Hrvatski Fokus
Vanjska politika

U Turskoj je sve otišlo predaleko

Pola Turske ne podržava Erdoğana

 
 
Prvi odlazak turskog predsjednika Reçepa Tayyipa Erdoğana izvan zemlje nakon pokušaja vojnog udara bio je posjet ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Što je Erdogan time želio poručiti Zapadu, te zašto su utihnule kritike u Turskoj protiv njegove gotovo sultanske vladavine? O tome za RSE govori Amanda Paul, geopolitička i vanjskopolitička analitičarka, stručnjakinja za Tursku u Europskom centru za politiku u Bruxellesu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/08/maxresdefault.jpg
• Svjedoci smo sve napetijih odnosa Turske i Zapada. Ankara sve češće koristi antiameričku i antizapadnu retoriku. Znači li to da se Erdoğan okreće Moskvi i Teheranu, a okreće leđa Washingtonu i Bruxellesu?
– Nisam sigurna da ćemo uskoro vidjeti onakve odnose kakvi su bili prije ovoga pokušaja puča. Nisu bili idealni, ali bili su bolji, iako je bilo bitnih razlika. Ankara nije zadovoljna načinom rješavanja krize u Siriji, a posebno je nezadovoljna što Sjedinjene Države pomažu sirijske Kurde. S druge strane, Europskoj uniji zamjeraju što dogovor koji je zaustavio migrantski val nije ispoštovan do kraja. Ali, nemoguće je zamisliti da bi Turska mogla napustiti "zapadnu orbitu". Desetljećima je članica NATO-a. Kišobran vojne alijanse Turskoj je danas potrebniji nego ikada ranije, pogotovo što je turska vojska sada oslabljena, a sigurnosna situacija na terenu je vrlo složena. Također, EU je Turskoj važan i zbog ekonomskih veza. EU je najveće tržište za Tursku. Naravno, tu je i Rusija, a Turska očito želi preinačiti svoju vanjsku politiku, ali Rusija je zemlja koja u ekonomskom smislu ne raste i ona ne može ponuditi Turskoj onu vrstu sigurnosti koju može EU i SAD.
 
• Uvjereni ste da nema zaokreta Ankare prema Moskvi i Teheranu?
– To nije alternativa. Što uopće znači termin "strateško partnerstvo" s Rusijom? Može li Rusija na sebe preuzeti garanciju sigurnosti koja je potrebna Turskoj? Je li Rusija u situaciji da pomogne razvoju turske ekonomije nekom značajnijom mjerom ili sredstvima? Ne, to nije slučaj. U prošlosti su rusko-turski odnosi imali uzlazno-silazne faze. Dvije zemlje međusobno su ratovale, a kada nije bilo sukoba, imale su prilično zategnute odnose, kao što je slučaj u najnovije vrijeme nakon obaranja ruskog aviona na tursko-sirijskoj granici. Mislite li da su najbolji odnosi ikada između Rusije i Turske sada zbog toga što su njihovi lideri Putin i Erdoğan? Teško, prije bih rekla da se ovdje radi o ekonomskom interesu za obje strane. Naime, pogledate li pažljivije odnose kroz geopolitički i geostrateški ugao, vidjet ćete mnoge razlike. Od rata u Gruziji, aneksije Krima, rata u Ukrajini gdje Rusija podržava proruske separatiste na istoku zemlje, pa do rata u Siriji. Istina, sada su ih stavili po strani, ali te razlike egzistiraju i tako će biti i ubuduće. Zato je nemoguće da Rusija zamjeni strateško partnerstvo kakvo Turska ima s Europskom unijom i Sjedinjenim Državama već desetljećima.
 
• Vratimo se događajima u samoj Turskoj. Od pokušaja vojnog udara, deseci tisuća ljudi su ili uhićeni, ili je za njima raspisana tjeralica. Među privedenima su vojnici, časnici, diplomati, učitelji, sveučilišni profesori, suci, tužitelji, odvjetnici, novinari… Čitala sam da je raspisana tjeralica i za Hakanom Şükürom, poznatim nogometašem… Dokle sve to može ići?
– Već je otišlo suviše daleko, mnogo dalje nego su mnogi to očekivali. Više od 90.000 ljudi – to je razlog za zabrinutost. Međunarodne institucije, EU ili međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava moraju pažljivo pratiti što se događa u Turskoj. Mora se i istražiti što je bilo u pozadini navodnog puča? Je li iza svega bio pokret Fethullaha Gülena kako tvrde vlasti, i koji se uvukao u razne institucije? Međutim, vlast privodi i one koji nemaju nikakve veze s Gülenom ili njegovim pokretom. Ovo je prilika da se vlast "riješi" svih kritičara i oponenata, a ne tek operacija da se raskrinka Gülenov pokret.
 
• U zemlji je na snazi izvanredno stanje. Erdoğan ponavlja da će uvesti smrtnu kaznu, ako narod to želi. Mislite li da će on to i učiniti?
– Ako to uradi, to će biti, dodatno, vrlo uznemiravajući razvoj događaja koji će tražiti ozbiljan odgovor međunarodne zajednice. Željela bih vjerovati da se to neće dogoditi. Podsjećam da je smrtna kazna postojala u Turskoj kada je bio uhićen lider Kurda Abdullah Öcalan i ona nije primijenjena. Pretpostavljam da su turske vlasti svjesne mogućeg međunarodnog odgovora koji bi mogao uslijediti uvedu li ponovno smrtnu kaznu. Zato smatram da se cijela priča zavrtjela iz populističkih razloga kako bi vlada dobila na popularnosti. Ne vjerujem da bi Erdoğan za to dobio podršku drugih političkih stranaka u parlamentu, ali to bi bio ozbiljan problem uvede li ponovno smrtnu kaznu.
 
• Vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) želi kontrolirati sve u Turskoj, Erdoğan kontrolira stranku. Društvo je sve više žrtva njegove, gotovo, sultanske vladavine.
– Predsjednik Erdoğan zasigurno prekoračuje ovlasti koje ima u mandatu kao predsjednik države. Jasno je da je to vladavina jednog čovjeka. No, i pokušaj vojnog puča dao mu je dodatni vjetar u leđa i šansu da učvrsti svoju vladavinu na način kakav nije postojao ranije. Ali, ne treba zaboraviti da pola zemlje ne podržava predsjednika Erdoğana. Pedeset posto ljudi smatra da nedemokratski vodi zemlju, ograničava ljudska prava i slobode. Turska prolazi kroz jedno traumatično i turbulentno razdoblje. To je po mom sudu i razlog zašto su utihnule neke grupe koje su vrlo kritične prema predsjedniku Erdoğanu i načinu na koji on vlada.
 

Mirjana Rakela, Radio Slobodna Europa

Povezane objave

Još uvijek na rubu događanja

HF

Turska napada Kurde u Siriji

HF

Američka vojska financira opasan projekt  

hrvatski-fokus

DeSantis čini svoj najveći antikomunistički potez

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više