Hrvatski Fokus
Hrvatska

Financijska i tajkunska oligarhija

Neinstitucionalno nametanje "dogovorne demokracije"

 
 
Financijska i tajkunska oligarhija proistekla najvećim dijelom iz jugoslavenskih komunističkih struktura i tajnih službi te etablirana u kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji, danas prema svojim potrebama, interesima i ciljevima (koji su imanentno i konstantno antisocijalni i antinarodni) kontrolira i usmjerava sve bitne gospodarske, ekonomske, financijske, pravosudne, društvene, kulturne a djelomično i političke procese i trendove u Republici Hrvatskoj. No za sigurnu opstojnost te i daljnju svekoliku ekspanziju potreban im je i izravniji  te kontinuiran utjecaj na monetarnu i fiskalnu politiku, kao i na unutarnju te i vanjsku politiku jer dio poslova obavljaju i u inozemstvu. Ukratko rečeno, moraju stalno imati i utjecaj na vladu i vlast, što znači da kontinuirano moraju pratiti i nadzirati političke i izborne procese te provoditi legalne ali i nelegalne te i antidemokratske aktivnosti da na vrijeme percipiraju te i spriječe dolazak na vlast političke opcije koja ne bi prihvaćala i podupirala ili barem tolerirala njihove interese, ma kako i koliko oni bili u koliziji s potrebama i interesima hrvatskog društva i države.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/07/000000000000000000000000000000003.jpg
Dakle, oni su „država“ u državi, a u mnogim segmentima državne i javne uprave i vlasti su čak jači i moćniji od  te iste države! U političkim procesima i odnosima najviše bi im odgovaralo da se na vlasti ciklično izmjenjuju dvije ali njima i njihovim interesima pogodojuće i podobne političke opcije, odnosno da to bude hinjeni i fiktivni tj. suvremena inačica Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske,  a ne stvarni sustav pluralne odnosno višestranačke parlamentarne demokracije. A ako pak to ne mogu provesti, onda će čega smo svjedoci posljednjih mjeseci, nastojati nametnuti pacificirano i u „drveno željezo“ pretvoreno višestranačje odnosno njegovu grotesku u vidu tzv. velike koalicije, koja izvan ratnog stanja i iznimno velike, teške i demokratski putem neprevladive  državne krize; doslovno nema ama baš ikakvog demokratskog uporišta i opravdanja. Prednjačili su u tome javno mnogobrojnim istupima u medijima javnog (dez)informiranja ali još i više zakulisnim aktivnostima inherentno antidemokratske provenijencije; bivši predsjednici vlade Nikica Valentić i Franjo Gregurić te uporno provocirali, poticali i nametali tzv. veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a.
 
A to je izričito i izrazito antidemokratska politička opcija poglavito u državi nekonsolidirane demokracije, jer inhibira demokratske procese te suspendira politički pluralizam i višestranačku demokraciju a što znači i sâm Ustav Republike Hrvatske! Sjetimo se i „Otvorenog pisma prvom potpredsjedniku Vlade i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku“ od 7. lipnja 2016.g. omnipotentnog stavotvoritelja dr. Slavena Letice, a koje se u kontekstu kasnijih političkih i društvenih tijekova i procesa, personalnog sastava i rada Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i nekih drugih događanja; može analizirati te  interpretirati i u nešto malo drukčijem neizravnom i kolateralnom značenju i nakani.  A sve to pak zajedno odnosno sintetski kao usklađeni i sinkronizirani subverzivni atak na višestranačku demokraciju i zdrav razum, te političku čast i dostojanstvo hrvatskoga naroda. Očigledno, u cilju (p)održavanja političkog, gospodarskog i ekonomskog status quoa, koji će omogućiti da financijska i tajkunska oligarhija i njezina klijentelistička hobotnica  mogu i dalje provoditi i promicati svoje interese usprkos tome što su oni i antisocijalni i antinarodni i antidržavni.
 
