THOMPSONOV KONCERT – ILI RATNI BUBNJEVI – Budući je dragovoljac Domovinskog obrambenog rata, ne vole ga gubitnici i jugofili

Svi oni koji su protiv Thompsona, pokazuju zadovoljstvo tijekom gostovanja četnicima bliskih estradnjaka

Osluškujući zbivanja u domovini i svietu, promišljajući o zbivanjima kojima svi svjedočimo, opazih da me ponekad sugovornici drugačije promatraju i na izrečeno imaju izključivo dvodimenzionalno (crno-bielo) razmišljanje. Posebice sam iznenađen kada sretnem odrasle, a osobito starije osobe od mene. Kako sam odgojen da se nosim sa svojim pogrješkama i za njih snosim moguće posljedice, vrlo rano sam shvatio svoju odgovornost prema pojedincima i društvu. Osim toga u domu sam dobio informacije, da ono što se prikazuje kao družtveno poželjno, nije nužno dobro s moralnog motrišta pa, tako niti prihvatljivo prema bližnjima. Tako odgojen, uviek sam sklon sumnjičavosti prema centralnoj (vladajućoj) struji, svim izjavama nositelja te struje, što dubljem promišljanju onoga što sam vidio i čuo, stvorio sam jednu sliku promjenljivog motrišta.

Da bismo pravilno sagledali i dubinski proučili neku pojavnost u društvu, sredini u kojoj živimo, moramo tu pojavnost staviti u središte, a motrište treba kružiti oko pojavnosti i to po mogućnosti trodimenzionalno, a to znači motrište pomicati po kaloti (ljusci) kugle. Da bismo to uspjeli, pojavnost, ma koliko bila lokalna, treba biti stavljena u kontekst vremena i svih okolnosti na što širem planu, jer okolnosti djeluju jedna na drugu i, uspijemo li toga mnogo povezati u neku razumnu cjelinu.

Razvojem tehnologije ušli smo u posebice opasnu zonu. Tehnologija nam je doista ponudila mnogo kvalitetnih i brzih pomagala za rad i, mi je prihvatismo. Nu, olakšanje rada nije bilo stvarna želja tvoraca tih pomagala. Prvotna namjena im je bila vojna. Prvo elektroničko računalo je bilo ogromno i prepuno elektronki, a namjena je bila korekcija artiljerijske paljbe, je rnakon nekoliko izpaljenih granata, unošene su koordinate bitnica, cilja i mjesta gdje su padale granate. Niti jedan računar nije bio u stanju tako brzo „pješke“ (olovkom na papiru) izračunati korekciju pa načiniše tablice, koje također nisu zadovoljnavale sve uvjete, kao e-računalo. Prije nego li bi se „cilj“ snašao, već bi bio zasut baražom, što je učinilo vojnu akciju uzpješnom. Smjer tehnologije je krenuo minijaturizaciji uređaja pa smo tako obogaćeni PC-ima, koji su s određenim programima ponuđeni širokim masama, a svemu je svrha bila komercializacija, što će reći jeftinija proizvodnja. To je nastavljeno i s komunikacijama, a danas takvo sredstvo – mobitel objedinjuje i e-računalo. Uz to su ponuđene i neke „bezplatne“ mogućnosti. Naravno, da bi mogao koristiti te mogućnosti, morao si dati pristanak i podatke o sebi, koji su traženi. Sve to izgleda bezazleno, ali pratite li bilo što tim uređajima, nude vam se „kolačići“ i stalno nove i nove tzv. aplikacije. Neki su jasno prikazani, a mnoštvo njih su nevidljivi programčići, koji nekome omogućava ulaz u vaš dom, obitelj pa čak i sviest. Jeste li ikada opazili, da ste o nečemu razgovarali, a iza toga ste dobili baš ponudu takvog sadržaja? Dakle praćenje svakog pojedinca putem uređaja je odavno praksa, a „umjetna inteligencija“ koju sada javno spominju i guraju, je tek epizoda u kojoj gospodari iz sjene traže od nas pristanak, da bi nam, ukoliko se pobunimo, mogli reći, vi ste sami to tražili. Sve ovo napisah, da pokažem kako nas polako i prefrigano uvlače u ponor robstva i nemoći, koju praktično sami korak po korak prihvaćamo, a mnogi čak (ne)svjesno i traže (nadzor kamerama svega i svačega). Izlika za to su u pravilu od nenarodnih vlasti i svekolikog javnog sektora inscenirani događaji.

