Uloga parlamentarnih izbora

Hrvati ne prepoznaju svoje stoljetne protivnike i progonitelje

Parlamentarni izbori odraz su demokracije u pojedinoj državi putem kojih, punoljetni, državljani iskazuju svoje mišljenje prema postojećoj političkoj vlasti. Dakle, građani, glasujući na izborima iskazuju povjerenje određenoj osobi ili političkoj stranci istih političkih nazora. Tako daju povjerenje pojedincu ili stranci da u tijelima političke vlasti – parlamentu, provodi politiku od općeg nacionalnog interesa države u kojoj žive.

Kako bi građani – glasači znali za koga će u Hrvatskoj glasovati, moraju znati za koga ne smiju dati svoj glas, a to su oni koji su bili i ostali za Jugoslaviju, koji ideološki, samostalnu Hrvatsku ne smatraju svojom domovinom.Do danas je praksa pokazala da Hrvati ne prepoznaju svoje stoljetne protivnike, odnosno progonitelje hrvatskog naroda, što potvrđuju rezultati na parlamentarnim izborima. Tako na primjer do proteklih parlamentarnih izbora, na vlasti u Hrvatskoj je bila velikosrpsko-komunistička koalicija, u kojoj je bilo oko 49 posto velikosrpskih ideologa. Istovremeno, u Hrvatskoj danas imamo oko 4,5 posto Srba, a zašto ih je 49 posto u Vladi, neka odgovori Zoran Milanović, ideološki prijatelj bivših udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

Nakon proteklih parlamentarnih izbora, političko stanje se nije promijenilo, jer prohrvatska koalicija nije osvojila minimalnih 51 posto saborskih mandata da bi mogli formirat prohrvatsku Vladu i provoditi prohrvatsku politiku.Suprotno tomu, pod ucjenjivačkim uvjetima anacionalne grupe građana iz Mosta, sklopljen je sporazum o novoj Vladi. Iz aktivnosti te Vlade mogli smo zaključiti da se radi o ubačenoj Milanovićevoj petoj koloni, tako da je Vlada bila blokirana u bilo kakvoj prohrvatskoj politici. Između ostalih zahtjeva, ta grupa građana uvjetovala je da Ranko Ostojić bude predsjednik saborskoga Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, što je u suprotnosti s nacionalnim interesima koje je zastupao i provodio Ostojić dok je bio ministar unutarnjih poslova. Ranko Ostojić je „dokazao“ svoje domoljublje kad je suprotno članku 8. Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, nasilno postavljao ćirilične ploče po Vukovaru. Posljedica ćiriličnih ploča je nasilna smrt hrvatskog branitelja Darka Pajičića.

Koliko ta grupa građana iz Mosta poštuje nacionalne vrijednosti i rezultate Domovinskog rata to je pokazao njihov predsjednik Božo Petrov, koji je tražio da se sastavi trodijelna Vlada. To znači, s jedne strane, iz dijela Milanovićeve jugokomunističke koalicije, onih ideologa koji su bili protiv rušenja Jugoslavije, pa tako i protiv osamostaljenja Hrvatske, a s druge strane onih domoljuba koji su se borili za izdvajanja Hrvatske iz velikosrpsko-komunističkog lagera, čiji je centar bio Beograd, centar progona Hrvata i pljačkanja Hrvatske.To u krajnjem rezultatu znači, zaboravimo posljedice srbočetničke agresije, kao i na ogromne hrvatske žrtve.

Da bi Hrvati znali za koga ne smiju dati svoj glas morali bi poznavati  stvarnu povijest Hrvatske i imati razvijen nacionalni osjećaj. Međutim, to je glavni problem kod hrvatskog naroda jer su Hrvati jedini narod u demokratskoj Europi koji ne poznaje svoju stvarnu povijest pa su povijesno politički nepismen narod i bez razvijene nacionalne svijesti. Naime, od 1918., do današnjih dana Hrvatima su povijest pisali vlastodršci, velikosrpski i jugokomunistički ideolozi. I današnji školski udžbenici i povijest napisani su pod vodstvom Milanovićevog  ministra obrazovanja Hrvata, velikosrpskog ideologa Željka Jovanovića mrzitelja svega što simbolizira hrvatski nacionalni identitet, svega što je stvoreno u Domovinskom ratu. Dakle, Hrvati su jedina nacija u demokratskoj Europi koji su povijesno, pa tako i politički nepismen narod. To su ujedno razlozi odsutnosti nacionalne svijesti u Hrvata i ideološke razjedinjenosti hrvatskog naroda.

Ivan Runje