Kontroverzni Rasputin

Zapisi Arona Simanoviča

 

 

Iznad Rusije je poput meteora zasjala zvijezda Grigorija Jefimoviča Rasputina, seljaka rođenoga 1869. u sibirskome selu Pokrovskoje pokraj Tobolska, gdje je car u XVII. stoljeću prognao našega Jurja Križanića, a sudbina odvela carsku obitelj u njenom konačnom padu. O Rasputinu nam u svojoj knjizi neposredno svjedočanstvo daje Aron Simanovič, ukrajinski Židov draguljar, čovjek visoke socijalne inteligencije, dvorjanin i osobni Rasputinov tajnik.

Grigorij Jefimovič Rasputin

 

Rođen 1872. Simanovič stradava u njemačkom logoru 1944. godine. Car Nikola II. bio je vrlo nesretan čovjek, nevoljen od vlastite majke, opsjednut iznadnaravnim, praćen mržnjom, ljubomorom i porugom aristokracije; urotama masonskim, komunističkim, radikalno konzervativnim, nepovjerenjem i ustancima manjina. Duboka mistika je povezala cara i caricu njemačkoga podrijetla, inače su bili u vrlo hladnim odnosima. Car iako dobar čovjek sumnjičavošću, slabom voljom i alkoholizmom je praktički bio paraliziran. Unatoč tome sposobni ministri poput Vitea i Stolipina učinili su Rusiju najbrže rastućom ekonomijom na prijelazu stoljeća!

 

Siromaštvo i neukost masa seljaka i radnika, rivalstvo s Njemačkom i engleska (kako ćemo vidjeti) podmukla politika od rata Rusije sa Japanom pa nadalje sužavali su i inače uski manevarski prostor carstva u provedbi reformi. Rasputin je na carski dvor dospio zaslugom crnogorskih kneginja udatih za carske rođake Nikolajeviče, a trijumf doživio "liječenjem" carevića bolesnog od hemofilije oblozima od hrastove kore. Iskren i sirov zdravorazumni seljak je pridobio carevo neograničeno povjerenje, tako da je mogao imenovati i rušiti ministre, npr. usred rata smijeniti zapovjednika vojske Nikolaja Nikolajeviča i priprijetiti mu da će mu naravnati rebra. Rasputin je na nagovor Simanoviča puno učinio za Židove (zaista zaslužuje spomen pravednika!), iako je bilo Židova cionista, komunista, terorista, masona, ali i rusificiranih pristaša cara i bankara, veletrgovaca i industrijalaca.

 

Gotovo da su svi ministri (makar pri nastupu) bili prijateljski raspoloženi prema židovskom narodu, i protivni ratu s Njemačkom. Rasputin se protivio svjetskom ratu, simpatizirao njemački narod (ali i Amerikance), te smatrao da treba radije dati Austriji odštetu nego braniti Srbiju; balkanske narode nije simpatizirao i shvaćajući namjere engleske politike da sukobi Rusiju i Austro-Ugarsku protivio se balkanskim ratovima. Nažalost nema prostora da se obračunama sa kruto mehanicističkim shvaćanjem povijesti markista i dr. darvinista (bez želje da pobijam transformacije koje radi tehnika čovjeku i prostoru), samo ću ukazati na snagu duhovnoga i jakih osobenosti, a mogli bi govoriti i o kulturi, antropologiji, sociologiji, podneblju – ali ne ćemo. Primimo se radije knjige Arona Simanoviča, koji je kao kockar i bonvivan  jednako dobro poznavao poroke poput dobričine Rasputina, bludnika i dubokog vjernika, Herkula koji je mogao popiti 20 boca crnoga i jakoga vina sa Madeire.

 

Slijede citati Arona Simanoviča:

"moram naglasiti da su na ruskom dvoru vladali neznanje i praznovjerje. Oni koji su okružavali cara bili su većinom ograničene osobe, bez ikakvog praktičnog znanja i potpuno nesposobni pronaći riješenja čak i za najjednostavnija životna pitanja."
"Rasputin nije imao nikakav interes za materijalno… živio je bezbrižno od danas do sutra."

"Samo jednom riječju Rasputin je mogao državnom službeniku osigurati plaketu ili unaprjeđenje koje se čekalo godinama."

"Nikada nije jeo meso, kolače ili slatkiše."

"Namjerno je ukaljavao čizme blatom da bi otmjene gospođe koje su mu ljubile stopala uprljale svoje svilene haljine" (išle su i dalje, uz znanje muževa i ljubavnika, op. T. T.).

"Rasputin je volio mudrovati, ali nije puno govorio."

"Imao je dobro srce i rijetko je odbijao pomoći onome tko je u potrebi"

Tvrdio je "svi se moramo međusobno pomagati i pružati jedni drugima ruku"

"pred revoluciju, bludnice visokih petrogradskih krugova igrale su značajnu ulogu i bilo ih je vrlo mnogo."

"Njegov odnos prema njima (carevoj djeci) bio je očinski. Carska obitelj vjerovala je da je Rasputin  Božji poslanik."

"događalo bi se da car iznenada telefonira Rasputinu i zapita kojega bi novoga ministra imenovao."

