Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Kod nas su progonjeni Hrvati katolici

Zašto Hrvatsku ne vode prohrvatski domoljubi koji su je stvarali

 
 
Umjesto hrvatske povijesti, velikosrpski ideolozi provodili su stoljetnu indoktrinaciju hrvatskog naroda pa je to razlog da su Hrvati jedini narod koji je povijesno politički nepismen, a posljedice se najbolje vide na parlamentarnim izborima.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/08/stepinac.jpg
Protuhrvatsko i protukatoličko suđenje Alojziju Stepincu
 
Dakle, logično, da prohrvatsku politiku mogu voditi isključivo prohrvatski pojedinci i stranke, sa stožernim nacionalnim prohrvatskim Tuđmanovim HDZ-om, a za to je potrebno barem 51 posto saborskih mandata. Do sada, razne antihrvatske koalicije, s raznim mostovima i zidovima, nisu birali ni Grci ni Turci, pa na slijedećem parlamentarnim izborima predstoji mogućnost da se konačno hrvatski domoljubi nacionalno osvijeste i shvate za koga ne smiju dati svoj glas, odnosno, za koga bi trebali glasovati.
 
Ako u Hrvatskoj živi 87 posto katolika, koji su za vrijeme velikosrpskog i jugokomunističkog režima bili proganjani, logično je očekivati da na slijedećih parlamentarnih izborima jugokomunistička koalicija, makar se zvala „narodna“ ili „antifašistička“, bude poražena.Tu je i oko 500 tisuća hrvatskih branitelja koji su se borili za Tuđmanovu i svoju Hrvatsku, a oni bi posebno trebali znati za koga ne bi smjeli dati svoj glas na parlamentarnim izborima. Kako su svi komunistički režimi bili zločinački pa tako i Hrvatski nije izuzetak.  Daljnji komentar je suvišan, osim što hrvatske katolike  treba pitati zašto ne prepoznaju ideološke recidive režima protiv kojeg su se borili, a čiji je predvodnik SDP-a na čelu sa Zoranom Milanovićem.
 
Sjetimo se, da smo prije proteklih parlamentarnih izbora, u Hrvatskoj imali protuhrvatsku velikosrpsko-komunističku Vladu u kojoj je bilo oko 49 posto ortodoksnih velikosrpskih ideologa, dok ih, po popisu stanovništva ima 4,5 posto.Nakon proteklih parlamentarnih izbora politička situacija se nije promijenila, što znači da prohrvatska Domoljubna koalicija nije osigurala potrebnih 51 posto saborskih mandata da bi u Saboru mogla provoditi prohrvatsku politiku. S pravom se postavlja pitanje, ali i kako svijetu objasniti, da desetljećima progonjeni Hrvati katolici, na parlamentarnim izborima glasuju za svoje progonitelje.
 
Umjesto bezuvjetne pobjede na parlamentarnim izborima, Hrvatska domoljubna koalicija bila je prisiljena da sa grupom građana iz Mosta zaključi sporazum (ne koaliciju) za preuzimanje vlasti i vođenje prohrvatske  politike. Aktivnosti članova Mosta potvrđuju da je postignut dogovor Zorana Mielanovića i Božo Petrova da se skupina građana – zastupnika iz Mosta, kao peta Milanovićeva kolona priključili Domoljubnoj koaliciji i da ju iznutra razdiru. Na taj način onemogućen je bilo kakav politički i gospodarski napredak Hrvatske.
 
Dakle, parlamentarni izbori su oblik demokracije da građani prepoznaju ono što ne valja i da izbornim sitom i rešetom odvoje žito od kukolja, što mnogima nije lako.  Kad nezadovoljni, osiromašeni, nezaposleni i opljačkani traže promjene i govore svi su jednaki. Zbog indoktrinacije i zaborava ne znaju da je hrvatsko gospodarstvo uglavnom upropašteno zbog srbočetničke agresije, četverogodišnjeg ratnog stanja. Ali zato, od jugokomunističkih ideologa nikad nećemo čuti da optužuju agresora već Tuđmanovu pretvorbu i privatizaciju. Pretvorba i privatizacija je uvjetovana promjenom – prelaskom socijalističkog sistema u tržišno poslovanje, s tim da su se i tu priključili oni koji su koristili ratno stanje da se osobno okoriste.Tako, nasjedaju raznim obećanjima, prodavačima komunističke socijalne magle.
 
Naime, treba se podsjetiti da u svim demokratskim državama Europe postoje desne i lijeve političke opcije. Međutim, u Hrvatskoj lijeva politička opcija nema veze sa europskom, jer to su isključivo recidivi komunističkog režima koji čuvaju stečevine zločinačkog režima i ideologiju svojih očeva i djedova.
 
Pritom treba biti svjestan da se prvenstveno riješimo komunističkih recidiva koji svjesno ruše tekovine Domovinskog rata i sve što je prohrvatsko. Za sada se trebamo usmjeriti na ideološku opredijeljenost pojedinca i stranke, kao preduvjet vođenja prohrvatske politike. Nikakvi razvojni program ne može biti uspješan dok imamo dvije ideologije, od kojih jedna jugokomunistička, vuče nazad.Važno je na izborima prepoznati prodavače magle, borce za fotelje, a to su oni koji ne mogu naći svoj interes u Domoljubnoj koaliciji već osnivaju male strančice i obećavaju treći put. To su prvenstveno ideološki izdanci SDP-ove koalicije ili njihovi plaćenici, razbijači hrvatskog zajedništva.
 
Proteklih šest mjeseci imali smo primjer vidjeti što znači jedna od tih malih strančica (Most), koji je onemogućio bilo kakvo prohrvatsko poslovanje.Treba se sjetiti da se unatoč velikoj nestašici sredstava, jugokomunistička koalicija jako brinula o aboliranim srpskim agresorima, za njihovo stambeno zbrinjavanje osigurana su financijska sredstva u iznosu od preko 5,5 milijardi Eura na račun državnog proračuna Hrvatske što je posebno naglasio Ivo Josipović. Uz to, aboliranim srbočetnicima, uračunato je u radni staž za mirovinu vrijeme ratovanja protiv Hrvatske, vrijeme kada su slali granate na hrvatsku i uništavali sve što je Hrvatsko. Dok su vodili brigu o aboliranim agresorima, isto su brinuli o hrvatskim braniteljima, ali kako ih što više optužiti i strpati u kazamat.
 

Ivan Runje

Povezani članci

“Duboka država”, Manolić i Buda

HF

Zašto je medijsko-politička i “intelektualna” hrvatska močvara zanemarivala Ukrajinu? (1)

HF

Istarskim “antifašistima” draži Tito od Hrvata

HF

Povijesna odgovornost Tomislava Karamarka

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...