Hrvatski Fokus
Uvodnik

Izborna kampanja bez sadržaja

Očekivana povećana nervoza Zorana Milanovića

 
 
• Izborna kampanja protječe uobičajeno, što znači da ima svega i svačega. Kako i dalje tvrdim da se izborni pobjednik već nekoliko tjedana zna, možda sam sadržaj kampanje i nije toliko bitan. Sama kampanja protječe bez sadržaja. Možda je jedino zanimljiva pojava brojnih novih koalicija – otpadnika iz pojedinih većih stranaka ili iz prijašnjih predizbornih koalicija – koje su odraz svekolikog nereda na hrvatskoj političkoj sceni. Ako više nema laburista, sada se možemo smijati koaliciji Milana Bandića i njegovim glupostima koje svakodnevno izjavljuje. Kiselo se možemo smijati i „popovanju“ Ljube Jurčića, koji je u lipnju 2003. stavio svoj potpis na prodaju INA-e. Jurčić, a i mnogi drugi hrvatske birače smatraju najzaboravnijima osobama. U Mostu su mišljenja kako treba samo napadati HDZ i da će im to donijeti uspjeh. Otpadnici iz Mosta vrludaju predizbornim bespućima. Zoran Milanović se već pomirio s porazom. Njegova drugovanja s braniteljima ljevičarskih uvjerenja upravo to i potvrđuju. Njegove prostačke jezične eskapade protiv političkih protivnika i konkurenata, susjeda i manjina nisu neka novost. Tek sada vidimo tko je Milanović. I ljevičarski mediji nisu mu više skloni. Kako će s približavanjem izbora njegova nervoza rasti, bit će još sličnih, ako ne i eksplicitnijih ispada.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/08/c0a4c024bea6e85177e3c98d02f91f216b8daa7f.jpg
• Za ove izbore tiskano je 4,8 milijuna glasačkih listića. Rado se o 4 milijuna i 400 tisuća listića za glasanje u prvih 11 izbornih jedinica te još oko 400 tisuća glasačkih listića za glasanje u 12. izbornoj jedinici, u kojoj se biraju predstavnici nacionalnih manjina. To je veliki novac i puno papira. Uz to, ima još veći problem, a to je da prema tomu ispada da je više glasačkih listića nego što je Hrvata prema zadnjem popisu pučanstva.
 
• U Donjoj Gradini na bosanskoj strani svake godine Srbi iz Banja Luke i Beograda igraju žikino kolo, lažu i provociraju Hrvate. I ove je godine bilo tako 21. kolovoza. Zašto baš 21. kolovoza? Zato što je i to laž. Srbi tvrde da je tog dana 1941. osnovan logor u Donjoj Gradini, a to nije istina. Pomoćni radni logor osnovan je tek u siječnju sljedeće, 1942. godine. Srbijanski predsjednik vlade Aleksandar Vučić je u Donjoj Gradini izrekao nove laži i objede protiv Hrvata. Nakon desetljeća laži o žrtvama i broju radnoga logora Jasenovac – kada se iz dana uvećava broj izmišljenih žrtava – (pogledajte knjigu Josipa Kljakovića-Šantića JASENOVAC – ENIGMA HOLOKAUSTA), sada se Vučić malo pravio „nevešt“ i izrekao novu lukavu glupost da je „danas pred Republikom  srpskom i Srbijom zadaća utvrditi točan broj Srba stradalih u NDH.“ Da ne bi! Još je dodao kako to moraju uraditi „zbog povampirenja ustaške ideologije u suvremenoj Hrvatskoj“. Na huškačkom skupu u Donjoj Gradini bile su istaknute zastave Srbije i RS-a, ne i BiH, i intonirana je jedino srbijanska državna himna, čime je tzv. mirotvorac EU-a i Zapada i ovdje pokazao da negira postojanje države Bosne i Hercegovine.
 
• U Pupovčevim velikosrpskim Novostima nakon četničkoga derneka u Srbu objavljen je članak pod naslovom “Srb je naš!” ispod kojega piše da je 27. srpnja slavljen “Dan ustanka naroda Hrvatske”. U nastavku autori Srđan Kovačević i Jadran Boban (uvijek uz Srbina ide jedan „podobni“ Hrvat) pozivaju čitatelje na srpskome jeziku da pogledaju video “s ovogodišnjeg Dana ustanka naroda Hrvatske koji je 27. jula obilježen u Srbu unatoč proustaškim divljanjima članova A-HSP-a i nekolicine veteranskih udruženja.” Tko je u Hrvatskoj dužan da ovo već jednom spriječi.
 
• Djeca koja su došla iz osnovne škole Bobota na cesti između Osijeka i Vukovara, na četničkom skupu u Srbu recitirala su i ovu pjesmu:
AKO TE NETKO PITA ZA PARTIJU I TITA
– TI MU RECI – DA SMO MI BUDUĆI TITOVI BORCI –
MOJ ĆE TATA DA PRONAĐE JOŠ BOLJI TOP
SA KOJIM ĆE DA UDARA PO NEPRIJATELJU –
MOJ ĆE TATA SEKIRICOM DA UDARA
PO KRVNIKOVOJ GLAVI.
Da se ne zaboravi! Zbog Pupovca, Vučića…, a i nas.
 
