Neiskrena isprika titoljupca

Sabor je mjesto za ispriku hrvatskome narodu

Preko javne isprike Željki Markić i članovima njezine udruge, koju ispriku je naredio sud, saznajemo da je Kukuriku Sabor, preko svog podpredsjednika Nenada Stazića, želio u Titinom Jasenovcu sagraditi dječji dom u koga bi se djeca dovezla kamionom. Nije nam toliko interesantan dječji dom, koliko nam je interesantno pitanje, zašto se ispred hrvatskog gradića stavlja pridjev Titov, kada smo mislili da su ta zloglasna vremena, kada se ispred mnogih hrvatskih i nehrvatskih gradova stavljao spomenuti pridjev, prošla.

Najnovija i sa svih strana tražena knjiga hrvatskog povjesničara Mladena Ivezića "Titov Jasenovac" nam po tom pitanju puno pomaže. Ona nam silom dokumenata i povijesnih izvora, znanstveno iznosi na sunce povijesnu istinu, do sada skrivanu i kao sir bijelu, vezanu za ratni i poratni logor Jasenovac. U knjizi se, usput, nigdje ne negira stradanje nedužnih žrtava, koje nedužne žrtve nemaju nacionalnost, i sve zaslužuju pijetet, žaljenje i osudu onoga tko ih je počinio. No, ono što je za nas posebno bolno su megalomanske laži koje imaju za cilj stvaranje genocidne slike o Hrvatima, da bi se prikrio i opravdao genocid nad njima 1945. godine, a kojim genocidom je zapovijedao Tito. Opipljivi kosturi, u odnosu na neopipljive brojke sve govore. Posebno je bolno što i velikosrpski imerijalisti preko svoje kvazi nauke o "Hrvatima kao Srbima katoliče vere" priznaju taj genocid, tako što u stotinama tisuća pobijenih Hrvata vide pobijene Srbe katoličke vere. 

Posebno je bolno što u tim prljavim protuhrvatskim igrama, preko svog podpredsjednika sudjeluje i Sabor, koji nosi naziv Hrvatski, i koji preko kamiona i dječjeg doma u Jasenovcu svjesno lansira asocijacije na agitpropovsku sintagmu "poklana srpska deca". Sudska isprika Nenada Stazića Željki Markić nije dovoljna. Javnost očekuje ispriku i sa Ssborske govornice. I na kraju jedan mali EPP.

Žarko Marić