Samo su povlašteni protiv političkih Hrvata

U demokratskim državama Pupovac ne bi ni omirisao Sabor

 

 

Privilegirane nacinalne manjine, uz ostatke ostataka jugokomunista, srpskih pravoslavaca (četnika) i jugoslavenskih antifašista – načelno (principijelno) vladaju državom hrvatskog naroda! Ovakvu apsurdnost ne možemo vidjeti nigdje u svijetu – samo u Hrvatskoj! (Only in Croatia!)

Hrvatska novoizabrana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, u ovom je kratkom vremenu već pobudila duhove, izazvala bure i oluje u Hrvatskoj i u svijetu, samo zato što je rekla da u Hrvatskoj žive Hrvati, jer za takvu konstataciju vlastodršci u RH nemaju ni osjećaja ni sluha, a mediji sustavno ignorirau. U interviju sarajevskoj BHT1, koja još nije bila ni emitirana u javnosti, izjavila je kako ona ni po čemu ne dijeli hrvatske državljane jer ih sve smatra Hrvatima: 'Po meni je Hrvat i onaj tko je pravoslavne vjeroispovijesti i tko je Srbin po nacionalnosti. On je ipak Hrvat u smislu hrvatskog državljanina', kazala je Grabar Kitarović. Predsjednica RH je bila korektna i konkretna, jer je naglasila samo ono što stoji u definiciji hrvatskog  Ustava: Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina (…) Predsjednica, izgleda, nije samo dirnula u osinjak, nego je 'šakom udarila u gnjezdo', i izazvala opasne ljude protiv sebe: Šešeljove četnike u Srbiji i Hrvatskoj i Mesić-Josipović-Pusićeve antifašiste, koji su poput osa izbačeni iz skrovišta i – razjareni. Telling the truth is a revolutionary act, (George Orwell)

 

Najprije se oglasio Janko Veselinović iz srbijanske Narodne skupštine, napominjujući predsjednici Hrvatske: 'Ako je riječ o ozbiljnom nepoznavanju razlike između nacionalne i vjerske opredjeljenosti s jedne strane i državljanstva s druge strane, onda je ova izjava još opasnija (…) oživljava pravašku ideju Ante Starčevića iz XIX. stoljeća, a ona može biti posebno opasna za položaj naroda u BiH, jer bi se na taj način zakinuli nacionalni identiteti Hrvata i Srba',  naglasio je Veselinović. Međutim, Veselinović je pokazao nepoznavanje strukture nacionalne države, ili namjerno iskrivljivanje nacionalnog ustroaj između Hrvatske i u BiH. Naime, Bosna i Hercegovina nije nacionalna država, nego država u obruču tri konstitutivna naroda, pa je svako uspoređivanje s nacionalnom državom hrvatskog naroda – izravna provokacija. 

 

Očekivano, odmah se javio i najpoznatiji Josipovićev 'etnobiznismen' i 'reketa' – Milorad Pupovac. U svom 'strahu' za 'hrvatske Srbe' išao je tako daleko pa je, govoreći o izjavi Kolinde Grabar Kitarović na tragu moderne teorije država i narod, izložio svoju ničim uvjetovanu i neodrživu konstrukciju: 'to je mnogo bliže frankovskoj i ustaškoj ideji Hrvatske, nego modernoj i europskoj ideji Hrvatske'. Time je Pupovac  opet ponovio i potvrdio kako je za njega kao pripadnika srpske nacionalne manjine iz Hrvatske svaka hrvatska država – ustaška država! (…) Slično velikosrbinu Pupovcu razmišlja i drugi hrvatski 'etnobiznismen' – Furio Radin. Ovaj hrvatski Talijan po zadatku i iz interesa čak je u Hrvatskom saboru najavio sazivanje žurnog sastanka predstavnika nacionalnih manjina s novoizabranom predsjednicom. Pritom je Radin 'savjetovao' predsjednicu Grabar Kitarović kako treba koristiti termin 'građanke i građani', jer stara koncepcija o političkim Hrvatima više nije ni u čijem interesu.'' (više: www.hrvatski-fokus.hr, 17. 1. 2015.)

