Hrvatski Fokus

Nakon povijesna debakla i raskrivene biti »praxis-filozofije« agitpropovski »grlić« pripušta da »filozofi prakse ponovno jašu«

 
 
Svekolika je hrvatska nacija "genetski poremećena",
posve, "bolesna u svojoj genetskoj srži",
tako da "hrvatski nacionalizam
u svojoj bitnoj konzekvenci nužno završava u ustaštvu".
(Milan KANGRGA, 2001.)
 
"Praxis mahom nije spominjao ni srpstvo ni hrvatstvo,
naglašavalo se jugoslavenstvo i čovjek kao takav.
To se moglo doživjeti – u krajnjoj konzekvenciji –
kao potiskivanje hrvatstva, ako ne i kao njegovo negiranje.
Srbi u Hrvatskoj našli su u njemu svog zaštitnika"
(Stanko LASIĆ, 2000.).
 

ŠEKSOV USTAVNI "GRLIĆ" PRAXIS-FILOZOFSKOGA FAŠIZMA

http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/10/www.ustavrhfilm.com_p_elementi_poster_ustavrhfilm_poster_square_hr.jpg
Nakon barnumski u kultnom Stankovićevu „prozoru u svijet“, u nema manje kultnom CINESTARU udivljeno je predstavljen GRLIĆ-TOMIĆEV „USTAV REPUBLIKE HRVATSKE”. Namjesto umjetničkoga praxisa, kao univerazalne  poruke, riječ je o prvorazrednom školsko-agitpropovskom „kulturkampf“ uradku, što je, nasparam „crne fašističke”, iskovan u obrani „jugo-crvene” Hrvatske. S tim u svezi – formativno, pače, i obiteljski (Grlić) – film je neskriveno nadahnut „tankoćutnom“ PRAXIS-filozofijom, čiji je vrhunski bard – Milan KANGRGA (v. moto). Naime, tragom „intelektualnog prkosa Milana Kangrge” (Božidar JAKŠIĆ), uz ino, razvijeno originalno biološko objašnjenje o „defektnosti hrvatskog naroda” (Nenad SESARDIĆ). Ukratko, radi se o očiglednom praxis-filozofskom rasizmu, štono jednom narodu potire pravo na samoodređenje („zločin samoodređenja”).
 
Uglavnom, nakon povijesna debakla i raskrivene biti „praxis-filozofije“ (v. drugi moto), kroz uski se paraumjetnički, agitpropovski „grlić“ pripušta da „filozofi prakse ponovno jašu” (N. Sesardić), otkrivajući: kako je „smijeh najbolji lijek“ protiv hrvatske fašizacije. Naime, „mi smo i krenuli u ovaj film potaknuti mržnjom koja se na ovim prostorima uspješno gajila u devedesetima, a sada je ponovno postala važno oružje u izbornoj borbi politike protiv politike“ (D. Grlić). Doista, šteta što film nije izašao prije potonjih izbora, jer bi zasigurno bio vjetar u leđa pobjedničke „jugo-crvene” Hrvatske. Upravo za vladavine potonje, „diskretno-trijeznim” supportom ZLATARICE, film je debelo financirao HAVC, domoljubna „(H)RIBAROVA KĆI”, dakle, prije „nego što nam se dogodila ta greška prirode i društva zvana Hasanbegović”. Zbori to „tankoćutni” RAJKO, još jednom, tako svjedočeći neskriveni "praxis-fašizam", koji se kao „nježna ustavna priča“ prosuo dvoranom CINESTARA.
 
Njegovim crvenim tepihom, uz ine, posebno je ponosno koračao zacrvenljeni VLADIMIR ŠEKS, neupitni „OTAC HRVATSKOG USTAVA. Međutim, glede očigledna „konstitucijskoga kaosa” (v. spot), sve je razvidnije kako je „hrvatski MIKOJAN”, zapravo, OČUH HRVATSKOG USTAVA. Naime, isključivo pisan iz pozicije (o)pozicijske koruptivno-klijentelističke nomenklature, hrvatski (većinski) narod normiran je političkom manjinom u vlastitoj državi. I, eto, upravo, to je predtekst TOMIĆ-GRLIĆEVA iznimna nadahnuća: „Pročitali smo Ustav i shvatili da je to jedna nježna knjiga u kojoj bi se svi trebali voljeti“. Zato krepko:

 

SMRT HRVATSKOM FAŠIZMU! – SLOBODA JUGOSLAVENSKOM NARODU!
 

Ivan Biondić

Povezane objave

Kinematografija mora biti neovisan sustav!

HF

Karolina u pet minuta raskrinkala ovcoide svih vrsta

HF

Treba raskinuti sramotan sporazum s agresorom

HF

Mirjana Kasapović – intelektualno ništavilo

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više