Kada se pak ne može nametnuti formalna velika koalicija stranaka, u strategiji antidemokratskog ovladavanja političkim procesima u državi postoji i opcija stvaranja neformalne velike koalicije. U tu svrhu u političku stranku u kojoj financijska i tajkunska oligarhija i njezina klijentelistička hobotnica  do sada nije imali odgovarajući i željeni politički utjecaj a u aktualnom i konkretnom primjeru je to HDZ, treba svim pa i nelegalnim te  nedemokratskim sredstvima i postupcima nametnuti ideološki, politički, društveno, kulturalno i etički kompatibilnog eksponenta svojih interesa; a to je ovdje i sada konkretno – Andrej Plenković. A sama pak realizacije tog i takvog političkog cilja  je stvar izbornog inženjeringa nametanjem samo jednog kandidata, izborne „tehnike“,  „usmjerenog“ brojanja glasova na izbornom saboru, (dragutina dimitrijevića Crne ruke)-APIS-a te sličnih  antidemokratskih i nelegalnih metoda i postupaka.
 
U svom mandatu predsjednika Vlade RH Zoran Milanović je pokazao i dokazao da percipira, akceptira, štiti i promiče svekolike interese financijske i tajkunske oligarhije (spomenimo se samo pogodovanja uvozničkom lobiju, Jakovinine „poljoprivredne politike“, prodaje Kupara ruskom investitoru, Kotromanovićevih kontakata s ruskim investitorima, „Lex Perković“ i tome slično), pa bi izborom njegova ideološkog, političkog i kulturološkog klona Andreja Plenkovića za predsjednika HDZ-a bila uklonjena i posljednja zapreka da financijska i tajkunska oligarhija i njezina klijentelistička hobotnica potpuno ovladaju političkim i ostalim procesima u Republici Hrvatskoj! Velika koalicija može biti i neformalna što je scenaristima i  kreatorima „iz mraka“ još i bolje jer se zadržava privid višestranačke parlamentarne demokracije, a stvarno se ona suspendira pa i „eutanizira“. Kako je pak politički poredak višestranačke parlamentarne demokracije u Republici Hrvatskoj ustavna kategorija, time bi neformalno ali realno bio izvršen i svojevrsni „mini politički državni udar“ jer kada među glavnim političkim strankama postoji samo deklarativni ali ne i stvarni demokratski ideološki i politički antagonizam te istinsko izborno nadmetanje, višestranački sustav  se pretvara u fikciju, privid, igrokaz za naivne i farsu; odnosno u  „dogovornu demokraciju“!
 
A upravo će taj surogat demokracije odnosno „dogovorna demokracija“ omogućiti financijskoj i tajkunskoj oligarhiji i njezinoj klijentelističkoj hobotnici  da u potpunosti ovladaju  političkim, gospodarskim, ekonomskim, financijskim, pravosudnim, društvenim, informativnim i kulturnim procesima te javnim životom u Republici Hrvatskoj, u nešto slobodnijoj interpretaciji i prispodobi gotovo nešto kao u dobro poznatoj Orwelovoj distopiji „1984.“. No, ne bi im to bio i prvi svojevrsni „mini državni udar“, jer su jedan i to ekonomski već izvršili počevši Zakonom o društvenom kapitalu Ante Markovića donesenom još  početkom 1990.g. u SFR Jugoslaviji (!) kao stvarnom početku i pravnom temelju kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji u novostvorenoj Republici Hrvatskoji, kojom su veliku većinu građana trajno osiromašili, državu deindustrijalizirali  te gospodarstvo i financijski sektor onesposobili za produktivan, socijalno osjetljiv i pravedan te ekološki održiv razvitak!  No, očito im nisu  dovoljni ekonomska, gospodarska i financijska moć, nego hoće i posvemašnju političku moć a to znači i državu kao svoje neformalno vlasništvo odnosno servis i instrument za realizaciju svojih od naroda i društva otuđenih te divergentnih interesa i ciljeva.
 
