Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

GRUDA SE ZAKOTRTLJALA – Tko je bacio grudu snijega u Petrinji?

Službenim ulaskom u Schengen i eurozonu ne će nam biti bolje. Naprotiv!

 

Prigodom obilaska Petrinje i ostalih mjesta na Banovini, povodom godišnjice razornog potresa na tom području, iz okupljene protestne skupine građana netko je u smjeru premijera A. Plenkovića bacio grudu snijega, uz povike o zakašnjeloj i neproduktivnoj obnovi. Premijer Plenković nije pokazao da ga je ta gruda pogodila, ni u kom smislu. Smatrao je to normalnim postupkom nezadovoljnog i ogorčenog čovjeka, čiji se život stubokom promijenio nakon potresa i koji je potresom puno toga izgubio, ne samo materijalnog.

Međutim, ta bačena gruda snijega se zakotrljala i mogla bi postati lavina. Kakva će biti i što će biti ta lavina ovisi isključivo o aktualnom premijeru. On je taj koji će svojim radom, djelovanjem i postupcima usmjeriti lavinu i odlučiti hoće li to biti lavina zadovoljstva ili nezadovoljstva. To nikako ne može učiniti sam. Za to mu je potreban uži i šiti tim suradnika. No, na njemu je da odluči, što  i kako će se raditi u ovoj i idućim godinama, u kojima nema nikakvih izbora, koji bi usmjeravali premijerove odluke, planove i programe. On bi trebao biti prvi među jednakima. Vidim i znamo da to nije tako. Premijer je prvi i jedini koji odlučuje i koji sve može, kako je sam u prvom mandatu izjavio.

O premijerovim odlukama sve ovisi i zavisi, ne samo u obnovi porušenog potresom, nego i sve ostalo, u svim područjima i segmentima rada, djelovanja i života. Neki bi to nazvali apsolutizmom. Međutim, to nije tako. Sudeći po ustavu, zakonima, trodiobenoj vlasti i parlamentu, teoretski živimo u demokraciji, gdje narod posredno ili neposredno odlučuje. Kaj god! Bilo kako bilo, da bi premijer mogao realizirati svoje zamisli pretočene u programe mora imati sposobne, stručne i slobodne suradnike. Znamo da su mu suradnici uglavnom podobni. Stručni možda neki, u nekom drugom resoru ili sektoru, a ne u onom kojim upravljaju. Slobodni, ovisi u kojem smislu, imajući u vidu da svaka sloboda ima svoje  granice i prestaje na onoj točki gdje počne nekoga drugoga i drugačijega ugrožavati.

Da bi premijer mogao lavinu usmjeriti u dobrom i pozitivnom smjeru trebao bi što prije. djelomično ili u cijelosti, rekonstruirati svoju vladajuću ekipu, u užem i širem smislu. Njegov veliki ego mu to ne dopušta, iako i sam zna i vidi nesposobnost i nedjelotvornost u nekih svojih najbližih suradnika. Ne bi ga smjela zadovoljiti na oko slijepa poslušnost i kvazi odanost. Da se on kojim slučajem posklizne, na bilo čemu, ti   njemu odani i poslušni  službenici bi odmah jedan po jedan otkazali svoju “poslušnost” i “odanost”, kao u slučaju bivšeg premijera Sanadera.

Znalci kažu kako naš premijer ima ambicije ući u Europsku komisiju ili neke druge europske institucije, kao čelnik ili visoki rangirani djelatnik. On za to ima sve potrebne predispozicije, što se tiče obrazovanja, sposobnosti i vještina, ali to mora pokazati konkretnim radom i djelovanjem ovdje kod nas. Mora postići visoke, pozitivne i dobre rezultate, koji će se direktno ili indirektno odraziti na bolji život građana, na viši standard, na bolji rejting države, na konačno pokretanje cijele države sa začelja ljestvice uspješnosti u EU-u, po relevantnim pokazateljima u aktualnim anketama.

