Izrečene brojne laži na 215. obljetnicu rođenja Josipa bana Jelačića
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, RTV Novi Sad (Redakcija Informativnog programa na hrvatskom jeziku), svim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom proslave rođendana bana Jelačića 16. listopada u Novom Sadu, odnosno članaka povodom toga u „Hrvatskoj riječi“ br. 705 od 21. listopada 2016. godine.
S nekoliko „slika s proslave“ rođendana bana Jelačića, 16. listopada u Novom Sadu, glavna i odgovorna urednica „Hrvatske riječi“ Jasminka Dulić je u uvodniku u 705. broju „Hrvatske riječi“ od 21. listopada vješto prikazala suštinu položaja Hrvata u Srbiji. On je deklarativno izvanredan i po najvišim je standardima međunarodnih konvencija, ali onda jedna proslava pokaže da je to samo tanka blještava opna mjehura od sapunice u kojoj su zadovoljni samo zvaničnici, koji upravo kreiraju taj mjehur.
U „slici prvoj“ glavna urednica kaže da se pred crkvom u Petrovaradinu dvije djevojke (pretpostavka je da su pripadnice većinskog naroda) čude kako nisu znale da tu ima toliko katolika (u nekad hrvatskom Petrovaradinu)! Tko je kriv za to?! Ti preplašeni hrvatski katolici koji znaju da ih nitko nigdje ne štiti i da ih predstavnici njihovih krovnih institucija ovdje samo zamajavaju lijepim rečima, proslavama i praznim obećanjima?
Na domjenku poslije programa proslave, na kojem su se najeli samo ti koji Hrvate ovdje zamajavaju lijepim rečima, proslavama i praznim obećanjima, a elita je najvjerojatnije išla još i na večeru za novac koji pripada svim Hrvatima u ovoj državi, narod je ostao gladan i žedan svega i svačega, prije svega direktnog kontakta sa svojim „moćnim“ predstavnicima. No, oni za puk ne mare, dovoljni su sami sebi i dovoljno su veliki samo u svojim očima, otuđeni od puka do apsurda (jer oni bi trebali biti taj puk)!
Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, je čitao svoj, u vili HNV-a u Subotici koja stoji 120.000 eura našeg novca, lijepo sročen govor u kojem je rekao da su za dva i pol desetljeća (nevjerojatno kratak period!!!) ostvareni mnogobrojni i iznimni pomaci! A za dva i pol desetljeća, između ostaloga, još uvijek se samo govori o uređenju neznatnog dijela rodne kuće bana Jelačića u kojem će biti prostorije HKPD „Jelačić“! Točka. A rodna kuća bana Jelačića ima prostornih i svih drugih kapaciteta da bude Kulturni centar svih Hrvata u Republici Srbiji! Šezdesetak hrvatskih kulturnih udruga ovdje, sa bezbroj entuzijasta u njima, nema svoje prostorije i guši se u besparici, a cijelu rodnu kuću bana Jelačića ćemo pretvoriti u prostorije jedne udruge i time se hvaliti, kao iznimnim pomacima u rješavanju problema hrvatskog puka ovdje!
„Slika druga“: na već spomenutom domjenku, dužnosnik iz Hrvatske kaže kako se i u samoj Hrvatskoj malo zna o Hrvatima izvan matice. Tko je za to kriv? Za naše Hrvate ovdje, Slaven Bačić i Tomislav Žigmanov! Nema trećeg! Njih dvojica, sa svojim poltronima, drže sve kulturne i sve političke konce hrvatskog puka u ovoj državi. Tako su sami sebi namjestili, laktareći se beskrupulozno i čineći sve da se domognu privilegija i dobrih para! Ali oni ne predstavljaju hrvatski narod ovdje, jer ih taj hrvatski narod i nije izabrao, a tako se i ponašaju: otuđeni od puka do apsurdnosti!
Tomislav Žigmanov se nedavno prvi put oglasio u Skupštini Srbije kritizirajući prijedloge izmjena Zakona o visokoškolskom obrazovanju (?!?) uz njemu svojstvene prazne riječi: Problem neefikasnog studiranja država pokušava riješiti na jednostavan način, produljivanjem godina studiranja, a ono što posebno brine, na isti način, kao što je to već bilo nekoliko puta. U tom smislu ovaj zakonski prijedlog mogao bi se imenovati kao zakon predložen po inerciji, uz odsustvo kreativnosti.
