Hrvatski Fokus

Odnos spram domovine sličan je odnosima dobre obitelji

 
 
Voljeti ili izražavati ljubav spram nekoga ili nečega nije natjecateljska disciplina već je intimni odnos. Samim tim nedopustivo je nadmetanje u ljubavi. Voljeti Hrvatsku je osobni odnos spram brojnih dijelova svega onog što čini Lijepu našu onakvom kakvi smo i sami u njoj. Ako smo čisti i uredni i ona nam je takva. Ako smo pošteni i radni i Hrvatska nam je takva. Mjerom kojom se uzajamno volimo, pomažemo i poštujemo i drugi će nas voljeti i poštovati. Poštovanje pripada vrlinama koje su najuže povezane s onim što valja dovesti u vezu odnosom spram obitelji i domom – tim temeljnim vrijednostima kojima se čuva i njeguje domoljublje.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/01/45110883.jpg
Za ljubav prema domovini, usuđujem se reći, valja naći prikladniji izraz, jer je ljubav ponekad slijepa, trenutačna, prolazna i subjektivna. Spram domovine se ne smije biti slijep, prolazan i trenutačan. Taj odnos sličan je odnosima dobre obitelji. U njoj se njeni članovi vole brigom, ali i dužnostima spram supruge, roditelja, djece, braće i sestara. I kao što se u obitelji volimo i poštujemo zajedno s manama i vrlinama njenih članova i Hrvatska se istim načinom voli. Hrvatsku ne bi valjalo hvaliti za ljepote kojima nismo pridonijeli, a još i manje kuditi je za nedostatke koje u njoj nismo otklonili. Nedostaci se otklanjaju, a vrline se njeguju. Prema Hrvatskoj valja biti iskren i točno reći zbog čega ju valja voljeti, ali i priznati sve ono što je smetnja da ju drugi zavole. Svoje se voli! Voljeti roditelje i djecu je normalna pojava, pa i kad su hendikepirani. Hvaliti se svojim ljubavima čak je ružno i neukusno za pristojne ljude.
Prirodno je voljeti zemlju kojoj pripadaš, u kojoj rasteš i odrastajući u njoj upoznaješ vrline i slabosti ljudi koji je čine onakvom kakvi su i sami. Normalno je radovati se svemu u čemu su ljudi i zemlja uspješni i biti tužan i nezadovoljan kad se tvojim ljudima ili zemlji nanosi nepravda ili izaziva nezadovoljstvo.
 
Hrvatska je stoljećima bila prikraćena vlašću, ojađena radom za strane gospodare i ozlojeđena politikom koja je bila naklonjena tuđini iz koje su nam pojedinci bez našeg poziva dolazili i iz koje su domaći ljudi, bez svoje želje, stoljećima odlazili zbog kruha i politike. Ta sudbinska veza nepravde zbog koje su se jedni domovi rušili ili napuštali u korist ognjišta koja su se premještala od tamo gdje nema tamo gdje ima lošim je navikama ispreplitala Hrvatsku mitovima, legendama, događajima i njihovim interpretacijama načinom koji više zbunjuje nego li ujedinjuje. Od Mažuranićevog epa o Smail agi Čengiću i Priča iz davnine Ivane Brlić Mažuranić, pa preko likova djece Mate Lovraka zatrpanih snijegom u vlaku, pa sve do Kozarca, Kovačića, Matoša, Krleže i Marinkovića miješali su nam zbilju i povijest baštine s fantazijom Marije Jurić – Zagorke. Baš zbog toga ili i zbog svega toga svaki od nas ima brojne razloge zbog kojih voli Hrvatsku. Tamo negdje na Jugu oduševljen Hektorovićem, Marulićem ili Gundulićem, na zapadu u Istri Nazorom, a na istoku nekim sjećanjem na vučedolsku golubicu i obale Dunava s plodnim ravnicama.
Volim dolazak na zagrebački kolodvor ispred kojeg me dočekuje spomenik kralja Tomislav iza kojeg se prostire Zrinjevac. Uvijek ću se diviti zgradi HNK koju je iz razdoblja Khuena Héderváryja tangentom osmislio Izidor Kršnjavi da Zagreb ne zaostane za Bečom i Budimpeštom i da ostane u vezi s Rimom ili Parizom. Nije li tu ispred HNK istaknuto mjesto zauzeo Meštrovićev Zdenac života, a u samom kazalištu zastor Vlahe Bukovca oslikanim likovima Hrvatskog preporoda? Jednako volim Pulu s Vespazijanovom arenom, Rijeku s lukom i Trsatom, Trogir s Radovanovim portalom, Split s Dioklecijanovom palačom, Šibenik s Katedralom i Dubrovnik s tužnim vitezom Orlandom na Stradunu ispred crkve sv. Vlaha.
Nisu li Kaptol i Grič već tisućljeće najrječitiji dokaz gospodarskog i kulturnog opstanka. A to je tek fragment ili puki dio ljubavi spram zemlje što se prostire svojim poljima, planinama, jezerima i rijekama do Jadranskog mora čije nam obale i otoci jednako svjedoče civilizacije spram kojih svijet nikad nije bio ravnodušan; one su dokaz postojanja i opstojanja na prostorima davnih civilizacija i njihovih grubih sudara čiji smo potomci.
 
Voljeti Hrvatsku znači poštovati činjenicu da je stoljećima odolijevala različitim namjerama i utjecajima uščuvavši svoju nacionalnu prepoznatljivost kojom je, napokon, u posljednjem desetljeću drugog, već umornog i istrošenog, milenija uspjela odoljeti agresiji i brojnim žrtvama vratiti bar dio svojeg povijesnog integriteta u samostalnu i međunarodno priznatu državu u kojoj se građani Hrvatske ne bi smjeli dijeliti na domoljube i na izdajice. Takva je Hrvatska povijesno istrošena, a njen demokratski ustroj ima političke stranke iz koje se formira vlast i njena oporba. Vrijeme žrtvovanja za Hrvatsku nužno je dužan ustupiti prostor rada za nju da bi bila gospodarski uspješna i socijalno pravedna.
 
Hrvatsku nije dovoljno samo emocionalno voljeti. Valja raditi i brojne vrline njegovati da bi hrvatska sela i otoci postali mjesta stvaranja umjesto napuštanja. Ljubav nije nastavni predmet u kojem možeš dobiti peticu iz znanja, a imati ponašanje za jedinicu. Ljubav je neizbježni dio našeg ponašanja u kojem se prepoznaje odnos prema stvarima i ljudima našeg okruženja u susjedstvu, prometu, radu i komuniciranju koje ne prkosi obitelji, javnom redu, miru, čistoći i dostojanstvu kućnog praga..
 
Voljeti Hrvatsku znači postaviti dužnost i obvezu kao nešto što moramo sami ispuniti umjesto drugima postaviti. Ljubav prema domovini ne mjeri se žrtvovanjem nego radom za osobno dobro bez prozivanja i prijetnji već s ponosom i dostojanstvom kojemu domoljublje nije prkos nego ponos. Hrvatsku svatko voli na svoj način, a prepoznatljiv je onaj koji ne ističe svoju ljubav nego nastojanje da ju i drugi zavole.
 

Željko Mataja

Povezane objave

Nema slobode govora bez slobode dosega

hrvatski-fokus

Zvijezda petokraka završila u kanalizaciji

HF

Neka ZAMP vrati novac za spas Agrokora

HF

Čudna logika zemlje Niskozemske

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više