Europski parlament zahtijeva prestanak financiranja "Novog Saveza"
U utorak 7. lipnja 2016. Europski parlament pozvao je Europsku komisiju i države članice poput Velike Britanije da prestanu financirati „Novi Savez“ i njegov plan širenja isključivo izvozno orijentiranog agrobiznisa u Africi. Umjesto toga, Parlament zahtijeva potpore za male poljoprivredne proizvođače i mala obiteljska gospodarstva i agroekologiju.
„Novi Savez za sigurnost hrane i prehrane“ („New Alliance for Food Security and Nutrition, NASFN, poznatiji pod nazivom „Novi Savez“ odn. „New Alliance“) osnovan je 2012. i predstavlja kontroverznu inicijativu za pomoć/potporu koju podržavaju tj. financijski podupiru vodeće svjetske kompanije agrobiznisa. „Novi Savez“ primio je 1,1 milijardu američkih dolara od Europske unije te 600 milijuna engleskih funti od Britanskog međunarodnog odjela za pomoć (UK Department for International Development/DFID). Stoga i ne čudi jasan cilj „Novog Saveza“ a to je komercijalizacija afričke poljoprivrede. Stoga se od država afričkog kontinenta zahtijeva 'otvaranje' za djelovanje agrobiznisa te poticanje malih poljoprivrednih proizvođača na povećanje poljoprivredne proizvodnje točnije na povećanje prinosa, a to će postići korištenjem skupih umjetnih gnojiva, pesticida, sjemenskog materijala koji će ostvariti visoke prinose, uključujući naravno i genetski modificirane organizme/GMO.
„Drugim riječima, cilj „Novog Saveza“ je replicirati odnosno obnoviti „zelenu revoluciju“ koja se provodila u Aziji tijekom 1960-ih i 1970-ih godina a temelji se isključivo na uzgoju monokultura, mehanizaciji, ovisnosti o umjetnim gnojivima, biotehnologiji, dugim transportnim putevima i proizvodnji kultura namijenjenih prvenstveno izvozu. Ograničenja takvog pristupa dobro su poznata kao i združeni rizici za okoliš“ navodi se u posebnom Izvješću o NASFN-u usvojenom u Europskom parlamentu.
„Novi Savez“ tako je udružio korporativna ulaganja s financijskim potporama država skupine G7 (svjetski ekonomski vrh koji čini sedam najznačajnih industrijskih zemalja svijeta: Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Velika Britanija, SAD, uključujući i EU; Rusija je suspendirana 2014. nakon pripojenja Krima), uz tvrdnju ostvarenja zacrtanog cilja kojim će 50 milijuna ljudi u deset afričkih država (Benin, Burkina Faso, Obala bjelokosti, Etiopija, Gana, Malavi, Mozambik, Nigerija, Senegal i Tanzanija) biti „izbavljeno“ iz/od siromaštva i gladi. No, u zamjenu za ova strana ulaganja kao „pomoć“ za razvoj poljoprivrede, afričke države prisiljavaju se na provođenje brojnih reformi kako bi ulagačima osigurale vrlo povoljne uvjete i poslovno prijateljsko okruženje za njihovo djelovanje i korist: „…Afričke države, 'domaćini' moraju prema sporazumima stvoriti poslovno prijateljsko okruženje za ulagače i to kroz reforme – od infrastrukture, poreza, politike zemljišta i trgovine; osobito olakšati dostupnost neiskorištenom zemljištu za dugoročni najam, te zakonske reforme iz područja sjemenarstva kako bi se omogućila zaštita prava intelektualnog vlasništva uzgajivača bilja.“
Potrebno je naglasiti da se među brojnim stranim „ulagačima“ nalaze financijski moćne multinacionalne kompanije i korporacije kao na primjer: Yara International kao vodeći globalni proizvođač mineralnih gnojiva, zatim Syngenta, Monsanto, Coca-Cola i Nestlé. Tvrdnje „Novog Saveza“ o iskorijenjivanju afričkog siromaštva i gladi temelje se na pretpostavci da će korporativna ulaganja u poljoprivredi doprinijeti porastu proizvodnje i povećanju uroda i tako automatski poboljšati sigurnost hrane i smanjiti siromaštvo. Međutim, ova inicijativa mnogo je kritizirana od strane brojnih organizacija civilnog društva diljem svijeta. No, „Novi Savez“ nije samo propustio ostvarenje cilja – a to je iskorijenje siromaštva i gladi, već njegova shema olakšava otimanje zemlje i prirodnih resursa, ugrožava male poljoprivredne proizvođače kao i njihovo pravo na odgovarajuću hranu i prehranu te ubrzava privatizaciju sjemenskog materijala čime se stvara golema ovisnost u proizvodnji hrane.
