Hrvatski Fokus
Znanost

Nadbiskup Carlo Maria Viganò u povodu 450. obljetnice bitke kod Lepanta

Današnja Covid kriza proizlazi iz krize autoriteta, morala i vrijednosti koje animiraju i usmjeravaju one koji zapovijedaju čak i prije onih koji se pokoravaju

 

Povodom ovogodišnjeg obilježavanja 450-e obljetnice bitke kod Lepanta, nadbiskup Carlo Maria Viganò kršćanskim vjernicima Italije kao i svima ostalim kršćanima, uputio je snažnu poruku i pozvao na molitvu Svete Krunice kako bismo obranili našu vjeru i našu kulturu te prekinuli „psihopandemiju.“

Bitka kod Lepanta bila je najveća, najslavnija ali ujedno i najkrvavija pomorska bitka u povijesti – a svaki peti sudionik bitke na strani ujedinjenih europskih kršćanskih snaga bio je Hrvat.

Snažna poruka i poziv nadbiskupa Viganòa na molitvu Krunice

Prije četiri stotine i pedeset godina, 7. listopada 1571. godine, kršćanska flota predvođena Don Juanom Austrijskim izvojevala je glasovitu pobjedu nad Turcima kod Lepanta u zaljevu Patras. Ta pobjeda, koju je Sveta liga na čudesan način ostvarila iako je bila očito brojno i vojno inferiornija od flote Osmanskog Carstva, pripisana je intervenciji Blažene Djevice Marije, koja se od toga dana časti pod naslovom Gospa od pobjede i Pomoćnica kršćana: nakon te čudesne pobjede dodan je naziv Auxilium Christianorum (Pomoćnica kršćana) koji izgovaramo u Lauretanskim litanijama (ili: Litanije iz Loreta). Od tada slavimo Blaženu Djevicu Mariju kao Kraljicu Presvete Krunice.

Zastava Svete lige, na kojoj je bilo raspelo uz svete apostole Petra i Pavla s geslom In hoc signo vinces (‘U ovom ćete znaku pobijediti’), a koju je godinu ranije u bazilici Svetog Petra blagoslovio sveti Pio V. – papa Tridentskog sabora, tradicionalne Mise i Svete Krunice – povjereno je admiralu Papinske flote Marcantoniju Colonni. Dana 16. rujna 1571. flota Svete lige isplovila je iz Messine, a 4. listopada okupila se u luci Kefalonija kako bi napredovala protiv Turaka. Ligu su osnovali španjolski kralj, Republika Venecija, Papinska država, Republike Genova i Lucca, Malteški vitezovi, obitelj Farnese iz Parme, obitelj Gonzaga iz Mantove, obitelj Estense iz Ferrare, obitelj Della Rovere iz Urbina, vojvoda od Savoja i Veliki vojvoda od Toskane.

Kršćanska se Europa ujedinila kako bi se suočila sa zajedničkim neprijateljem koji je ponovno prijetio nakon što je bio odbijen i poražen kod Poitiersa (732.) i kod Beča (1529.).

Danas je naš neprijatelj suptilniji i podmukliji: oni koji bi trebali biti naši saveznici, oni koji bi nam trebali pomoći i zaštititi nas pred prijetnjom koja nije ništa manje strašna od one s kojom smo se tada suočili – upravo su oni ti koji vode nemilosrdni rat protiv nas.

Oni koji nas trebaju braniti jesu oni koji podržavaju invaziju i sustavno brisanje našeg identiteta, naše vjere, naše kulture i naše tradicije. U ime „poništenja kulture“ uspjeli su nas natjerati da se sramimo pobjede kod Lepanta, koja je četiri stoljeća sprječavala Islam da naše narode podvrgne Polumjesecu.

Ali da se ono čemu danas svjedočimo dogodilo 1570. godine, čudo od te pobjede po svoj prilici bilo bi nemoguće. Da je Sveti papa Pio V. promovirao dijalog s Islamom, umjesto okupljanja Svete lige; da se Don Juan Austrijski urotio sa sultanom iz osobnih interesa i da je Republika Venecija šutjela o onome što bismo danas nazvali „kršenjem ljudskih prava“ koje su Osmanlije nanijele ciparskim Mlečanima; da su se španjolski kralj ili vojvode i Veliki vojvode Italije pozivali na sekularnu prirodu države, narodi katoličke Europe nikada ne bi bili u mogućnosti boriti se i izvojevati pobjedu. Jer narodni pokreti – čak i oni motivirani najboljim namjerama – trebaju vođe, karizmatske vođe i autoritet koji će ih voditi i koordinirati njihovo djelovanje.

