Čistilište, nova Vlada i novi izazovi

Izraelcima je za izlazak iz egipatskog ropstva trebalo 40 godina. HDZ-u i Mostu 10 mjeseci…

Sve je dobro kad se dobro svrši. To bi mogao biti najkraći epilog agonije koju smo prošli u razdoblju od proteklih izbora održanih u studenom prošle godine. Na kraju čitave priče čovjek se pita što nam je sve ovo trebalo. Zbog čega smo uzalud izgubili deset mjeseci, najprije beskrajnog „ribanja i rabarskog prigovaranja“ u pokušaju sastavljanja Vlade, a potom mukotrpnom natezanju oko raznih nadležnosti, imenovanja.

Pad Vlade u kojoj su jedni optuživali druge, a javnost ocjenjivala kao odgovornost, sad više jednih, sad više drugih – sve ovisno o tome iz koga se kuta promatra, upućivala je na to da bi vlast mogla, kao zrela kruška ponovno pasti u ruke, ni malo zaslužno(m) Zoranu Milanoviću i njegovoj tzv. Narodnoj koaliciji.

Postoji izreka koja kaže: koga Bog hoće kazniti tome oduzme pamet! Prepoznajući je kao dobitnu kombinaciju, Milanović je krenuo u agresivnu izbornu kampanju, ne prezajući od uvrjeda, ne samo prema osobama, nego i državama i narodima. Uz to, ima još jedna narodna: vrč ide na vodu dok se ne razbije! Nasuprot friziranim anketama, koju su zasigurno, prema već oprobanom receptu sugestivno djelovale na dio birača, uslijedio je hladan izborni tuš za SDP i Narodnu koaliciju, tu grotesknu inačicu nekadašnje Narodne fronte radnika i seljaka, srpa i čekića.

I sad se vraćamo na ono prvo pitanje: Jesmo li uzalud izgubili deset mjeseci? Nismo li mogli realizirati neke važne projekte, dobiti nove kredite uz niže kamate itd, it sl. Čini se, međutim, da nismo! Ponekad je potreban mukotrpan put, put pročišćenja, kako bismo napokon bili spremni i sposobni za nove izazove. Povijest je prepuna takvih primjera, a mnoge od njih možemo pronaći i u Svetom pismu. Najrječitiji je primjer izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva. Udaljenost od obala Crvenoga mora do Obećane zemlje, takva je da ju je narod sa svom prtljagom mogao prijeći za mjesec-dva. Ipak Izraelcima je trebalo punih 40 godina, kako bi se novi naraštaj duhovno pripremio na poslanje koje im je Bog namijenio. Na sličan način se i hrvatski narod već 26 godina bori s ostatcima mentaliteta jugokomunističkog ropstva koje mnogi još uvijek nose u sebi. Ovo mučno nastajanje i mučno raspadanje Hrvatske vlade, tijekom proteklih 10 mjeseci, bilo je i svojevrsno čistilište koje nas je osposobilo i pripremilo za nove izazove. Primjeri, poput slike, govore tisuću riječi. Pa evo još nekih.

Nakon smrti pape Pavla VI., na Petrovu stolicu zasjeo je dragi Ivan Pavao I. Po svemu sudeći on sâm je slutio skori dolazak nasljednika istoga imena. Njegova nagla smrt „natjerala“ je Crkvu na novi, hrabriji iskorak. Nakon puna četiri stoljeća kardinali su izabrali mladog kardinala, iz tada komunističke Poljske. Taj je novi papa, čiji je pontifikat trajao više od četvrt stoljeća, svojom snažnom karizmom, uz pomoć i zaštitu One kojoj je predao sam svoj život izmijenio ne samo lice Crkve, nego i suvremenog svijeta. On je zasigurno najzaslužniji za rušenje komunističkog poretka.

Imamo još jedan stariji, ali vrlo slikovit primjer. Kao što je poznato Tridentski sabor (1545.-1563.) bio je iznimno plodonosan za Katoličku Crkvu i za njezino poslanje u svijeta. Čovjek se, međutim ne malo iznenadi kada pročita u kakvim se previranjima i ugrozama zbivao taj veličansteni koncil. Međutim, upravo ta golema politička i duhovna previranja, natjerala je Crkvu na temeljitu reformu i utvrđivanje istina vjere, kako bi se ona pripremila za novo vrijeme i nove izazove.

No, vratimo se ovim našim parlamentarnim izborima. Ono najbitnije što se može istaknuti, pojava je nove, treće političke opcije poznate kao Most nezavisnih lista. Iako su mnoge političke protivnike, a zasigurno ponekad i simpatizere, znali do beskraja iritirati svojim dociranjem i moraliziranjem, izazvali su u dva najjača politička bloka takve potrese koji su doveli do rušenja njihovih čelnih ljudi. Takve okolnosti bile su prilika za pročišćavanje ustajalih voda i „resetiranje“ najjačih poličkih stranaka. HDZ na vrijeme je izvukao pouku. S osvježenim kandidacijskim listama, kao i novom retorikom dobio je potrebnu većinu, koja mu je otvarila put za formiranje nove, stabilne Vlade.

Nasupot njima SDP, predvođen Zoranom Milanovićem, nije izvukao nikakvu pouku. S istim koalicijskim trabantima, „ojačanim“ potrošenim, bezidejnim i kompromitiranim HSS-om, izgubio je ključni broj mandata. Porazu su zasigurno kumovali agresivna retorika, beskrajna samohvala i dvostruka mjerila. Poučeni dosadašnjim iskustvom, možemo očekivati da će osvježeni i dijalogu otvoreni HDZ postići brzi dogovor s Mostom, koji je u međuvremenu stekao potrebno iskustvo i učinkovitost. Brzo formiranje kvalitetne, stabilne i učinkovite Hrvatske vlade, u interesu je svih nas, kako bismo napokon mogli raditi i živjeti, a isto tako pripremati se za nove izazove i oluje, koje je papa Franjo u više navrata prepoznao kao početak novoga svjetskoga sukoba, koji se događa u etapama.

Marijan Križić