"Bio je (Rajev) predsjednik Saveza za znanost i trgovinu, koji sam ja osnovao (Simanovič, op. T. T.) i koji je usprkos zvučnom nazivu bio običan kockarski klub u kojem su se danonoćno igrale velike partije."

 

Rasputin je rekao caru: "Ti si običan glupan. Da se carevi biraju za tebe ne bi nitko glasovao, koliki si glupan! I ja imam sina nasljednika Mitju; i on je budala. Ali ja njemu u nasljeđe ostavljam krovinjaru, krave i konje, a tebi je tvoj otac ostavio cijelu Rusiju"

"Muškarac se može baviti prijevarama u politici, trgovini, u poslovima, ali prema ženama mora uvijek biti pošten", Rasputin je stvarno poštovao i volio žene, a mnoge su ga "obožavale".

"Oslobađanje seljaka nije dobro shvaćeno… seljak jest slobodan, ali ne posjeduje dovoljno zemlje. On obično ima veliku obitelj najčešće sa 10 djece, ali je zemljište maleno. Sinovi se svađaju s očevima oko ono malo zemlje što im pripada, mnogi odlaze u gradove ne bi li zaradili za preživljavanje, ali tamo ne nalaze posao. I kako onda da žive. Treba očekivati još sukoba i nemira. Nekada je i kmet bolje živio. Davali su mu jesti i odjenuti se. Danas seljak više ne dobiva ništa, a pri tome mora plaćati teške namete. Uzima mu se i šalje na prodaju sve, do zadnje krave. Seljakova djeca idu bosa do desete godine. Nemaju ni cipele ni čizme i sretni su kada imaju platnene sandale. Ako seljak nema zemlju, život na selu nije moguć."

 

Rasputin je želio jačanje željezničke mreže i seljačku državu.

"Nitko nema pravo uništavati tuđi život. Ima ljudi koji se bave novčarskim poslovima, kupovinom kuća ili zemljišta, a jedino što ja želim jest biti posrednik za mir"

Jedna od brojnih pohvala Njemcima: "Rus je navikao na njemačku robu, jer je njemačka roba kvalitetna. Nijemci znaju što znači raditi. Kad se njemački ratni zarobljenik nađe u selu, svi ga hoće u svojoj kući, jer se zna da su Nijemci dobri radnici"

"Ako vratiš Poljsku (Care, op. T. T.), daj im sve što traže. Oni su Slaveni, iste rase kao Rusi i s Rusima se najbolje razumiju (strahote rusko-poljsko-ukrajinskih odnosa to ne dokazuju, ako i isključimo iz jednadžbe Nijemce, Židove i Litvance op. T. T.).

 

Pismo caru 1914.  kad je objavljen rat: "Dragi prijatelju. Ponavlajm, velika bura je zaprijetila Rusiji, velika nesreća i neizmjerno zlo. Obavija nas gusta tama. Ocean suza. I koliko krvi! Što reći? Ne nalazim riječi. Neopisiv teror. Znam, svi oko tebe traže rat. Svi, čak i tebi najvjerniji. Ne vide da srljaju u propast. Surova je kazna Božja! Ako čovjeku oduzme razum, to je početak kraja. Ti si car tvoga naroda. Ne dozvoli da nerazumni pobijede. Srljajući u propast sa sobom vuku cijeli narod! Nijemci će možda biti pobjeđeni, ali što će biti sa Rusijom? Kad bolje razmisliš nikada nije bilo tako velikoga mučenika kao što je Rusija. Udavit ćemo se u krvi. Velika je nesreća. Beskrajna je tuga"

 

Vršio je pritisak na cara da izradi Ustav, bojeći se revolucije.

Car je kazao: "…Hebrejima možeš reći da ja ne pravim nikakvu razliku između manjina i mojih ruskih podanika. Ali mi imamo 80 milijuna seljaka i 100 miljuna podanika najrazličitijih narodnosti. Moji seljaci su nepismeni i intelektualno nedozreli, dok Hebreji to nisu… kad moji seljaci budu na istoj razini (zrelosti?, op. T. T.) dat ću Hebrejima što i mojim seljacima"

 

Rasputinova smrt, uloga carskog zeta Jusupova (ne Yusupoviča!) i njegovog homoseksualnog kompanjona carskoga rođaka Dmitrija Pavloviča, te engleskoga veleposlanika Buchanana su kao i govnarsko ponašanje masona Kerenskoga i Solovjeva poznati javnosti, pa ne ću o tome podrobnije pisati. Zmijsko dijabolično revolucionarenje.

 

Simanovič opisuje i strahote građanskoga rata, lupežarije, lukavosti, banditizam i kaos koji prati takva razularena i iracionalna stanja. Simanovič se spašava vezama, lažnim liječničkim nalazom, te u gipsu prenosi dijamante i novac. Na fronti uređuje Casino (financijski perpetuum mobile) čime financira dio troškova vojske! Dakle život je ponekad halucinacija i bajka, a čovjek u prividno uređenom svijetu postaje rob dubokih podzemnih psiholoških sila i tajnih udruga – tko poznaje povijest vidi duboku duhovnu borbu koji svjesni vode sa hipnotiziranom rajom kao pijunima. Do trenutka buđenja čovjeka!

 

Teo Trostmann