Posebno „Izvješće o Novom Savezu za sigurnost hrane i prehranu“ (A8-0169/2016; 2015/2277 INI) napisala je Maria Heubuch, izvjestiteljica Odbora za razvoj, a Izvješće je većinom glasova kao službeno mišljenje prihvaćeno u Europskom parlamentu 7. lipnja. Izvješće naročito ističe veliki nedostatak „Novog Saveza“ a to je kontradikcija: potpuna isključenost ljudi na koje se ova inicijativa odnosi i koja bi im tobože trebala pomoći: „…Posljedično tome, NASFN je oštro kritiziran od civilnog društva, javnih osoba kao što je UN-ov posebni izvjestitelj o pravima na hranu kao i od samih afričkih malih poljoprivrednika. …… Obiteljski poljoprivredni proizvođači i male farme u Africi su glavni ulagači u poljoprivredu, te osiguravaju posao za više od 60% stanovništva subsaharskog područja Afrike. Oni su već pokazali svoje sposobnosti za povećanje održive proizvodnje (često kroz agroekološke prakse), za različitost proizvodnje, doprinos ruralnom razvoju, povećanje prihoda te u konačnici, smanjenju siromaštva.“ Upravo stoga Maria Heubuch, autorica Izvješća, poziva Vlade afričkih država da ulažu u razvoj obiteljskih poljoprivrednih proizvođača i agroekologiju.
„Novi Savez“ (ili „New Alliance“) također je oštro kritizirao i Olivier De Schutter, nekadašnji posebni izvjestitelj UN-a za pravo na hranu, koji je i napisao oštar, kritički prikaz metoda i provođenja „pomoći“ od strane samog NASFN-a. Aisha Dowell koja predvodi kampanju za hranu u „Global Justice Now“ istaknula je kako „Novi Savez“ ima namjeru omogućiti ostvarivanje koristi multinacionalnim kompanijama u području agrobiznisa a ne malim poljoprivrednicima i malim farmerima ili ranjivim zajednicama. „Mali poljoprivredni proizvođači diljem svijeta proizvode više od 70% hrane, pri čemu najčešće koriste tehnike koje su održivije i imaju veći 'prijateljski' učinak na klimu za razliku od velikog agrobiznisa. Postoje brojni načini kako se može iskoristiti financijska pomoć za poboljšanje života ovih ljudi. No, „Novi Savez“ radi upravo suprotno olakšavajući agrobiznisu preuzimanje cijelog prehrambenog sustava u različitim državama Afrike.“
Olivier De Schutter
I dok je „Novi Savez“ objavio drugo godišnje izvješće za 2013.-2014. o pozitivnim promjenama i napretku, prava istina prema svjedočanstvima malih afričkih poljoprivrednika u potpunosti se razlikuje od ovog izvješća. Štoviše, u lipnju 2015. „Global Justice Now“ napisao je kratko ali kritičko izvješće o sve snažnijim dokazima protiv aktivnosti „Novog Saveza.“ Iako je „Novi Savez“ tvrdio da će njihova ulaganja u razvoj poljoprivrede doprinijeti daljnjem razvoju infrastrukture, tržišta i većim mogućnostima zapošljavanja, to se nije dogodilo. Naprotiv, diljem afričkog kontinenta postoje sve veći dokazi o negativnim učincima na male poljoprivredne proizvođače. Naime, velika većina malih poljoprivrednika izgubila je pristup prirodnim resursima, osobito vodi, zatim sjemenskom i sadnom materijalu te zemlji od kada su multinacionalne kompanije agrobiznisa preuzele kontrolu u poljoprivrednoj proizvodnji. Ovo je sada izazvalo golemi problem budući upravo mali poljoprivredni proizvođači predstavljaju istinski ključ prehrambene sigurnosti u Africi – upravo oni proizvode 70 % potrebne hrane za cijeli kontinent.
