Hrvatski Fokus
Kultura

Nepriznavanje hrvatskoga vojnoga nazivlja

Riječi satnik i bojnik su u standardni hrvatski jezik stigle iz starohrvatske etnokulturne baštine

 
 
"Pošto dovrši Isus sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio." Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego, reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' – i ode, drugomu: 'Dođi' – i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' – i učini." Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere." Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava." (Lk 7., 1. – 10.).
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/08/400px-Sluzbovnik.JPG
Na međumrežnoj stranici Večernjaka od 29. srpnja 2016. god. pročitali smo članak "Srbija odbija optužnice jer ne razumije riječi bojnik ili satnik" (Srbija odbija optužnice jer ne razumije riječi bojnik ili satnik). Ponaprije valja reći da to nije ni čudno jer svaka vojska ima svoje nazive činova koji se ne podudaraju, ali i ne moraju se podudarati s nazivljem drugih. Mora li se i sada Hrvatska ravnati prema nazivima činova bivše Jugoslavije ili sadanje srpske vojske i na osnovi čega ako ima svoju državu, oružane snage i zakon gdje je sve to već odavno propisano. Ako možda netko i sada još nešto ne zna prije ili tijekom sastanka za stolom, moramo pojasniti da hrvatski su činovi u OS RH-a propisani Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatke od 19. ožujka 2002. god. gdje u članku 15. stoji da u Kov-u i RZ-u za niže časnike postoji čin satnik, a za više časnike – bojnik (ODLUKA O PROGLAŠENJU ZAKONA O SLUŽBI U ORUŽANIM SNAGAMA REPUBLIKE HRVATSKE).
 
U tom se članku navodi da "srbijanska strana ne poznaje, kažu u Beogradu, hrvatsku vojnu terminologiju i tako ne priznaju optužnice u kojima se govori o činovima 'satnika, bojnika…'. Ako se polazi od te logike, tada valjda mogu, na primjer, ne priznavati ni Međunarodni vojni sud u Nürnbergu ili bilo koji drugi međunarodni dokument jer nisu pisani na srpskom jeziku. A znaju li ti beogradski političari kako su u starosrpskom jeziku nazivali starješinu sto vojnika, npr. u Zakoniku kneza Dušana? Riječi satnik i bojnik su u standardni hrvatski jezik stigle iz starohrvatske etnokulturne baštine. Primjerice, riječ satnik susrećemo još u Misalu po zakonu Rimskoga doma iz 1483. god. Nezavisni istraživači kažu da je tekst Prvotiska (1483.) istovjetan tekstu Misala kneza Novaka iz 1368. god. koji je nastao na području Like i Primorja, što starohrvatsku riječ satnik (prvi podatci te riječi su od 11. st.) pomiče nekoliko stotina godina dublje u prošlost. Riječ satnik također susrećemo u Vinodolskom zakonu (1288.), ali u značenju 'općinski čelnik'. Već u proslovu Vinodolskoga zakona čitamo: "iz Bribira Zlonomer satnik, … iz Hreljina Ivanac satnik, … iz Bakra Ivan satnik, … iz Trsata Nedrag satnik, … iz Grobnika Slavan satnik" (Hrvatsko ime u glagoljičkom štivu od oko 1100. do 17. st.). Dobro je poznato da je hrvatsko vojno domobransko nazivlje oblikovano u posljenagodbeno vrijeme (od 1868.) uz povelik trud Boguslava Šuleka i kodificirano je nizom domobranskih priručnika od službovnika i vježbovnika nadalje. Riječ bojnik nalazimo u Marijinu plaču u značenju 'nebeski vojnik': "Je li ono n(e)b(e)ski bojnik" (Zbornik duh. štiva, 15. st., glag.).
 
Ako srbijanska strana ne poznaje hrvatsko vojno nazivoslovlje, tada to znači da Hrvati imaju svoj vojni podjezik koji se razlikuje od srpskoga. A to se tiče ne samo vojnih negoli i drugih naziva u podsustavu jednoga i drugoga jezika. I sada ih ima koji tvrde da postoji jedan jezik, a može li tada jedan jezik imati različite jezične podsustave? Toga nigdje nema ako je riječ o jednom jeziku. Treba li još nešto apstraktno tvrditi ako i sami Srbi priznaju neznanje nazivoslovnih norma hrvatskoga jezika. Ako ljudi doista ne žele postići sporazum, tada stvaraju privid neznanja, a ako ga doista žele postići, pripremaju se za sastanak s ozbiljnijim obrazloženjima.
I na koncu, vjera rimskoga satnika, uz ostalo, izražava i poštovanje jednoga prema drugomu jer poštujući druge, poštujemo i sebe! "Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava."
 

Artur Bagdasarov, http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/24575-a-bagdasarov-nepriznavanje-hrvatskoga-vojnoga-nazivlja.html

Povezane objave

Predstavljen samo djelić iskustava škvera

hrvatski-fokus

Zašto bježiš od ljubavi

HF

Nove slike Mladena Žunjića

HF

Jezik za nepce zarastao

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više