bilo dovoljno anektirati Krim, već zauzeti dvije separatističke pokrajine i krenuti na Kijeva, zapravo u osvajanje cijele Ukrajine, što bi se dogodilo kapitulacijom ukrajinskog vodstva i vlasti, te uspostavom marionetske proruske vlade. Želi li to ruski narod? Kakvu korist će oni od toga imati? Imat će veliku ljagu i sramotu. Treba li im to? Sumnjam. To treba njihovu voždu da bi postao vladar Europe i svijeta. Svoju hegemoniju i invaziju na Rusiju Putin temelji na povijesnim činjenicama, po kojima Ukrajina nije država i Ukrajinci nisu nacija. Za Srbe Hrvatska nije država, niti Hrvati narod. Kaj god! Mnogi od njih još uvijek tako misle i crtaju karte Velike Srbije, kao što Putin crta kartu ruskog carstva. Plan mu se ne odvija prema nacrtu. Blitzkrieg nije uspio. Ukrajinci se odupiru agresiji i uspješno brane. Svi sposobni i relativno sposobni uzeli su oružje u ruke. Imaju vodstvo kojem vjeruju, koje ih motivira, i usađuje im nadu,jača domoljublje i budi hrabrost.
Veliki i dugački ruski konvoj naoružanja, ratne tehnike i vojske, danima putuje prema Kijevu. Na tom putu nailazi na velike prepreke ukrajinskih branitelja. Gubi vozila, oružje i ljudstvo. Znaju li ruske majke kako im, gdje i zašto pogibaju sinovi. Neki od njih su još djeca. Boje se i plaču. Gurnuti su u Putinov osvajački rat.
Pregovori traju. Rat ne staje. Tko i kako može zaustaviti taj rat? Međunarodne sankcije i izolacija nisu dovoljni. Putin se za taj rat dobro pripremio. Rat zaustaviti može samo ruski narod, ako je dovoljno hrabar, odlučan, demokratski nastrojen i pravedan. Putina mogu zaustaviti, tako da ga opozovu i smijene. To bi bila svojevrsna revolucija i puč. Možda je došlo vrijeme za to. Nitko nije nezamjenjiv. Vlada i vlast se moraju mijenjati prema potrebama, vremenu, interesu i htijenju građana. U svom velikom intervjuu bivši ruski predsjednik Mihail Gorbačov je među ostalim rekao da je upravljao državom, radio, djelovao i ponašao se u skladu s voljom i potrebama naroda. Narod je tad želio mir. Narod i danas želi mir. Rusi i Ukrajinci su braća, po mnogo čemu. Zlo se širi svijetom kad se braća ubijaju. Tomu bi trebalo stati na kraj, riječju i djelom, a ne nikakvim oružjem, posebice nuklearnim, kojim se prijeti cijelom svijetu.
