Kritičari globalizacije, i lijevi i desni, žestoko kritiziraju oba sporazuma
Već desetljećima Njemačka i EU sklapale su trgovinske sporazume s drugim zemljama, a da javnost za to nije pokazivala posebno zanimanje. To primjerice vrijedi za sporazum između Europske unije i Južne Koreje koji je na snazi od 2011. i zahvaljujući kojemu je europski izvoz u tu zemlju porastao za 55 posto. No kada su u pitanju Ceta, već ispregovarani gospodarski i trgovinski sporazum između EU-a i Kanade, i TTIP, Sporazum o transatlantskoj trgovini i ulaganjima s SAD-om, sve je drukčije. Kritičari globalizacije, i lijevi i desni, žestoko kritiziraju oba sporazuma. Može se očekivati da će prosvjedi u sedam velikih njemačkih gradova, koji su najavljeni za iduću subotu, naići na veliki odjek. A kada prosvjedi dosegnu izvjesne razmjere, onda političari u demokratskim zemljama imaju obvezu pozabaviti se argumentima kritičara. Oni dakle moraju biti spremni izboriti se za odluku koju smatraju ispravnom i unatoč prosvjedima. Kada se prave usporedbe s prošlošću uvijek je poželjan izvjestan oprez. Početkom osamdesetih godina Unija je inzistirala na jačanju vojnog potencijala Natoa iako su stotine tisuća građana u Bonnu i drugim gradovima prosvjedovali protiv toga. Sada su uglavnom svi suglasni oko toga da je upravo ta dosljednost bila presudan razlog za raspad Sovjetskog Saveza i pad Berlinskog zida.
Kada je u pitanju sporni sporazum o slobodnoj trgovini konfrontacija blokova, srećom, ne igra više nikakvu ulogu. Što se tiče TTIP-a čak se još ne može reći hoće li se moći uspješno privesti i kraju i hoće li biti na korist Njemačke. No mnogim kritičarima to nije bitno. Oni se žestoko protive bilo kakvom sporazumu o slobodnoj trgovini sa SAD-om i Kanadom. Difuzni strah od globalizacije, duboko nepovjerenje prema SAD-u često su opasna kombinacija.
U raspravama se sve više vidi da se argumenti protivnika često mogu vrlo brzo pobiti. Tipičan primjer za to su klorirani pilići koji su na početku rasprave o TTIP-u imali važnu ulogu. Kada su na kraju i najljući kritičari TTIP-a morali primiti na znanje da je dezinficiranje pilića klorom koje se provodi u SAD-u posve bezopasno i da se jednim posjetom bazenu unese u organizam više klora negoli konzumacijom pilića obrađenih u SAD-u, napadi su se odmah preusmjerili na druga pitanja; no i drugi su se argumenti kritičara mogli vrlo lako opovrgnuti.
Ekonomske i političke šanse koje otvara sporazum, po mom čvrstom uvjerenju, daleko nadmašuju moguće rizike. Ukidanjem carina i uvođenjem jedinstvenih standarda s obiju strana Atlantika potaknuo bi se gospodarski rast od kojeg bi posebno profitiralo njemačko izvozno orijentirano gospodarstvo. A uspješnim rezultatom pregovora između EU-a i SAD poslao bi se važan politički signal. Demokratska zajednica vrijednosti Zapada dokazala bi sposobnost za djelovanje i u gospodarstvu te bi mogla utjecati na standarde u drugim dijelovima svijeta.
Ali ako CETA i TTIP propadnu, prijeti opasnost da će autoritarne države određivati pravila u međunarodnoj trgovini. Kritičari trgovinskih sporazuma još uvijek nisu dali uvjerljiv odgovor na pitanje koju bi ulogu Europa trebala imati u globalizaciji. Nažalost ni njemački ministar gospodarstva i predsjednik SPD-a Sigmar Gabriel nema o ovom pitanju jasan stav. U nadi da će se u svojoj stranci izboriti bar za zeleno svjetlo za Cetu, on je pregovore o TTIP-u proglasio „de facto propalima“. To je apsurdno jer završni razgovori još nisu ni započeli. Jasno je da između američke i europske strane postoje još velike nesuglasice. Ali kao i u na drugim pregovorima i na ovima će se najosjetljivija pitanja ostaviti za kraj. Da su napreci mogući, Ceta je upravo dokazala. Planirani trgovački sud, koji je pod pritiskom Europljana nametnut Kanadi, vjerojatno bi donosio transparentnije i u većoj mjeri legitimirane odluke od dosadašnjih privatnih arbitražnih sudova. Osim što bi donijeli praktičnu korist, trgovinski sporazumi sa SAD-om i Kanadom, bili bi snažan signal da se zapadna zajednica vrijednosti u budućnosti neće oslanjati na izoliranje i protekcionizam, već na slobodu i pošteno natjecanje.
Michael Grosse-Brömer, član Kluba zastupnika CDU-a i CSU-a u Bundestagu, F.A.Z.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više