Zlatko Hasanbegović je najočitiji primjer čovjeka koji trenutačno ima najviše onih koji ga vole i onih koji ga mrze. Taj i takav Hasanbegović ovih je dana pojasnio zašto ga veliki broj Hrvata mrzi: "Svakom okretanju budućnosti treba prethoditi cjelovito suočavanje s prošlošću. U sklopu svoga ministarskog djelovanja začeo sam vrlo važnu reformu donošenjem novoga arhivskoga zakona. U tu svrhu trebali su raditi važni pravni, znanstveni i povjesničarski autoriteti, zakon je trebao biti donesen početkom sljedeće godine, a njegova glavna pravna pozadina bilo je potpuno, bezuvjetno i bez bilo kakvih ograničenja otvaranje cjelokupnoga arhivskog gradiva državnog partijskog aparata do 30. svibnja 1990. godine i sada iz ove perspektive mogu reći da je to jedan od važnih, ako ne i najvažnijih razloga kampanje, klevetničke, kojoj sam bio izložen od prvoga dana svoga ministarskog djelovanja". Dakle, mrze ga oni koji se boje „cjelovitoga suočavanja s prošlošću“. Dakako ne onoga od Vesne Teršelič, nego je u pitanje suočavanje s krvavom jugokomunističkom prošlošću kojoj se sudi u Münchenu, ali ne i u Zagrebu. 
 
• Na osječkom groblju Svete Ane osvanuli su opasni grafiti pisani na ćirilici: "Ovo je Srbija" i "Klat ćemo Hrvate", kao i četiri ćirilićna slova "S". To je ponukalo Matiju Babića s portala Index da priupita, koga drugoga nego Matu Kapovića, profesora na Filozofskom fakultetu, poznatog borca protiv Hrvata. Kapović je, ne trepnuvši izjavio: „Grafiti u Osijeku zapravo su djelo desničarskih provokatora Hrvatâ, koji na taj način žele zaoštriti etničke podjele kojima se hrane.“ Ako su u Indexu već pozvali Kapovića da im kaže što žele čuti, mogli su i komentare izbrisati koji im ne potvrđuju jako opasnu tezu, pa smo tako mogli pročitati i ova dva komentara; Bruno Borničević je napisao: „Tako je Kapoviću, a ja mislim da su Hrvati rušili Vukovar i Dubrovnik, kao što su sami sebe klali na Ovčari i u Škabrnji. Je li tako Kapoviću? I mislim da je Ratko Mladić jedan od najvećih antifašista uz Arkana i Karadžića“, dok je Leon Goldsmit dodao: „Vjerojatnije je da su ovu diverziju izveli Kapovićevi drugovi iz Neradničke fronte kako bi mogli optužiti normalan hrvatski narod.“
 
• Bivša zločinačka država SFRJ posjedovala je 46,1 tonu zlata To je zalo podijeljeno u sukcesiji između bivših predsjednik Partije. Naše, hrvatsko zlato primio je Ivica Račan. Koliko je zlata dobio ne zna se. Za Srbiju se zna da je tadašnja Savezna Republika Jugoslavija (SRJ), dobila 16,8 tona zlata. Ne samo što se ne zna koliko je Račan od sukcesije SKJ (KPJ) dobio zlata, ne zna se i gdje je to zlato završilo. Neki kažu da je njime pokupovana cjelokupna hrvatska imovina, pa tako vlasnici raznih Adrisa, Kompasa, Agrokora, Atlantica… su sinovi i kćeri članova Partije.
http://croative.net/wp-content/uploads/2015/01/racan_bundek.jpg
Gdje je zlato?
 
• „Na iznimno sretan način hrvatski je nogometni prvak drugu sezonu zaredom, a četvrti put u povijesti izborio mjesto u grupnoj fazi Lige prvaka“, piše u „fusnoti“ na portalu Slobodne Dalmacije nakon pobjede maksimirskog prvoligaša u Salzburgu s 2:1 protiv istoimenog prvaka Austrije. Ovaj napis u Slobodnoj nije točan, jer je GNK Dinamo u zadnjih šest godina četiri puta izborio nastup u Ligi prvaka, a ovo mu je ukupno šesti nastup u naelitnijem europskom klupskom natjecanju.
 
• Hrvatski jedriličari Šime Fantela i Igor Marenić osvojili su naslov olimpijskih pobjednika u jedrenju u klasi 470 u Rio de Janeiru. Na postolju tijekom sviranja himne, nisu držali ruku na srcu. Mlada Sara Kolak iz Ludbrega osvojila je zlatnu medalju u bacanju koplja i tijekom sviranja himne držala je desnu ruku na srcu. Iz ovoga bi netko mogao doći na pomisao i vratiti se u povijest kako asu Zadar i Cres ne tako davno bili pod Italijom!
 
