Zašto Meksiko pripada Sjevernoj Americi

Slijedi – »Meksička era«

Geopolitička stvarnost Meksika ne uklapa se u njegovu kategorizaciju kao zemlje Latinske Amerike. Svrstavanje zemlje u ispravan geopolitički okvir  bitno je za razumijevanje njenog ponašanja i njenog potencijala za stjecanje moći. Ponekad je svrstavanje mnogo složenije pitanje nego što se čini. Trenutačni slučaj je Meksiko, koji na površini izgleda kao da oscilira između Sjeverne Amerike i Latinske Amerike. Pitanje u koju kategoriju Meksiko spada ima ogromne geopolitičke implikacije i na temelju našeg analitičkog okvira identificiramo zemlju kao dio Sjeverne Amerike. Promatrajući na taj način, možemo vidjeti koliko je Meksiko važan, koliko je njegovog potencijala kao regionalne, pa čak i globalne sile do sada ostalo  neiskorišteno, te  kako će se to dugoročno dramatično promijeniti.

Mnogi su skloni svrstati Meksiko zajedno sa zemljama Južne i Srednje Amerike, i tu regiju nazivaju "Latinska Amerika". Tvrdi se da Meksiko pripada u tu skupinu zbog svojih kolonijalnih korijena, stanovništva koje govori španjolski i nekih zajedničkih kulturnih elemenata poput katoličanstva. Premda su ti elementi neki od čimbenika nacionalnog identiteta Meksika, naš stav je da je geopolitički položaj zemlje više pod utjecajem njenog zemljopisnog položaja.

Iz geopolitičke perspektive, Latinska Amerika loša je naljepnica, jer se u istu skupinu stavljaju zemlje koje su suočene s bitno drugačijim  situacijama. Umjesto toga, zapadna hemisfera treba se promatrati kao Sjeverna Amerika i Južna Amerika. Sjeverna Amerika proteže se od Kanade do Paname, dok je Južna Amerika divovska kopnena masa,  koja počinje u Kolumbiji, a završava u Tierra del Fuego, najjužnijoj  točki obje Amerike.

Zbog tri značajke, gotovo je nemoguće proći između ove dvije regije: zbog sužavanja teritorija od meksičke države Chiapas preko Paname, prevladavanja gustih tropskih šuma i zbog Anda u sjevernoj Kolumbiji. Meksiko dijeli veliku kopnenu granicu sa Sjedinjenim Američkim Državama, ali je izoliran od Južne Amerike – regije koja se bori da se integrira u globalni sustav i koja je u biti divovski otok u južnoj hemisferi. Dakle, ako se promatra sa strogo zemljopisnog gledišta, Meksiko čvrsto leži u Sjevernoj Americi. Osim toga, jedinstveno zajedničko obilježje većine sjevernoameričkih zemalja jest da imaju obale na dva oceana. Meksiko ima izravan pristup lukama i na Atlantskom i na Tihom oceanu. Povijesno gledano, pristup europskim tržištima – uvelike olakšan izlazom na Atlantski ocean – bio je ključan za sposobnost zemlje da ima koristi od trgovine. Međutim, u posljednjih nekoliko desetljeća, porasla je trgovina s azijskim tržištima u nastajanju i trgovina preko Tihog oceana. Zemlja s dvojnim pristupom oceanima bolje je smještena tako da može izravno iskoristiti glavne trgovačke putove i tržišta. Meksiko tek treba u potpunosti iskoristiti taj pristup, jer oko 80 posto njegovog izvoza ide u Sjedinjene Države, a ne na europska ili azijska tržišta. Međutim, to samo znači da ima prostora za rast.

Meksiko dijeli to zemljopisno obilježje sa Sjedinjenim Državama i Kanadom. Za usporedbu, niti jedno veliko gospodarstvo Južne Amerike (ili Latinske Amerike, za one koji ga svrstavaju na taj način), nema izlaz na obale dva oceana. Te značajke koje su zajedničke za tri najveće sjevernoameričke zemlje imaju ogromne geopolitičke posljedice. Kao što je objašnjeno u knjizi Georgea Friedmana "Sljedećih 100 godina", polako se mijenjaju središta gravitacije u geopolitičkom sustavu. To su dugi ciklusi koji se mjere u epohama koje traju oko 500 godina, a koje se mogu podijeliti u različite ere. Europska epoha započela je 1492., kada su Europljani "otkrili" dvije Amerike, do 1991., kada je Hladni rat završio. Tijekom tog vremena, moć u Europi rotirala je između raznih zemalja, a Engleska, Španjolska, Francuska i Njemačka bile su dominantne sile tijekom različitih razdoblja.

