Hrvati nisu izašli na izbore i zbog toga što o izborima i nama netko drugi odlučuje
"Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva
kakvi sami želimo i ne ćemo nikome dopuštati sa strane
da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude."
(Franjo Tuđman)
Na svakim izborima sve manje birača ostvaruje svoje biračko pravo, čime pokazuju i dokazuju kako ne ispunjavaju svoju građansku dužnost nemaju odgovornost koja proizlazi i biračkog prava. Uz to, ne poštuju svoju državu za koje je život položilo oko 15.000 ljudi, ne poštuju patnju, bol, ranjavanih, iseljenih, protjeranih, nestalih i zaboravljenih. Ne događa se to spontano i slučajno, kao ni s namjerom da se povrijedi država, oni koji su državu stvarali i branili, već oni koji su je uništavali, rasprodavali u bescijenje, haračili, smatrali svojim lenom, pljačkali i doveli na rub srama.
Zoran Milanović
Na izbore se nije izašlo iz određenog protesta, pomanjkanja znanja, nedostatka informiranosti, zavođenja medijima, neproduktivnim, lažnim i licemjernim izbornim kampanjama, direktnim i indirektnim podcjenjivanjem birača, bilo od pojedinaca, stranačkih lidera, interesnih skupina i političkih koalicija. Imajući u vidu svu našu prosječnost i ispodprosječnost, nismo toliko glupi i naivni da ne vidimo što se sve događalo i što se događa. Većini političkih opcija i isturenih pojedinaca, prva, glavna i jedina namjera dočepati se vlasti i dobiti što više mandata, tako da o svemu mogu odlučivati, bez drugih i drugačijih, ali ako je potrebno, onda nije u pitanju tko su ti drugi i drugačiji.
Dojučarašnji protivnici (rivali) postanu suradnici. Surađivati i koalirati će I “sa crnim vragom”, ukoliko procijene da je to za napredak Hrvatske i dobrobit svih njenih građana. Malo morgen! Ta fraza se već četvrt stoljeća kotrlja ovim prostorima, naročito u izbornim kampanjama. Potrošila se i postala je prepoznatljiva floskula, koju obrazovani moderni političar više ne koristi.
Ne bih sad ponavljala što su već drugi rekli i napisali o zadnjoj izbornoj kampanji, niti što pišu o mogućnostima slaganja nove Vlade. Naime slažu je isti oni, izuzev novog predsjednika najveće stranke, koji su slagali – “sklepavali” prethodnu vladu, koju su nakon šest mjeseci dotad neviđenog prepucavanja, ospstrukcija i oporbe u vlastitim redovima, sami srušili. Dosad neviđeno u modernim demokracijama suverenih država. Čovjek se ponekad zapita jesmo li mi uopće država, ako državu percipiramo na način kako se država definira, u širem i užem smislu, kao i što su temeljni (odredbeni) elementi države: teritorij, stanovništvo i narod, kao i postojanje suverene javne vlasti (trodiobene). O sva ta tri elementa se ima puno toga reći, u smislu njihove nepotpunosti, upitnosti, sigurnosti, transparentnosti i postojanja želje da se time ozbiljno i stručno bavi, na najvišoj društvenoj i političkoj razini.
Bitan i važan je svaki kamen, svaki potok, svaki grm, svaki čovjek, svako dijete…, svaki zakon, svaka odluka, a najviše oni koji dobiju mandate za odlučivanje. To najvažnije, ispada da nam je svake godine, odnosno svakim novim izborima sve manje važno. Da nije tako izašli bi na izbore u puno većem broju. Malo sam računala. Elementarna matematika govori sve. Svi lako možemo izračunati koliko je 30 % od 52 %. Sramotno malo. Postavlja se opravdano pitanje: Je li taj postotak u odnosu na ukupan broj birača daje legitimnost bilo kome da sastavlja vladu, bude u vladi i bude premijer? Time bi se trebali pozabaviti multidisciplinarno stručnjaci i eksperti iz mnogih područja. Ne može i ne smije ijednom građaninu ove zemlje biti svejedno koga je i koliko je birača odabralo one što su izabrani, bez obzira tko je “čiji”, koja mu je ideologija i kojoj političkoj stranci pripada.