• Turski predsjednik Reçep Tayyip Erdoğan ideološki je blizak Muslimanskoj braći i pruža potporu islamističkim pobunjeničkim skupinama u Siriji. On je i vođama Hamasa upriličio svečani doček u Ankari. Turska unutarnja i vanjska politika prožeta je islamizacijom. Iz svih tih razloga Turska je težak partner koji se sve više udaljava od Europe. Jer Europljane, spoznaja da je Turska „platforma za djelovanje“ islamističkih grupacija, nedvojbeno uznemirava.
 
• Na jugu Sirije, uglavnom umjerenim pobunjenicima, SAD pruža potporu iz Jordana, za razliku od onih pobunjenika protiv legalne vlade Bashara al Assada, kojima se preko Turske doprema oružje i strjeljivo, koji se po ideologiji jedva razlikuju od „Islamske države“.
 
• Dok je prije nekoliko dana u Jekaterinburgu na Uralu njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier proglasio obnovu Alepa zajedničkim njemačko-ruskim projektom u okviru „kulturnog približavanja“, Putinove bombe pretvarale su grad u prah i pepeo. To je jedan od oblika cinizma jakih.
 
• U turskom gradu Gaziantepu ubijeno je najmanje 30 ljudi a ranjeno ih je oko stotinu, a turski dužnosnici u odvojenim istupima napominju da je po svemu sudeći riječ o terorističkom napadu koji je izveo bombaš samoubojica. Bombaš je raznio kurdsku svadbena povorku. To je ono što se prešućuje. Ovaj krvavi napad na kurdsku svadbenu povorku pokazuje koliko je duboko Turska razjedinjena i uvučena u sirijski građanski rat.
 
• Prema izvještaju EUROPOL-a pod nazivom “Promjene u modus operandi terorističkih napada Islamske države”, na Balkanu, a samim tim i u BiH, u svrhu treniranja i novačenja terorista koriste se i športska društva, sekcije ili klubovi. U Europolu najviše upiru prstom na hercegbosanske muslimane i tvrde kako se razne športske aktivnosti koriste za treniranje za borbu i izdržljivost. Ravnatelj tamošnje Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u BiH Mirsad Vilić kaže kako u BiH nema takvih kampova. S tim se ne slaže Tomaš Zdechovsky, češki zastupnik u Europskom parlamentu, koji kaže kako EU treba prisiliti BiH, Makedoniju i Albaniju da se aktivnije uključe u borbu protiv radikalnog islama. Pritom je Zdechovsky optužio radikalni imame da se skrivaju iza plašta projekata humanitarnog rada.
 
• Još se u Srbiji vuku repovi oko nedavnog posjeta američkoga podpredsjednika Josepha Bidena. Repove posebno vuče donedavno „naš“, a posebno „naš kolega novinar“ Jelene Lovrić, novinar Politike Miroslav Lazanski. Do agresije Srbije na Hrvatsku ovaj omiljeni „vojni analitičar“ Vjesnika i Danasa predbacuje Bidenu što se nije ispričao Srbiji za bombardiranje 1999., što je to isto bombardiranje nazvao „kampanjom“, a ne „agresijom“ i što je na Skadarliji kupio srbijanske opanke, a ne „šajkaču s kraljevskom kokardom“. Još je Bidena nazvao cinikom, jer nije ni te opanke platio vlasniku basnoslovnih 70 eura, nego je te „evriće“ platio domaćin, četnik Aca Vučić. Opet ih Biden nasamari, plače Lazanski.
 
• Postavlja se pitanje zna li Joe Biden nešto više i prilikama u našem istočnom susjedstvu. Bolji poznavatelji prilika kažu da zna, i da je to znanje dobio od svog sina Beaua Bidena, koji je kao i njegov otac bio odvjetnik u Delawareu, te je služio u vojsci i proveo godinu dana na Kosovu tijekom 2001. godine, obučavajući odvjetnike i suce. Biden junior vratio se kući, te se počeo uspinjati u državnoj politici, i imao je sve šanse za nacionalnu političku karijeru kada je iznenada preminuo 2015. godine u dobi od 46 godina od raka mozga. Njegova majka je poginula u prometnoj nesreći 1972. godine, kada je Joe Biden bio izabran u dobi od samo 30 za najmlađeg senatora ikada izabranog u Americi. Tragedija do tragedije u obitelji Biden.
 
• „Škotska je učinila hidžab dijelom službene uniforme kako bi pokušali ohrabriti žene islamske vjeroispovijesti da se priključe njihovim snagama“, piše bošnjački portal www.saft.ba. Ne znam što čekamo i mi u Hrvatskoj.
 

Marijan Majstorović

Povezani članci

Ježić je nevjerodostojan svjedok

HF

Za očekivati je da već nakon prvoga kruga dobijemo predsjednicu Hrvatske

HF

Hrvatska, EU i svijet u kaosu

HF

Pavao Rudan: Hrvati su obrazovno zapušten narod

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...