Upregnutost najvećeg broja zemalja u tzv. kovid pandemiju

Najveći broj zemalja je upregnut u svjetsku vježbu nazvanu pandemija. Stoga ne čudi, da su se tom pozivu odazvali oni koji nama ne služe (mada je to njihov prvi zadatak), nego u naše ime za naše potomstvo stvaraju obveze, koje ih imaju sputati u njihovim životima, mada još nisu ni rođeni. To je admiral D. D. Lošo nazvao stožerna vježba. I danas, nažalost, mnogi (gotovo svi) nisu prihvatili svoju zabludu, a inicijatori odgovornost za izazvani kaos u svekolikom javnom životu. Plenković je na novinarski upit o odgovornosti lakonski odgovorio da je danas sve to passe. Ukratko tko je radi nas umro, mi ne ćemo odgovarati. Napravljen je stožer za upravljanje pandemijom, za kojega su uviek bila ključna sliedeća 2 tjedna. Božinović, prof. Markotić, prof. Beroš, prim. Capak, koji su na konferencijama za tisak redovito održavali napetost kod pučanstva. Tome su se pridružila sredstva priopćavanja novine, radio-postaje i sve TV postaje. Udarna mjesta i ogromno vrieme su govorili o preminulima od kovida. Lakoumni, a takvih je najveći broj, podlegoše strahu. Crkveni prelati zatvoriše crkve. Netko mnogo veći, koga su prelati bili dužni sljediti i slijediti poslao je u to vrieme potres (Zagreb, Banovina), a puk kakav vać jest hrvatski narod, bez obzira na zabrane kretanja i kontrolne točke, predvođen uglavnom dragovoljcima se pokrenu na pomoć bližnjima, ne obazirući se na Božinovićeve prepreke, pomoći bližnjemu u nevolji. Cjepivo za koje je Markotićka najavila da će doći možda najranije za 3 god, a vjerojatnije za 6 i više, je lansirano u rekordnom vremeno od nekoliko mjeseci, dok je test za virus (mada neprimjereni broj puta pojačavan – amplificiran) već bio tu, a s testom i obveza testiranja ili ciepljenja. Bozanić u to vrieme pozva Markotićku da u službi rieči čita na nedjeljnoj sv. Misi prenošenoj na TV-u. Time su naši prelati pokazali da sami ne vjeruju u Isusovu rieč. I dok su nama govorili o vječnom životu, podržali su i pridružili se onima koji su u službi Zloga. Dakle, narodni predstavnici (koji to u stvari uopće nisu), kao i kler (osim rietkih i častnih izuzetaka) se staviše nasuprot onima od kojih žive i zbog kojih su navodno tamo gdje se odlučuje o životu i smrti stanovništva.

Pođimo suštini, a to je Thompsonov koncert

Thompson, kao izvođač se nekome dopada, a nekome ne. O njemu je presudna jedna činjenica, dragovoljac je Domovinskog obrambenog rata. Zato ga ne vole gubitnici i, u Hrvatskoj dobro razpoređeni jugofili, koji mu na sve moguće načine onemogućavaju javne nastupe. Pogledamo li malo pozornije, o čemu se radi, njemu kao umjetniku je onemogućavanjem javnih nastupa izravno ugrožena egzistencija, što pokazuje da komunistička mladunčad i gojenci ne prežu pred ničim, da unište ono što im nije ideološki blizko. Nasuprot tome, svi ti koji su protiv Thompsona pokazuju zadovoljstvo gostovanjima četnicima blizkih estradnjaka.

Thompsona vole branitelji, jer im u spomen vraća vrieme kada su se borili protiv neprispodobivo veće sile od vlastitig snaga, a on Thompson im je svojim pjesmama dizao moral i ulievao nadu da će, uztraju li, možda uspjeti. Zatim su tu roditelji kojima su na svirep način (to je bio modus operandi četnika i komunističke JNA) pobijeni roditelji, muževi, supruge i najgore djeca. Na toj strani su i svi nezadovoljni današnjom ukupnom vlasti, svih stupova i na oba brda. Jedini sudionici aparata koji još nisu svjestni kamo pripadaju su vojska i policija te su, za sada, spremni izvršavati zapoviedi (koliko dugo, vidjet ćemo). Trenutak kada si posvieste da im zapoviedaju globalistički slugani, će biti presudan, da se i oni okrenu protiv svojih nadređenih. Za sada globalisti u pozadini vuku konce i pripremaju obračun sa suverenistima. Suverenisti su danas više-manje razoružani i podpuno atomizirani. Osvrnimo se na 1990. i vidjet ćemo identičnu situaciju. Nažalost, pohlepa je mnoge odvela daleko od pravih vriednosti pa su tako obitelj, suverenost, pravo na osobni stav kao produkt promišljanja odvela u stranačku stegu, lov na materialno i podcjenjivanje svojega uzdižući strano bez valjanog razloga.