Nas sve Hrvate ovdje posebno i jedino brine što će neki (vjerojatno nijedan hrvatski) „vječni“ student moći studirati još jednu godinu duže i naš predstavnik u Skupštini Srbije, koji je tamo dospio preko srpskih glasova, morao je reagirati. Pa, u izbornoj kampanji je na sav glas vikao kako će biti glasan u tome najvišemu srpskom državnom tijelu! I oglasio se, prvi put, jer većih problema nije bilo osim sad, eto, odsustva kreativnosti u Zakonu o visokom obrazovanju. A za vrijeme svog obraćanja Skupštini ispod njegovog imena je na televizijskim ekranima stajao titl (da vidi cijela Srbija) da on govori ispred Demokratse stranke, najomalovaženije stranke u Skupštini Srbije, pa su se svim vijećnicima vladajuće stranke tresle gaće na tako žestoke riječi, a posebno već na samu pomisao da su prijedlog izmjene ovog Zakona donijeli po inerciji, uz svako odsustvo kreativnosti!
„Slika treća“, najžešća, skoro šokantna! Ja sam u Hrtkovcima preživio devedesete čuvajući svoju majku od naoružanih nasilnika koji su je htjeli izbaciti iz vlastite kuće, a 25 godina poslije, na rođendanu bana Jelačića, prazniku Hrvata u ovoj državi, slušam Aleksandra Vulina kako je „u to vreme odrastao u Petrovaradinu sa divnim i čestitim ljudima od kojih su neki vjerojatno i sada prisutni u sali“ (ako su preživjeli te devedesete)!!! Tko ima pavo ovome narodu usađivati tako kratku pamet!? Ti što sjede u prvom redu na svim proslavama i mirno slušaju ovakvo ispiranje pamćenja iz naših mozgova!?
Ti što, kad je politika u pitanju, trpaju sve probleme Hrvata ovdje pod tepih, ili ti što, ako je kultura u pitanju, cijelokupno književno stvaralaštvo Hrvata u Vojvodini predstavljaju u kutu tavana ove države u prostoriji 4 x 4 metra pred petnaest prisutnih, gdje se Hrtkovci i stradanje Hrvata u Srijemu ne smije ni pomenuti!? Ali plagiranje nobelovca Ive Andrića i mnogih drugih priznatih pjesnika je pohvalna rabota!!!
Ti što bojkotiraju kulturnu manifestaciju Hrvata u Novom Sadu „Preprekova jesen“, koja je bila na izuzetno kvalitetnoj razini u svakom pogledu i predstavlja nevjerojatan domet nekolicine entuzijasta u HKUPD „Stanislav Preprek“, društvu koje radi bez uvjeta za rad i uz krajnje nedovoljno sredstava!?
Ti što bojkotiraju kulturnu manifestaciju Hrvata koja je bila izuzetno posjećena jer je naš puk ovdje gladan i žedan takvih događaja, pa je predstavljanju jedne jedine knjige prisustvovalo deset puta više posjetilaca nego predstavljanju cijelokupnog hrvatskog književnog izdavaštva organiziranoga od strane Tomislava Žigmanova i Katarine Čeliković!? A to je zato tako jer je ono tamo na tavanu samo još jedan prazan napuhani šareni balon (koji stoji silnog novca), a ovo ovdje je stvarni život Hrvata u ovoj sredini!!!
Da je život ovdje, u bazi, pokazalo se samo u nekoliko dana u punoj sali Kulturnog centra Novi Sad („Preprekova jesen“), punom amfiteatru na SPENS-u (rođendan bana Jelačića) i prepunoj sali Gradske biblioteke u Novom Sadu (promocija romana Siniše Božulića, člana Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“). I osim na proslavi u SPENS-u, gdje su predstavnici Hrvata ovdje po protokolu odigrali svoju predstavu u stilu „med i mlijeko“, nigdje ih više! Da nas pitaju kako smo, što radimo, imamo li problema.
Oni nemaju problema, pa smatraju da je sve idilično i nama. Na proslavi rođendana bana Jelačića u idiličnu Vulinovu priču o Hrvatima u Srijemu uklopila se potpuno u program i idilična poema o Hrtkovcima velikog književnika i pjesnika iz Hrtkovaca Miroslava Slavka Mađera. Recitiranje stihova o Hrtkovcima napisanih davno, kad su Hrtkovci zaista bili idilični, je vjerojatno perfidna ideja organizatora, Slavena Bačića i Petra Pifata, a najvjerojatnije Tomislava Žigmanova, da potvrdi Vulinovu idilu o svojim sugrađanima i otupi pamćenje Srijemaca. Svi drugi preko te poeme ionako će misliti da je u Hrtkovcima za Hrvate uvijek bilo, pa i danas je takvo idilično stanje.
Uvodnikom u ovom broju „Hrvatske riječi“ „Slike s proslave“ glavna urednica Jasminka Dulić je duboko zagrebala u problematiku Hrvata ovdje, iako na vješt način, „da se Vlasi baš ne dosjete“, ali dovoljno hrabro da joj zaista treba čestitati.