 

Gade mi se građani u Hrvatskoj

 

'Ima mnogo toga što mi se gadi u Hrvatskoj, a najviše mi se gade građani u zemlji. Pisao sam i ranije o toj brutalnoj pojavi i sprdnji s hrvatskim narodom kojeg se ni u njegovoj domovini ne prizna kao narod – nego kao građane u zemlji, ne čak ni kao građane u Hrvatskoj. (…) Dakle, hrvatski narod u Republici Hrvatskoj treba oslovlajvati pravim imenom: Hrvati. Ljudi koji po nacionalnosti nisu Hrvati nego pripadnici nekih drugih nacionalnih manjina, njih se treba svrstati u stanovnike, ili žiteljstvo u Hrvatskoj, onda će oni koji se i dalje žele distancirati od hrvatskog naroda – ostati građanska gamad, kao i oni koji nastave s proziovanjem hrvatskog naroda takvim nazivima u javnom priopćavanju. – (više: www.dragovoljac.com – 14. 11. 2011.)

 

S balkanskom banalnošću napadnuta je hrvatska predsjednica, najprije u srpskom tisku i to od  Milorada Pupovca, koji je s turom u Hrvatskoj a s četničkim duhom u Srbiji. Potom su se obrusili režimski mediji u RH, ne samo prenoseći priopćenja iz srpskog tiska, nego k tome još dodaju dodatna raspirivanja ljudskih nepodnošljivosti: minimaliziraju hrvatsku nacionalnu komponentu a maksimaliziraju etničku (srpsku) koncepciju u Hrvatskoj. 

 

Dwight Eisenhower je rekao: Ljudi koji koristoljublje privilegija dižu iznad principa brzo izgube jedno i drugo. Dakle, nije dobro ni za hrvatski narod, a niti za nacionalne manjine, da jedna skupina manjeg broja ljudi uživa povlastice, odnosno ima privilegij samo zato što pripada određenoj manjini, posebice srpskoj i talijanskoj, koje su začetnice šovinizma: velikosrpske i velikotalijanske interese svoga naroda nastoje ostvariti niječući slobodu hrvatskom narodu u Hrvatskoj. Možda je došlo vrijeme da se konačno isprave propusti i odstrane podčinjenosti: konačno da u Republici Hrvatskoj oživotvorimo definicije ustava, da je Republika Hrvatska, u prvom redu – nacionalna država hrvatskog naroda, pa tek onda i etničkih skupina. Thought takes man out of servitude, into freedom (Henry Wadsworth Longfellow).

Za ovakvu se manipulaciju mora kad-tad odgovarati!

 

Novoizabrana predsjednica Hrvatske u više je navrata izričito naglasila – moje Hrvatice i moji Hrvati!, ne samo da je ispravno, nego je najpoželjnije oslovljavanje hrvatskog naroda u njegovoj domovini; isto vrijedi i za sve koji se osjećaju udomljeni u Hrvatskoj, bez obzira od kuda su došli i kakva im je politička, vjerska i nacionalna  posebnost. Pristojno je uz pozdrav Hrvati Hrvatice dodatno i oslovljavanje – dame i gospodo, a samo i jedino u obraćanju mještanima grada može se rabiti izraz – građanke i građani (Zagreba) ili bilo kojeg grada. Sve drugo je razvodnjavanje hrvatskoga nacionalnog bića i hrvatske državotvorne svijesti.

 

Možda je došlo vrijeme da se postave otvorena i otvore prava pitanja. Koga to zapravo štiti Milorad Pupovac? Svoje privilegije ili interese srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj? I kome to odgovara otvaranje svetonazorskih i nacionalnih sukoba? Ako pogledamo činjenice, koliko uopće Srba izlazi na posebne izbore – legitimitet Milorada Pupovca topi se kao snijeg na suncu. Milorad Pupovac je dobio  ukupno 14.541 glas na području cijele Hrvatske kao jedne izborne jedinice i  'osvojio' za SDSS 3 mjesta u Saboru. Od ukupno 183.992 pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj na izbore je izišlo njih 22.933, što je jedva 12,65 %. Što to govori? Da Srbe u Hrvatskoj zapravo ne zanimaju njihovi 'srpski predstavnici u Saboru'. Čak 88 % Srba u Hrvatskoj bira svoje zastupnike zajedno sa Hrvatima na općim izborima u 10 izbornih jedinica.'' (više: www.narod.hr, 14. 1. 2014.)  