"Veliki Meksiko"

Padom Berlinskog zida došlo je do uspona Američke ere. Središte svjetskog geopolitičkog sustava sada se nalazi u Sjevernoj Americi. Regija se izdvaja svojim dvostrukim pristupom oceanima i komparativnim mirom u trenutku kada je Euroazija u krizi. Trenutačno su Sjedinjene Američke Države dominantna sila u Sjevernoj Americi i svijetu, stoga je ovo Američka era. Ne može se isključiti mogućnost da će se u budućnosti jaz između snage Sjedinjenih Država i Meksika znatno smanjiti. Treba uzeti u obzir da uspon Sjedinjenih Država, kao  najmoćnije države na njihovom kontinentu, nije bio uvijek zajamčen. Tijekom 1800-ih Meksiko je pokrivao mnogo više teritorija i imao jaču vojsku od SAD-a. Na svom vrhuncu koncem XVIII. stoljeća, meksički teritorij koji su kontrolirali Španjolci proširio se duboko u srce Sjeverne Amerike. To se područje protezalo u smjeru istok-zapad, od obala rijeke Mississippi do obale Tihog oceana današnje Kalifornije, te na sjeveru sve do današnje američko – kanadske granice.

Dvije stotine godina kasnije situacija je bila potpuno obrnuta. Teritorij Meksika je najprije smanjen temeljem sporazuma o kupovini Louisiane, koji je potpisao američki predsjednik Thomas Jefferson 1803. godine. Nakon toga je 1836. osnovana Republika Teksas, koja se odvojila od matičnog teritorija, a 10 godina kasnije započeo je američko-meksički rat. Meksiko je izgubio taj rat i svoj teritorij sjeverno od rijeke Rio Grande, te su tako uspostavljene suvremene granice zemlje.

Povijest pokazuje da tijekom jedne epohe moć lako može rotirati između različitih zemalja. Položaj Meksika u Sjevernoj Americi, uz veliki broj stanovnika i veliki, resursima bogati teritorij, otvara mogućnost da se ta zemlja dugoročno pojavi kao potencijalna sila u regiji. Povijest nas je također naučila da s vremenom ono što je naizgled nemoguće može postati stvarnost. Dok je bogata Španjolska uvozila ogromne količine zlata tijekom 1500-ih, činilo se suludo zamisliti da 300 godina kasnije sunce nikad ne zaći nad Britanskim carstvom. Isto tko, tijekom 1800-ih, izgledalo je kao da Meksiko ima odlučujuću i vodeću startnu poziciju za dominiranje sjevernoameričkim kontinentom. Dvije stotine godina kasnije, situacija je bila potpuno obrnuta.

Potencijal za mnogo jači Meksiko – ili čak "Meksičku eru“ nalik na Američku eru u kojoj trenutačno živimo –  u ovom je trenutku generacijama daleko. Procjenjujemo da će Meksiku trebati do kraja ovog stoljeća da kapitalizira mnoge svoje prednosti, kako bi postao glavna regionalna, pa čak i globalna sila. Procesi koji utječu na tu promjenu, međutim, već su se pokrenuli, i jedan od prvih načina da se shvati kako se razvijaju ti procesi jest prepoznati da meksički geopolitički saveznici  nisu Brazil ili Argentina, nego Kanada i Sjedinjene Američke Države. Ako se promatra Meksiko kao sjevernoamerička zemlja, postaje razvidan njegov potencijal da se on pojavi kao regionalna sila. To je također važan podsjetnik da kada se pokušava gledati daleko u budućnost, koristeći geopolitiku kao sredstvo, treba naučiti ne obazirati se na rasprostranjeno mišljenje.

Allison Fedrika, Geopolitical Futures, SAD