Moram napomenuti kako su simptomatični i identifikacijski istureni, neki preferencijalni glasovi i njihov broj, naročito u usporedbi s brojem dobivenim u prošlim izborima. Svi oni s velikim oscilacijama u broju dobivenih preferencijalnih glasova imaju prepoznatljivi centar rotacije, odnosno centar okupljanja. Vrlo vješto strateški i tasktički odrađeno. Vrlo indikativno, pomalo opasno, pogotovo kad to ne prepozna onaj tko je tome uzrok.
Formira se Hrvatska vlada, iako je slažu uglavnom “briselci”, koja bi trebala biti u funkciji države Hrvatske i njezina stanovništva. Briga me što o tome misli bilo koji svjetski velikan ili državnik, što ne znači da se s njima ne treba surađivati i saslušati ih, ali nikako ne provoditi njihove smjernice u unutarnjoj politici. Ne će nama prioritete stvarati i egzistencijalne probleme rješavati Doris Pack, kancelarka Merkel, Juncker, Obama, Hillary, Trump, Putin, Orbán, Vučić, Cerar, Izetbegović… Imaju naši ljudi znanja, sposobnosti, pozitivnih osobina ličnosti, domoljublja, rodoljublja, hrvatstva, poštenja, istinoljublja, potrebe, motivacije…, da se sami uhvate u koštac s našim problemima, da državu osove na noge, da stvaraju povoljne gospodarske i demografske uvjete za zdrav, solidan i dostojanstven život svakog čovjeka u Lijepoj našoj. Mnogi mjerljivi i bitni parametri pokazuju da se stvari pokreću na bolje i da nam je kremulo.
Bitno je da “rastemo”, iako je to donekle relativno. Manje je bitno tko je doprinio tom rastu. Taj trend bi se trebao nastaviti. To može samo stabilna vlada s obrazovanim, sposobnim, kompetentnim, poštenim i iskrenim ljudima, ljudima, kojima je Hrvatska u srcu, a hrvatski čovjek u glavi. Za to je najpotrebnije znanje, rad, djelovanje, motivacija i služenje, uz poštivanje pravne države, Ustava i zakona, što se stalno krši i mirno preko toga prelazi, naročito kad to rade visoki državni dužnosnici.
Čovjek se zapita. Zašto to oni rade? Iz neznanja, zbog nepromišljenosti, iz umišljenosti, zbog pokazivanja mišića, egomanije, neodgoja, nekulture, osobne koristi ili najobičnije gluposti. Sasvim svejedno iz kojeg razloga to rade, pokazuju svoju neodgovornost, podcjenjivanje zdrave pameti običnog čovjeka, vrijeđanje pravne države, ismijavanje pravila i zakona, izrugivanje onima koji su ta pravila donijeli, pokazivanje svoje moći za koju misle da je svemoć, a zapravo pokazuju svoju slabost, nedoraslost funkciji, kompenzaciju sebe i ispraznost svoje nutrine. Zbog tih, takvih i njima sličnih mnogi građani nisu izašli na izbore, pogotovo kad sve više stvaraju objektivnu spoznaju kako se o našoj državi, i ljudima u vrhu države, politici, strategiji i taktici vladanja, najprije odluke donose negdje drugdje, vani, a mi kao biračko tijelo to potvrđujemo, jer smo tako usmjeravani.
Ako je i djelomično tako običan čovjek se zapita: Komu je sva ta skupa igra potrebna?”, ili ga više za ništa, pa ni to ne zanima i nije ga briga tko će upravljati državom, jer će sve ionako biti isto. Jedina mu je briga kako preživjeti i ostati koliko toliko normalan, u svijetu koji postaje abnormalan, gdje se piramida temeljnih ljudskih vrijednosti zaokrenula, okrenula, nagnula, bilo ulijevo, bilo udesno, gdje čovjek čovjeku postaje vuk, gdje laž postaje istina, gdje vlada licemjerje, pohlepa i borba za svemoć.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više