Sviet u kojem živimo 

Današnji sviet, više nije sviet koji ima svoja pravila, a naravno niti Hrvatska nije iznimka. Više ne postoje moralna pravila, postalo je sve dopušteno, a zašto? Moje kreacionističko motrište me upućuje da gledam sviet kao Božju tvorevinu, kao i sve na njemu. Prije bilo kakvog zakona, na svietu su postojala moralna pravila, koja su pretočena u zakone. Stvarajući zakone, zakonodavac je moralna pravila prilagođavao osobnim probitcima i umanjivao i kršio moralna načela te se tako sve više udaljavao od Stvoritelja. U neprestanoj borbi dobra i zla, čovjek nije prezao, radi osobnog materialnog probitka, odmaknuti se od Stvoritelja i dopustiti Zlome da mu upravlja životom. Zli se uvukao u sve pore družtva. Tako niti jedna skupina nije pošteđena. Crkva, koja je ustanovljena kao moralna uspravnica, tješiteljica, oslonac slabima, je to odavno, uz rietke iznimke, prestala biti. Broj službenika koje je poziv doveo na mjesta pastira je žalostno malen, a od trajnosti su tek sačuvali tehnologiju vladanja i manipulacije. Dakle svietom vladaju sljedbenici Zlog, zato se na mjestu Boga nalaze moć, novac, profit, tlačenje i izrabljivanje svega i svakoga. Dakle, danas svietom vlada filozofija imati, a ne biti. Ljudi su sve manje svjesni što i tko su, a vriednost im se čini da mogu mjeriti samo po materialnom – imanju.

Thompson i novo vrieme

Ne umanjujući već opisane Thompsonove vriednosti, usuđujem se misliti da je i on pokleknuo pred izazovima. Još davno pred Sanaderovim vremenom, navodno mu je plaćeno da nikome ne pjeva. I tako je prošao jedan izborni ciklus, a Thompson, navodno baš tada, nabavio stan. Iza toga su mu se zaredale sve nedaće. Nisu mu dopuštani koncerti na mjestima, na koje su pripuštani izvođači skloni jugonostalgiji ili čak četništvu. Koncertom u Imotskom, na kojega se moglo doći samo s „kovid-potvrdom“ je pala i posljednja Thompsonova maska, a slušatelji koji su na to pristali, su se pokazali kao veoma nerazborite osobe, ukratko utjelovljivale su sve ono protiv čega je Thompson 1990-ih pjevao. Obzirom na spomenuto, pitam se je li Thompson podkapacitiran ili se uhvatio u kolo s učenicima Zlog?

Koncert ne može u puljskoj areni ili u zagrebačkoj areni, a na hipodromu može. Zašto? Zašto ne može više koncerata na hipodromu, nego jedan s ogromnim brojem slušatelja? Za objašnjenje ovoga ne treba mnogo pameti, treba tek volja da se o svemu kritički i s više motrišta promisli.

Unazad oko mjesec dana metiljavac od Božinovića s (bivšim) motoristima u pozadini prikazuje djeci iz osnovnih škola kako „radi“ policija. Dalekovidnica se, valjda radi boljeg dosega odlučila pokazati razbijanje demonstracija ljudstvom, tehnikom i psima. Pri tome, naravno, nitko od rukovoditelja, a još manje urednika, nije progovorio o financijama i rekao toj impresioniranoj dječici (koja sebe vide kako mlate i puštaju pse na neke zločeste ljude u koje su vlasti (Božinović) uprli prst) tko izdvaja novac za plaće toj istoj (odnarođenoj) policiji. To sve prolazi kod dječice, jer tek plošno razmišljaju i, sebe vide kao super junake. Dječici sigurno nije palo na pamet, a ovi koji ih instrumentaliziraju im to ne će reći, dok su mnogim roditeljima „vrane popile mozak“, da će možda baš oni „zaustaviti metak“ ili nešto drugo namjenjeno izdavateljima zapoviedi, koji ne služe narodu, nego „otuđenim i odnarođenim centrima moći.

