Nabijanje naroda na koaliciju

U SDP-u davno nema radništva ni brige za radno ovisne slojeve

Nekako se već uobičajilo nazivati novu partijsku „narodnu koaliciju“ – „narodnom frontom“. Meni to baš ne leži. Uvjeren sam kako je Milanović slažući ovu „političku musaku“, složenac, ustvari htio reći kako su oni – nova domoljubna koalicija, koja se eto zove „narodna“. Dapače, jedina „domoljubna“ na idućim izborima, jer su se ovi toga imena em odrekli, em mu ne smiju „ni prisijati“ – nabit će ih medija iz Hrvatske na kolac s desne strane, kroz desnu plećku, a izaći će im – kolac, kroz lijevu potkoljenicu. Nastavak je to prošle SDP-ove kampanje kad se Milanović u nekoj dvorani derao „Hrvatska, Hrvatska!“, a nazočni simpatizeri se u čudu pitali: što mu je?

Čitam i neke naslove kako se sve više i više pretvara u „novoga“ Tuđmana za potrebe predizborne kampanje. Riješio se i „menjševika“, laburista, „blaburista“ kako smo ih od pojave od milja nazivali. Davno je Partiju boljševički (od kad o tome  pišemo?) pročistio, za zadnjih partijskih izbora još malo „izglanco“ po istoj metodi i sada može u nove izbore. U SDP-u davno nema radništva ni brige za radno ovisne slojeve, dakle tog „socijalnog“ sadržaja već je daleko izraženije koketiranje i oslonac na liberalno, kapitaliste, krupnije poduzetnike uz ponešto dodvoravanja „sitnom i srednjem“. Od lijevoga u njoj je ostao samo naziv „Partija“ i ta boljševička metoda. Sada kao takva mogla bi biti podobna za osnivanje „narodne fronte“, ali s kime? S HNS-LD-om, jer njeno „H“ (hrvatska) odavno je prazno o čemu je Pusićka svjedočila također davno priznajući kako je ono u nazivu tek kao „psina i varka“ – da polupismeni birači pomisle kako je to doista hrvatska stranka. Računala je tada kako im to donosi sigurnih deset posto glasova. O onome „N“ ne treba trošiti slova, također davno poništio ga ministar Jozo koji im je donio „LD“. Uostalom u skraćenom nazivu tako i piše: od „naroda“ se oduzimaju „liberalni demokrati“. Malo ih je za „frontu“, oko 1,5 posto.

HSS, dakle seljaci, nikada nisu bili za neke „fronte“, tamo ih se moglo utjerati samo silom, kao recimo u Sibir , golodomor (Ukrajina) u zadruge, pa kad i danas čak i njihovi potomci u Slavoniji čim čuju riječ „zadruga“, diže ime kosa na glavi ili se hvataju za prvu motku – iako je to neko sasvim drugo i drugačije udruživanje: udruživanje iz nužde i radi učinkovitosti, profita, a ne silom. Međutim seljacima na čelu danas je jedan pravi „eksproprijator eksproprijatora“, vlasnika automobila, Krešo Beljak. Malo je zakasnio, skoro sto godina, ali njegova „eksproprijacija“ plus boljševizam Partije dobro ih združuje, ali je malo za „frontu“.

U „narodnoj koaliciji“ još je i „eksproprijator“ Stipa, doduše čekova i dolara iz Australije, i pridružen je jednoj potpuno bespotrebnoj stranci, HSU-u, koja se fol bori za umirovljenike koji imaju mirovine, bit će  k'o i Mesić. Nema tu „fronte“, ni za nul' pet , al' suvremenih boljševika , „eksproprijatora“, jugofila i regionista se nađe i ohoho. Sve u svemu jedna je to vlastohlepna družba koja bi narod nabila – na koaliciju, ako je ikako moguće. „Frontu“ s njom čini, još uvijek,  medija iz Hrvatske (to su, skoro, svi), iako se i kroz nju stidljivo probijaju zrake objektivnosti. Vidjet ćemo uskoro što je naloženo, kamo će kolce usmjeriti, protiv koga će graditi most. Tko zna možda se stvori „narodna fronta“ pa udari na „narodnu koaliciju“!

Mato Dretvić Filakov