Gotovo da se može zaključiti da su hrvatski narod, društvo i država;  dijelom simbolično a dijelom stvarno zarobljenici interesa financijske i tajkunske oligarhije i njezine klijentelističke hobotnice. Što, sve i koga izravno  i neizravno, idejno i tvarno, javno i tajno, legalno i nelegalno ne kontroliraju? Na što sve i koga izravno i neizravno, idejno i tvarno, javno i tajno, legalno i nelegalno ne utječu? Može li se itko zaposliti, napredovati i javno afirmirati; tko govori, piše i društveno djeluje protivno njihovim antisocijalnim i antinarodnim probicima i interesima? Može li se zaposliti dijete onoga tko govori, piše i društveno djeluje protivno njihovim antisocijalnim i antinarodnim interesima? Tko nije „umrežen“ taj je izvan svake mogućnosti sudjelovanja u društvenim i ekonomskim tijekovima i procesima, te apsolutno isključen od ikakvih izgleda i mogućnosti društvene promocije i afirmacije. Njihova trgovina i korupcija utjecajem je bezgranična, bezvremenska i beskonačna; razorna, fatalna i ubojstvena za hrvatski narod, društvo i državu! Demokratski  izabrana i legitimna predstavnička i izvršna vlast u Republici Hrvatskoj, može se steći dojam kao da je dijelom podređena, podčinjena i uzurpirana interesima financijske i tajkunske oligarhije i njezine klijentelističke hobotnice!
 
Financijska i tajkunska oligarhija i njezina klijentelistička hobotnica imaju i inozemne trgovačke, financijske i druge poslove i interese, a što korespondira u raznim relacijama i s državnom vanjskom politikom. Posebno su (uz tzv. „region“) zainteresirani i motivirani za trgovačke, financijske, nekretninske, energetske i druge poslove i odnose s Ruskom Federacijom; a koji su svi redom u koliziji s aktualnim, tradicionalnim i trajnim geopolitičkim, geostrateškim, sigurnosnim, gospodarskim, ekonomskim, kulturnim  te inim potrebama i interesima Republike Hrvatske kao članice Europske unije i NATO-a, te zemlje i naroda zapadnog uljudbenog i civilizacijskog kruga! Ta nije Hrvatsku u godinama ratne agresije i okupacije dijela državnog teritorija na bilo koji način izravno ili neizravno podupirala i pomagala Rusija, nego su to bile Sjedinjene Američke Države na razne i poglavito neizravne logističke načine te osobito u obrambenoj i osloboditeljskoj akciji Oluja bez koje zasigurno suvremene hrvatske države ne bi bilo. Logično, tu je evidentna i politička potpora SAD-a ulasku Republike Hrvatske u NATO i Europsku uniju, pa neizravno čak i hrvatskom otporu slovenskim teritorijalnim presizanjima u Savudrijskoj vali.
 
Gospodarski, financijski i ekonomski interesi financijske i tajkunske oligarhije i njezine klijentelističke hobotnice u posvemašnjoj su i trajnoj idejnoj i tvarnoj opreci s gospodarskim, socijalnim i kulturnim interesima hrvatskoga naroda, ali ne samo to, nego su i apsolutno i trajno suprotstavljeni svekolikim interesima i potrebama te međunarodnopravnim i političkim obvezama Republike Hrvatske kao države članice Europske unije i NATO-a!!!  Zbog toga je i više nego legitimno te patriotski obvezujuće javno postaviti pitanje: do  kada će hrvatski narod dopuštati te  pokorno podnositi i trpjeti da financijska i tajkunska oligarhija i njezina klijentelistička hobotnica sustavno i kontinuirano radi protiv unutarnjih i međunarodnih interesa hrvatskoga naroda, a što ujedno znači i protiv njegove nacionalne države – Republike Hrvatske?
 

Leon Franković

Povezani članci

P. Matijević platio Hrvatima za status svjedoka

HF

Pupovca treba izbaciti iz sabornice

HF

Filozofija Oktobarske revolucije u Zagrebu

HF

Hrvatska mora nadzirati svoje granice

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...