Oj Ilija, hrabri 'gromovniče'
Čija l' ruka braći pismo piše
U noćima samoće i tmine?
Tko to duhom Hazlerovim diše,
Tko li ćuti boli Domovine?
Kom' u srcu plamti vatra živa
Pa nam grije domove predaka?
Velebita vilu tko doziva,
Da opjeva ličkoga junaka?
Tko li 'kopa' kroz Brozove jame,
Tražeć kosti blajburških patnika?
Tko li čuva vjekovječne zname'
Nezavisne države, vojnika?
Nije lako domoljubom biti
Žrtvovanje za stijegom se krije,
Al' je časno trobojku nositi,
Branit ime Majke Kroacije.
Oj Ilija, hrabri 'gromovniče',
U oku ti povijest roda blista.
S ličkog kama sivi soko kliče:
''Branitelju nacije i Krista!''
Krijepi, jačaj HAZUDD-ove ljude,
Trudu, muci, nek prevrši mjera.
'Slunjski hrast' nam kad svenuo bude,
Ostat će ti breme od Hazlera.
Breme nosi, priznanje ne traži,
Suzna dol je staza trnja, gruba.
U čas smrti Domovini kaži:
– UZMI, MAJKO, SRCE DOMOLJUBA.
Gosp. Iliji Šikiću 'Gromovniku', tajniku HAZUD-a u Baselu
