Kanimo još biti Gradišćanski Hrvati ili ne?

Sami smo odgovorni hoćemo li opstati ili ne

Dragi člani i prijatelji HKD-a!

Ovo Glasilo smo opet posvetili jednoj posebnoj temi. Kanimo vas sve informirati, kako naše društvo i sistem društav gradišćanskohrvatske scene funkcionira. Imamo (morebit naivno) ufanje, da će se pojačati pritisak na odgovorne ljude u institucija Gradišćanskih Hrvatov neka napravu široku reformu djelovanja, ako bi veći broj ljudi znao, kako zec biži.

Na dojdući stranica ćemo ovim Glasilom pokusiti predstaviti institucije i osobe ke igraju važne uloge u gradišćanskohrvatskoj sceni, tako da si morete sami napraviti sliku. Osvidočeni smo, da će većina biti istoga mišljenja kot i mi, da ovako ne moremo dalje, ako kanimo zaista obdržati našu narodnu grupu. Prije nego ide dalje, moramo riješiti principijelno pitanje: Kanimo još biti Gradišćanski Hrvati ili ne? Ako imate u ruka ovo Glasilo, onda ste vjerojatno mišljenja, neka opstane narodna grupa. Ali kako se stoji s vašom dicom? Ste se skrbili, da se nauču naš jezik ili barem da poznaju svoje jerbinstvo, ili je to "stara moda"? Ako da: ćedu dati dalje ta veliki jerb?

Ne govorimo o tom, da svaki triba biti aktivist. Ali ako se mi kot društvo zalažemo za to da opstanemo, onda tribamo barem tu sigurnost, da to ne djelamo samo za naš "hobi", nego i da velik broj pripadnikov naše grupe stoji za nami i to pozdravlja. Mi se moremo samo truditi za čim bolje uvjete, da bude moguće biti Gradišćanski Hrvat. Biti Gradišćanski Hrvati mora svaki sam. Tako moramo priznati da glavni uzrok za izumiranje naroda i jezika nisu problemi na društvenom sektoru. Ako roditelji daju dalje jezik, onda se obdrži tako i vako. Većkrat to iz različnih uzrokov nije moguće. Ako jedan od roditeljev, ki skupa u stanu živu nezna hrvatski, onda se govori ta jezik, koga svi razumu. Isto valja za prijateljske kruge: ako jedan nezna hrvatski, onda svi minjaju jezik, ar "ne kanimo nikoga diskriminirati".

Su Gradišćanski Hrvati, ki kanu govoriti svoj jezik u javnosti zaista diskriminatori? Ovomu pitanju dobro paše vrlo zanimljiva činjenica,

ka se je ovako zaista dogodala u jednom hrvatskom selu u južnom Gradišću: Neki nimac je u nazočnosti jednoga u nimškoj zajednici dobro integriranoga bigunca iz Hrvatske psovao na inozemce: Kako da je moguće, da neki jur desetljeća živu u Austriji, a ne znaju nimški? Hrvatski bigunac mu odgovori (na nimškom jeziku): "A što je s tobom? Jur živiš već od 30 ljet u jednom hrvatskom selu, i ne razumiš nijednu rič hrvatski."

Drugi važni stup za održanje Gradišćanskih Hrvatov, je školstvo. Ali i ovde smo zadovoljni s onim ča imamo, ako se barem ne zatvaraju škole u selu (posebno sredina, jug) i ako si ne tribamo dati predbacivati, da diskriminiramo školare ki neznaju hrvatski. Iako se čini, da se nova nazdornica za hrvatsko manjinsko školstvo zaista trudi, ona sama ne more stvoriti čudo. Na primjer se je kroz pritisak nekih (i gradišćanskohrvatskih) političarov početkom 1990ih zapisalo u zakon, da se nijedno dite nesmi siliti, da se podučava na hrvatskom jeziku (odnosno dvojezično). Tako je odjava od hrvatskoga podučavanja moguća svaku dob u školskom ljetu. U slučaju odjave se mora organizirati na neki način posebno podučavanje. Kad nigdo ne kani takovu neugodnu situaciju, roditelji lako moru presiliti školnike: "Ako moje dite nedostane jedinicu, onda ću je odjaviti od hrvatskoga podučavanja".

Uz to se moramo pitati, ča si predstavljamo pod pojmov "hrvatska škola" ili "hrvatski razred". Je li to škola ili razred, ki ima (gradišćansko)hrvatski samo kot predmet ili mislimo na nastavu svih predmetov na (gradišćansko)hrvatskom jeziku, ili barem dvojezično podučavanje?

Ovo je samo mali dio pitanj, ka si moramo kot narodna grupa Gradišćanskih Hrvatov sama staviti. Neki morebit velu, da nije moguće riješiti ovo sve, ali smo jur zaista pokusili? Oni ki stalno govoru, da nešto ne ide, su u glavnom oni, ki sve poduzimaju da imaju pravo: Tako blokiraju sve inicijative ke bi osigurale opstanak našega narodna za budućnost. To su oni, ki kroz svoje djelovanje stalno velu: "Oprostite, da vas mi Gradišćanski Hrvati bludimo. Mi ćemo se odmah opet tiho ponašat." A vi, dragi štitelji si zaista premislite: kanite li još biti Gradišćanski Hrvati? Ako da, onda se mora nešto preminiti. Ako ne, onda morete zatvoriti ovo Glasilo, ar onda je ionako svejedno…

http://www.hkd.at/images/glasilo/2016/Glasilo201602.pdf