Hrvatski Fokus
Feljtoni

VB i Habsburška Monarhija (2)

Velika Britanija i Mađari

 
 
Od svih su nacija u Austro-Ugarskoj Monarhiji u Velikoj Britaniji najpopularniji bili Mađari, pa je i literatura o Ugarskoj bila prilično opsežna. Godine 1849. londonski odvjetnik J. Toulmin Smith napisao je knjigu u kojoj je analizirao sličnosti između engleskog i ugarskog ustavnog razvoja. Mađari su, prema mišljenju uglednih engleskih pravnika, imali sličan razvoj parlamentarno-monarhijskog sustava, imali su čak i svoju Magna chartu (ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. izdaje 1222. Zlatnu bulu – 31 članak – kojom ograničava svoju vlast u korist plemstva; samo sedam godina prije 1215, engleski kralj Ivan Bez Zemlje izdao je povelju pod naslovom Magna charta libertatum, kojom je dotada apsolutnu vlast podijelio s plemstvom, što se smatra začetkom parlamentarnog života u Europi). J. Toulmin Smith usporedio je ta dva dokumenta u djelu Parallels between the Constitution and the Constitutional History of England and Hungary (London, 1849).
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/10/www.rcplondon.ac_.uk_sites_default_files_styles_content-image_public_media_Images_CN-21233-Bright-Travels-from-Vienna-1818-plate-of-Buda-opp-p280-400_0.jpg
Mnogi mađarski aristokrati posjećivali su Englesku i govorili engleski jezik, a neki su čak završili studij na Oxfordu i Cambridgeu. Mnogi Englezi posjetili su Ugarsku i napisali putopisna djela (Richard Bright, Travels from Viena through Lower Hungary, Edinburgh, 1818; F. S. Beudant, Travels in Hungary in 1818, London, 1823; H. Ellen Browning, A Girl’s Wanderings in Hungary, London, 1897; John Paget, Hungary and Transylvania, London, 1839). Godine 1906. delegacija Kluba 80 (dio Liberalne stranke) posjetila je Ugarsku na poziv Nezavisne stranke. Kada su se vratili u Englesku, napisali su knjigu u kojoj su opisali svoje dojmove (The Eighty Club, Hungary, its People, Places and Politics, London, 1907). Najveći dio vremena proveli su slušajući govore o sličnosti između engleskog i ugarskog ustava. Druge su nacije u knjizi bile jedva spomenute. Prešućena je činjenica da je izborno pravo u Ugarskoj jedno od najrestriktivnijih u Europi. Međutim, nisu svi dijelili entuzijazam političara iz Liberalne stranke. Putnik i diplomat A. A. Paton brzo se razočarao, a isto tako R. W. Seton-Watson pola stoljeća poslije. Peter Evan Turnbull imao je nekoliko vrlo oštrih prigovora. (P. E. Turnbull, Austria, Vol. I-II, London, 1840).
 
Plemstvo u Ugarskoj, tvrdio je, priča mnogo i bučno protiv austrijskog apsolutizma, ali se ne opredjeljuje za pobunu nego za pasivan revolt. Također je uočio da feudalna aristokracija u Ugarskoj prilično neuspješno nastoji njegovati zapadne doktrine i demokraciju. Zapravo, mađarska je aristokracija znala da bi uskoro nakon odvajanja od Austrije nastupilo razdoblje u kojem bi njezini dvorci bili zbrisani u divljoj revoluciji podložnika. Turnbull je uvidio da velika Ugarska može opstati samo u zajednici s Austrijom. Imao je veliko povjerenje u habsburšku dinastiju, odnosno u održanje Monarhije. Bio je uvjeren da će Habsburgovci uvijek naći put do svojih podanika, jer je njihova vlast bila određena vrsta paternalizma s javnom privolom. Na temelju takva uvjerenja nije vjerovao u mogućnost revolta u Ugarskoj.
 
Ugarska vlada trudila se promicati propagandu u Engleskoj objavljivanjem prigodnih knjiga. Jedna od njih bila je The Millenium of Hungary and its People (Budimpešta, 1897), koju je izdao ministar trgovine kao predsjednik odbora Milenijske nacionalne izložbe. Louis Felberman, koji je upravljao Ugarskim društvom u Londonu, također je bio energičan propagator. U Londonu je organizirao proslavu u povodu 40-e obljetnice krunidbe Franje Josipa I. i u povodu toga napisao promidžbeno djelo (L. Felberman, British Tribute to Hungary and its King, London, 1907). Prije je napisao nekoliko knjiga i pamfleta, od kojih je najznačajnija Hungary and its people (London, 1892). U toj knjizi iznijeta je teza da Mađari nisu vladajuća nacija u Ugarskoj na temelju osvajanja i brojčane snage, nego na temelju intelektualne nadmoći. Felbermanova knjiga također je značajna zbog opisa Slovaka, vjerojatno prvog prije pojave Seton-Watsonova djela. Felberman je ustvrdio da oni koji tvrde kako je neznanje ruskog naroda posljedica zanemarivanja od ruske vlade trebaju pogledati na njihove rođake Slovake, koji su im slični po jeziku i karakteru. Mađari su ih ostavili u punom uživanju slobode, omogućili im iste povlastice i nastojali oko njihove naobrazbe. Felberman na temelju izloženih krajnje tendencioznih teza dolazi do zaključka o inferiornosti Slavena s obzirom na Mađare. Knatchbull-Hugesson također je pristao uz rasističke teze napisavši da su Mađari kao superiorna rasa nametnuli svoju kulturu manje razvijenim rasama. U povijesti Ugarske i razvoju njezinih institucija našao je samo izraz mađarskih ideja u kojoj ostale nacije nisu imale nikakvu tvorbenu ulogu (The political Development of the Hungarian Nation, London, 1908, Vol. I).
 
(Nastavak slijedi)

 

Zoran Grijak, www.matica.hr Hrvatska revija 4, 2004.

Povezani članci

Danas je Vlada iznad Sabora (1)

HF

DRUG JOŽA – Manolić protiv lustracije pa proziva Karamarka (1)

HF

Misli Roberta Davida Kaplana (1)

hrvatski-fokus

PAD ZADRA – Trn u oku brojnim osvajačima (2)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...