Zato je kriza kroz koju prolazimo tako ozbiljna: proizlazi iz krize autoriteta, iz nedostatka moralnih načela i vrijednosti koje animiraju i usmjeravaju one koji zapovijedaju čak i prije onih koji se pokoravaju. Oni koji nama zapovijedaju ne ispunjavaju svoju ulogu u korist talijanskog naroda, već slijede naredbe moćne financijske elite. Oni koji su danas stvarno na čelu, sami nisu dio Institucija, ali ih koriste podmićivanjem svojih dužnosnika, ucjenjujući one koje su tamo postavili kako bi njima po svojoj volji manipulirali, istiskivali poštene i kontrolirali oporbu.

Da je našim čelnicima zaista stalo do bonum commune (općeg dobra) i da nisu poslušali one koji im naređuju, pobijedili bi virus, a da nisu slijedili naloge farmaceutske industrije s jedne strane i globalističkih elita s druge strane. Isto se događa i u Crkvi: dovoljno je misliti samo na način na koji su biskupi pali ničice pred narativom o COVID-u, kako su tako brzo zatvorili crkve i kako su preporučili da se vjernici cijepe, koristeći autoritet i prestiž papinstva da prvo sponzorira genski serum, a sada i ekološku tranziciju, još jednu veliku opsesiju Velikog resetiranja o kojem teoretizira Klaus Schwab Rothschild.

Političari, saborski zastupnici, suci, liječnici, novinari i svećenici: svi su podložni psihopandemijskom narativu i jednako spremni nekritički prihvatiti apsurdne i znanstveno zbrkane teorije globalnog zatopljenja, samo zato što su njihovi gospodari odlučili prvo špekulirati o izvanrednoj pandemiji, a sada o tzv. „zelenoj izvanrednoj situaciji,“ koristeći još jednu izvanrednu situaciju kao izgovor za nametanje „zelene putovnice / propusnice“ – koja nije slučajno nazvana „zelenom“ – i zajedno s njom dolaze druga uskraćivanja prirodnih sloboda građana.

Do sada ste shvatili da je sve što nam se predstavlja kao opravdanje za njihove postupke uvijek i samo izgovor koji nema nikakve veze s njihovim zločinačkim namjerama. S druge strane, kada bi nam jasno rekli – umjesto da samo predviđaju u publikacijama svojih konferencija za ‘insajdere’ – da žele stanovništvo svesti u ropstvo, ne bi nikoga uspjeli prevariti.

U svim dijelovima svijeta gdje je psihopandemija na snazi, ljudi izlaze na ulice kako bi izrazili svoje neslaganje. Režimski mediji – praktički svi mediji – sustavno šute o onome što svi možemo vidjeti na internetu, unatoč cenzuri društvenih medija: desetci tisuća, stotine tisuća ljudi u Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Grčkoj, zemljama bivše Jugoslavije, Americi, Australiji, Kanadi…. i Italiji. Probudili smo se malo kasno, istina, ali počinjemo shvaćati da su nas gotovo dvije godine obmanjivali govoreći nam stvari koje ne odgovaraju stvarnosti, govoreći da nema liječenja, da ljudi umiru od COVID-a, a zapravo su namjerno ubijali zaražene kako bi nas natjerali da prihvatimo maske, ‘zatvaranje’ (lockdown) i policijski sat. Danas nam kažu da postoje tretmani, samo zato što su farmaceutske kuće patentirale lijekove po previsokim cijenama (s još uvijek nepoznatim nuspojavama), iako su lijekovi godinama dostupni po vrlo niskim cijenama (bez nuspojava). I ni jedan sudac nema što reći.

Dobro ćete razumjeti, draga braćo i sestre, da kada se autoritet čija je svrha dobro građana, zapravo koristi da ih pokvari, osiromaši, porobi ili čak oslabi i fizički eliminira, to čini uzurpacijom vlasti. Pokoravanje tiranskim zakonima koje se od nas traži postaje sudioništvo, jer nam ucjenom nameće iracionalne i potencijalno štetne radnje koje bismo u normalnim uvjetima odbili izvršiti. Ali kako možemo smatrati normalnim da liječnici ne liječe bolesne i da se prodaju farmaceutskim tvrtkama? Kako možemo šutjeti pred sukobima interesa članova CTS-a, AIFA-e, EMA-e i WHO-a? Kako možemo šutke prihvatiti priznanja o protokolima, o planu pandemije, o zabrani liječenja? Kako možemo nastaviti odavati priznanje moći koja

nam je do danas samo nanosila zatočeništva, patnje, bijedu, otpuštanja, bankrote, lišavanja, patnje i smrt? Zar stvarno mislite da kad vam kažu da to rade za vaše dobro, oni zaista u to vjeruju?