 

Dakle, Pupovac se može, kao i drugi Hrvat srpskog podrijetla, kandidirati na bilo kojim izborima, i bilo u kojoj izbornoj jedinici, ali nikad više kao privilegiran Srbin. Na žalost, to još ne će biti dok se ne izbace s vlasti izdajnička Kukuriku koalikcija. Sve dok Srbi imaju privilegije u Repubici Hrvatskoj, dok god budu imali veća prava od hrvatskog naroda, nema mira u Hrvatskoj, jer Srbija nikada se ne će pomiriti sa činjenicom da 'Hrvatska nije AVNOJ-evska država hrvatskog i srpskog naroda', nego – država hrvatskog naroda i drugih žitelja nacionalnih manjina.

 

'U vrijeme velikih  pritisaka na Hrvatsku i Hrvate diljem svijeta, što potencira naša nesposobna i izdajnička elita, nije naodmet pogledati kako o došljacima i onima koji ne prihvaćaju kulturu primateljice govori aktualni australski premijer Kevin Ruud. Ovo je poruka ne samo australskim došljacima, nego i našim 'satarim došljacima' Srbima i Vlasima, a isto tako i onima koji upravo dolaze iz raznih strana svijeta živjeti kod nas. Neka se prilagode, u suprotnom, kako kaže Ruud, neka se vrate otkuda su došli. To je njihova 'sloboda'. (više: www.hrvatski.fokus.hr, 20. 5. 2011.)

 

Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima (Mt.7,16)

 

Nakon iznesenih činjenica i velikog broja osvrta u hrvatskim medijima (i medijima u Hrvatskoj) sada bi bilo za očekivati, barem u onom dijelu nacionalnog medijskog informiranja, u tiskovnim i elektronskim sredstvima priopćavanja, da se korektno rabi izraz oslovljavanja, naglašavanja, pozivanja i slično s pravim riječima na pravom mjestu. Hrvatsko će čitateljstvo uočiti tko je tko i kakve su im nakane, jer se nakon ovakvih žučnih rasprava o indentificiranju  narodnog i nacionalnog poimanja o Hrvatima i hrvatstvu; o srpstvu, talijanštini i bošnjanštvu – ne može se više glumiti budalu, biti tolerantan ili indolentan, nego treba biti određen, postojan i principijelan. Hrvatski narod treba i mora dati istu podršku prvoj prdsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović kao što je dao prvom predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu, jer se ponovno ojačava peta kolona (neprijatelji… su ukućani, Mt. 10,36.) – potpomognuta ujedinjenim vanjskim neprijateljima hrvatskog naroda:

 

Kako je novoizabrana predsjednica u predizbornoj kampanji najavila da svoje političko djelovanje temelji na legalističkom učenju dr. Franja Tuđmana, njezino inzistiranje na Hrvaticama i Hrvatima nije nikakvo iznenađenje. Dapače, od nje to zahtijeva ne samo zdrava politička logika i odrednice Ustava Republike, bez obzira što još uvijek nije prisegnula. Stjepan Mesić i Ivo Josipović su nešto drugo. Spomenuta dvojica su tijekom svojih mandata otvoreno provodili politiku 'dekroatizacije', odnosno rashrvaćenja Hrvatske, zato su na sve moguće načine i izbjegavali činjenicu da je Republika Hrvatska ustavno definirana kao država hrvatskoga naroda. Međutim, bojeći se političke osude nikad se nisu odvažili najaviti ili provesti otvoren zahvat na sam Ustav. (više: www.hrsvijet.net, 15. 1. 2015.)  

 

Možemo, na žalost, konstatirati da ovaj osvt po ovom predmetu nije završna misao, mada smo nastojali navesti citate najsuptilnijih hrvatskih domoljubnih osjećanja kao i činjenica, koja su logične, pravedne i pravične, pa bi bilo za očekivati da će kod razboriti ljudi apel naići na razumijevanje i usklađivanje djelotvornosti o hrvatskom hrvatstvu – što je okosnica državotvorne ideje, samostalne i demokratske države hrvatskog naroda u kojoj će svim njenim žiteljima biti bolji život i sretnija budućnost, uz Božju pomoć!   

 

Rudi Tomić