„Europske vriednosti“ nemaju ni sličnosti sa „hrvatskim vriednostima“

Nešto kasnije na Jarunu je bila izložena vojna oprema (naravno sve naglancano i nauljeno da sjaji na suncu). Ovaj puta cilj su bili i stariji (maturanti). Tehnika je sve bolja, sofisticiranija, tko ne će učiti, ima i za njega mjesto. Bit će vojak za vojište. Gdje? Pa kamo ga pošalju „naše“ mudre vladajuće glave poput Anušića, za kojeg je raketa dometa 30 km, dugog dometa. To ne čudi, bio je malodobni branitelj, a na trenerskoj školi se to ne uči, mada bi nešto „seljačke“ inteligencije bilo dovoljno da pita svoje savjetnike prije nego li bubne glupost. One još opasnije koji podpisaše voljnost u Francuskoj, a sami su dezerteri ne ćemo ni spominjati što su sve spremni učiniti za ostvarenje vlastitih ciljeva, koji su daleko od blata, znoja i krvi u rovu ili izvan njega. Također ne govore koga ili što bi trebalo braniti i od čega? Spominju izključivo europske vriednosti. Koliko su europske vriednosti slične hrvatskim vriednostima? Kada ih pogledam, uzporedim, ne vidim gotovo ništa zajedničko. Pa, europske vriednosti gura zagrebački gradonačelnik Tomašević. Vratimo se Jarunu. Oni koji žele učiti bit će dočasnici i časnici HV-a. Ali pogledamo li pozornije, upravo oni koji to kane financirati našim novcem, to kane učiniti za druge, koji će nas izkoristiti, kao uviek u poviesti, hrvatska krv za njihove interese, a tek poneki slugan biva nagrađen kiki-rikijem, jer gubitnicima se ne treba davati više. Kroz cielu poviest naše zemlje, vidimo da izdaja biva prije ili kasnije uglavnom jednako nagrađena. Nu, vidim da to mnogima ni danas nije jasno.

Thompson ne smije pristati na bezgotovinsko plaćanje na koncertu

HAZU je prije neki dan donio stav o grbu s prvim bielim poljem. Zasjedahu oni tako s poviestničarima, koji su, neprestano nekoliko desetljeća, javno, jasno i glasno govorili da se radi o postojećem, starom poviestnom grbu, ali su ti glasovi dopirali do nekih portala u PDF-formatu znanstvenih i publicističkih radova i rietko nekih gostovanja na podkastima. Ne zaboravite Kusića (s ostalim članovima grupe) i njegovo opravdavanje petokrake nasuprot „ušatom“ slovu U. I to je jedan od oblika podpirivanja mladih (ustupak domoljubima) da progutaju sve ostalo što im je pripremljeno „tamo daleko“ oko Bruxellessa. Jesu li ovi današnji iztraživači, povjestničari znali da su instrumentalizirani ne znam.

Danas, kada znam da su organizatori zatražili mogućnost parkiranja na javnim parkiralištima, „ministarka“ zdravstva izjavila je da će podržku ekipa hitne pomoći dobiti plate li iznos koji zatraži prema komercijalnim mjerilima hitna iz Zagreba! Postavljam pitanje, zašto plaćamo zdravstveno osiguranje, kad hitna to posebno naplaćuje? Nije li zadatak hitne da bude na ili što bliže mjestu potencialnog rizika? Možda Thompsonovi slušatelji nisu ravnopravni s stranim planinarima u japankama, kojima pomažu službe traganja i spasavanja, zračne snage, medicinske ekipe? Može li „ministarka“ odgovoriti na ovo jednostavno pitanje?

O koncertu je na dalekovidnici u udarnom vremenu Dnevnika rečeno koliko km šanka će biti, koliko konobara, pratećeg osoblja, redara, dronovima će biti snimano i još koješta. Ono što me je „ubolo“ u uši je da će sve plaćanje biti bezgotovinsko.

Imamo li na umu namjere ECB-a da u listopadu uvedu virtualni novac, a znamo da je „naš“ Predsjednik vlade uviek prvi za svaki EU eksperiment i uvođenje „novo normalnog“, pitam se: je li Thompson svjesno pristao na sve to?

Ako je to učinio svjesno, uneredio se sam na sebe i sve ono što je prošao kao bojovnik. Ne ću više poslušati njegovu glazbu, pročitati stihove, ma koliko živ bio za mene je, ostane li bezgotovinsko plaćanje, a QR kod je bio u Imotskom, politički mrtvac. 0.

Zlatko Janković