Britanska kompanija „Agrica“ primila je više od 7 milijuna funti financijske pomoći od DFID-a za izgradnju velike plantaže riže ('KPL Farms') u središnjoj Tanzaniji (nizina Kilomboro), a „Novi Savez“ je promovirao ovaj projekt kao jedan od najznačajnijih i vodećih projekata. Međutim, izvješća Instituta 'Oakland' (Oakland Institute), 'Greenpeace Africa' i 'Global Justice Now' dokazuju nastale štete u okolišu, opisuju nastala golema dugovanja poljoprivrednika i njihovo nepošteno raseljavanje. Naime, 230 poljoprivrednika moralo se radi plantaže riže preseliti drugdje, a za svoju zemlju dobili su svega 17 US dolara/0,4 ha što je mnogo manje od tržišne vrijednosti i za taj novac ne mogu nigdje uzeti zemlju u godišnji najam. Poljoprivrednici, tj. seljaci koji su potpisali ugovor o uzgoju riže za kompaniju KPL sada su suočeni s golemim dugovanjima jer se od njih zahtijeva primjena skupih agrotehničkih mjera, kupovina skupih kemijskih tvari a sve u svrhu postizanja što većih prinosa. Slično se dogodilo i događa se u drugim afričkim državama.
Gana je bila prisiljena mijenjati zakon koji će (stranom) privatnom sektoru omogućiti komercijalizaciju sjemenskog i sadnog materijala, a sve u zamjenu za primljenu „pomoć“ od „Novog Saveza.“ Proizvodnja i trgovina sjemenskim materijalom u vlasništvu korporacija predstavlja golemu opasnost i stvara ovisnost poljoprivrednika jer „korporativno sjeme“ zahtijeva velike 'inpute' odn. ulaganja uz primjenu točno određenih kemijskih sredstava i drugih mjera, što u konačnici ima vrlo negativne i štetne učinke na zdravlje poljoprivrednika i čitavih ruralnih zajednica kao i za okoliš. I poljoprivrednici u Nigeriji suočeni su sa sličnim problemima kao i oni u Tanzaniji. Naime, američka kompanija „Dominion Farms“ osnovala je tvrtku za preradu riže kao i za uzgoj riže na površini od oko 30.000 ha u istočnoj Nigeriji. Stanovništvo je jednostavno otjerano sa svoje zemlje i nemaju više pravo pristupa javnoj opskrbi vodom niti tradicionalnim pašnjacima, o čemu izvještavaju nigerijske nevladine udruge, 'Friends of the Earth Nigeria' te 'Global Justice Now.“
Proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda također je sada bitno ugrožena i to ne samo u Africi nego i u mnogim državama Južne hemisfere. Naime, opstanak malih obiteljskih farmi mliječnih krava kao i malih proizvođača mliječnih proizvoda (mini mljekare) ugrožen je od strane korporacijskih divova poput kompanije Nestlé, PepsiCo i Cargill, koje imaju cilj preuzeti kompletnu kontrolu proizvodnje i trgovine mlijeka i mliječnih proizvoda u državama Južne hemisfere. No, to je već jedna posve druga priča, priča o pljački mlijeka golemih razmjera, o suradnji tzv. financijskih investitora tj. ulagača i golemih mljekarskih kompanija koje uz financijsku pomoć Vlada moćnih država, uključujući dakako i EU, žele izgraditi mega farme mliječnih goveda s više od 130.000 krava (na primjer, „Fonterra,“ „Cargill“ i dr.) što u njihovim državama nikada ne bi bilo dozvoljeno. Na ovaj način agrobiznis zapravo produbljuje siromaštvo i glad, siromašnima oduzima i ono malo zarade od čega preživljavaju i lišava ih od osnovne i zdrave hranjive namirnice – mlijeka. A sve ovo u konačnici će imati nesagledivo teške i ozbiljne posljedice za mnogobrojne ruralne zajednice s pravom katastrofom za društvo u cjelini kao i za okoliš.
Stoga, kada slijedeći puta pročitate ili gledate na televiziji prilog o brojnim nesretnim izbjeglicama ili točnije migrantima s afričkog kontinenta tada se sjetite ovog teksta – jer širenje „agrobiznisa“ na afrički kontinent jedan je od uzroka produbljivanja gladi i siromaštva u Africi što također financira EU i pojedine članice EU-a. I stoga je Europski parlament zahtijevao prestanak financiranja svih „projekata“ „Novog Saveza“ u suradnji s multinacionalnim korporacijama jer svi oni negativno utječu na male OPG-ove u Afici kao i diljem EU-a.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više