Samim službenim ulaskom u Schengen i eurozonu, to naše jadno stanje društva i države, se ne će samo od sebe ni u kojem slučaju popraviti. Moglo bi čak postati još gore, po mnogo čemu. Vremena za popravak nema puno, ali ima ga. Treba se pokrenuti. Uvijek i svuda, na svakom putu postoji prvi korak. Znamo što bi trebao biti prvi korak: smijeniti nesposobne. Drugi korak bi trebao biti zaista, a ne samo deklarativno, trebalo bi se uhvatiti u koštac s korupcijom, otkriti, uhititi i sankcionirati lopove, na svim razinama. Znasmo gdje tih i takvih najviše. Ako se zbog toga, na jednoj strani izgube neki izborni glasovi, nema veze, dobiti će se na drugoj strani. Bilo bi dobro da predsjednik vlade, kao i predsjednik države ne pripada niti jednoj političkoj stranci, nego svima nama. To je zapravo nemoguće! To si možemo samo zamišljati. Ovako sada ne možeš povući granicu da se vidi dokle i kada je premijer predsjednik političke stranke, a kada je predsjednik vlade. Time  svaki premijer gubi na autentičnosti i vjerodostojnosti. HDZ nije država, iako se to često tako čini. Oni si to umišljaju i tako se ponašaju. Nije država pravomoćno osuđena za korupciju, već HDZ. To nije ovaj sadašnji HDZ, reći će premijer. Kaj god!

Korijeni korupcije su petrificirani u toj stranci od samog početka. Sjetite se samo kako je stranka osnovana. Neki nisu došli na osnivačku skupštinu, jer su namjerno dobili  krive informacije o mjestu održavanja sastanka. Tu je sve započelo, a onda… Zna se!  Grabio je svatko što je stigao u smislu osobnog bogaćenja, bilo materijalnog ili političkog. Pokazivali su nam Potemkinova sela, dok su oni pljačkali, rasprodavali, devastirali, pustošili, prodavali, davali u zakup, obespravljivali, državu, uz pomoć nadležnih institucija, pod svojom ingerencijom. Taj nečasni koruptivni lanac bi konačno netko trebao prekinuti, pod bilo koju cijenu. Najpozvaniji da to učini je premijer. O njemu sve ovisi. Ovo neizborno vrijeme od dvije godine je idealna prilika za to. Treba imati  (ne smijem napisati što) hrabrosti, znanja, htijenja, odlučnosti, odgovornosti, iskrenosti i poštenja.

Ponavljam to nitko ne može učiniti sam koliko god bio sposoban i odlučan. Ima u nas ljudi koji bi to zajedno mogli učiniti. Te i takve ljude bi trebalo “otkriti”, ustrojiti tim, dati im slobodne ruke i bezuvjetno im pomagati, bez ikakvog pritiska, sumnje i nepovjerenja.

Sve bi to glatko išlo da nema politike i politiziranja. Očito je da politiku treba promijeniti, a politiziranje svesti na najmanju moguću mjeru ili potpuno ukloniti. To izgleda kao utopija, ali nije nemoguće.

Ode li ona lavina, nastala od bačene i zakotrljane grude snijega u Petrinji, u krivom, negativnom i lošem smjeru, nema nam spasa od totalnog potonuća.

Svaki brod da bi uspješno plovio mora imati sposobnog i dobrog kapetana. Svaka uspješna država, kojoj je stalo do njenih građana, bi trebala imati sposobnog i dobrog premijera, koji nije sam sebi dovoljan, već je na čelu uspješnog tima ministara, koji čine vladu i upravljaju zemljom, na zadovoljstvo i sreću svih nas.

Tko sam ja da o tome sudim. Ja samo puno čitam, “kradem ideje”. slušam, maštam, razmišljam i pišem, krateći svoje umirovljeničke dane, u ovim prvim danima 2022. godine koja bi prema numerologiji trebala biti anđeoska godina, štogod to značilo. Bilo bi dobro i poželjno da u ovoj novoj godini nestane ili se svede na prihvatljivo, tako da postane endemija, ova nemila  i zla pandemija COVIDA 19.

Bilo bi dobro i poželjno da počnemo graditi i razvijati međusobno povjerenje. Bilo bi dobro da naš najbolji ministar i guverner zauzdaju nadolazeću inflaciju. Bilo bi dobro da čovjek prema čovjeku više ne bude vuk. Bilo bi dobro da naš premijer postane hrabar i odlučan.

Ankica Benček

Povezani članci

Ako ne ubiju Corona i glad, ubit će nas filantropija

HF

Nije kriv “izborni inženjering”, nego vlastite političke pogrješke

HF

VUČIĆEVA ISPRIKA – Hvala, ne!

HF

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...