Zbog toga ima toliko demonstracija i prosvjeda i zato je njima poželjno imati međusobnu koordinaciju koja će ih natjerati da nastave rasti i budu sve učinkovitiji. Zato se trebamo nadati da će Gospodin također probuditi poštene ljude potaknute zdravim načelima, plemenitim idealima i istinskim osjećajem dužnosti koji mogu stvoriti konkretnu i dijeljivu alternativu – bez masonskih infiltracija i bez čuvara – u sadašnjem sumornom političkom, društvenom i vjerskom okruženju.

Ali ako se organizirate kako biste se suočili s prijetnjom koja visi nad vama od klase političara, liječnika i novinara koji su izdali sve ideale i etiku, a koji bi trebali potaknuti njihovo djelovanje, također je neophodno dati kršćansku dušu u taj građanski prosvjed kako bi ostao moralno plemenit i kako bi se mogao nadati uspjehu i biti blagoslovljen od Boga. 

Uskoro ćemo zajedno moliti krunicu, moleći zagovor Presvete Djevice pred prijestoljem Božjim, moleći Ga da danas intervenira u ljudske stvari, kao što je to činio mnogo puta tijekom povijesti. Učinit ćete to s Vjerom i poniznim povjerenjem djece koja trče svojoj Nebeskoj Majci, znajući da joj se unatoč svojim pogreškama mogu obratiti, zazivajući je još jednom, obećavajući joj da će se obratiti i učiniti sve što je moguće za obnovu njihove Domovine i da budu kršćanski narod, ponosan na svoje vrijednosti, ponosan što podiže Kristov križ u javnosti, svjedočiti u svojim zakonima, institucijama, djelom i umijećem vjeru koja je Italiju učinila velikom, koja joj je dala mnoge svece, što je njezinu kulturu učinilo plodnom, a poslovanje prosperitetnim.

Nakon bitke kod Lepanta, Senat Venecije, „Repubblica Serenissima,“ svečano je proglasio – činom odanosti koji bi danas skandalizirao pristaše sekularne države – „Non virtus, non arma, non duces, sed Maria Rosarii victores nos fecit“ – „Nisu nas snaga, oružje ili vođe učinili pobjednicima, nego Gospa od krunice.“  

Isto tako, sveti Pio V. dao je ugravirati moto iz Psalma 118 na prigodne novčiće izdane nakon bitke kod Lepanta: „Dextera Domini fecit virtutem“ – „Desnica Gospodnja učinila je čuda“ (‘Jahvina se proslavi desnica!’).

Prije četiri stotine i pedeset godina Blažena Djevica Marija uslišala je usrdnu molitvu cijelog katoličkog svijeta i podarila čudesnu pobjedu kršćanskoj floti. I danas – ako ćemo naučiti moliti i činiti pokoru kao što je ona od nas tražila u Fatimi i u mnogim drugim ukazanjima – molitva krunice može izmoliti još jedno čudo s neba: oslobađanje naše voljene Domovine od pokvarenih i od izdajnika koji su zarazili naše institucije; potiče dobro da hrabro prokaže one koji su se ukaljali teškim zločinima; osvjetljavajući suce i pripadnike policije da ispune svoje dužnosti zaustavljajući ih da se upuštaju u tiranske delirije samozvanih filantropa i onih koji im služe; nadahnjujući političare da provode legitimne zahtjeve ogorčenog naroda umjesto da cinično provode ideologiju smrti nametnutu od elite.    

Učinimo se dostojnim onoga što tražimo od Djevice Marije, dosljednim svjedocima vjere koju ispovijedamo, poštenim i svetim životom, hranjeni molitvom i sakramentima. Naša Majka i Gospa od nas čeka samo konkretan znak:

Nos cum prole pia benedicat Virgo Maria.

Neka nas Djevica Marija blagoslovi djetetom punom ljubavi.

+ Carlo Maria Viganò, Archbishop (nadbiskup)

15. listopada 2021.

Izvor:

Abp. Carlo Maria Viganò: „We must pray the rosary daily to defend our faith, culture, and end the ‘psycho-pandemic’,“ LifeSiteNews, 17. 10. 2021.

Rodjena Marija Kuhar

Povezani članci

Smrt kao koincidencija cijepljenih protiv COVID-19

hrvatski-fokus

Stvarni uzroci klimatskih promjena (13)

HF

Nova pošast prijeti poljoprivrednicima

HF

Socijalizam i komunizam iz biblijske perspektive

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...