Hrvatski Fokus
Hrvatska

Dođu tako vremena

Sve mi je to na tragu puzeće realizacije »regiona«

 
 
Nije lako, ljudi moji dragi, kada fotelja izmiče, a hladovina bježi… Teška je to muka, teška. A takvih je, ovdje kod nas, da im se broja ne zna. Pa urliču pa arlauču… I bore se i rukama i nogama. Grčevito. Grebu, ujedaju i grizu. Gdje god stignu. Pa se tu, u nemoćnom bijesu, nađe i pokoja suza. I lije se, lije… potocima… Doduše, krokodilski  i neuvjerljivo.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/11/logos.textgiraffe.com_logos_logo-name_Pupi-designstyle-boots-m.png
Pravi vam je to, ljudi moji dragi, „vašar taštine“. Pa, iako im je pozornica puna, kako kažu kulturnjaka tj. glumaca bez velikih i važnih uloga na pokretnoj  pozornici, jako su grlati i glasni. Naravno,  i s velikim manjkom jedne opće  kulture u komunikaciji.
I sve im je to skupa- jadno i neuvjerljivo. Sve im je nekako zbrčkano. Loše odigrano i loše pripremljeno. Nije to, vjerujte vi meni, predstava koja se pamti. Ne, dragi moji, ne! Jer, tu su, samo, trećerazredni statisti koji su se tu našli, tek igrom slučaja. Igrom s doniranim novcem, s jedne strane, a s druge, borbom za izgubljenim novcem i privilegijama. Naučeni na pune jasle. I na plandovanje na tuđi   račun. Pa su nastojali, da bi prikrili svoju nesposobnost, onesposobiti i eliminirati one sposobne.
 
I svi zgrčeni u svom strahu za svoje lagodne pozicije, za kune koje pritječu ili ne pritječu. I svi zbijeni u redove. Da bi bjesomučno otjerali, preko svojih medija i tiskovina, u izolaciju sve one koji ne misle kao i oni, i kojima žele isprati mozak. Da bi oni ostali i da bi se što duže održali na površini, tj. pri vrhu vlasti. A ako ni to ne uspije, onda je na redu priča o ugroženosti, o fašizaciji, o ustašama, o nacionalizmu… Pa se zato čini sve da se zaustave istrage o zločinima njihovih kompanjona tzv.  antifa tj. komunista, nakon drugog svjetskog rata, da se ne kažnjavaju zločinci ili da se spriječe njihova izručivanja za počinjene zločine. Pa se, onda, ukidaju i   komisije za rasvjetljavanje takvih zločina i…
Jer, „onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira i budućnost“, davno je rekao Orwell. I, eto, u kom grmu leži zec.
Tako vam je to, drage moje Hrvatice i dragi moji Hrvati! Jedni bi nas muzli i sisali do besvijesti, a drugi bi nam svjesno šefovali i krojili sudbinu. Do vječnosti. Bez svijesti i savjesti. Te, na kraju, da bi realizirali sve svoje planirano, prešli i na ucjene, uvjetovanja, traženja… I nuđenje…
‒Milorad, Vi ste?
‒Ja sam.
‒Tim Orešković, pri telefonu. Smetam?
‒Ne, ne, drago mi je da Vas čujem.
‒Kako je  Milorad?
‒Dobro, a kako ste Vi?
‒Evo radno! Idem nešto malo u Austrija. Dva dana neki forum pa sam sad usput.
‒Idete u Kitzbühel?
‒Da.
‒Vi, kako je?
‒Dobro, radi se.
‒Dobro, dobro. Čekam da nađete malo vremena pa da se vidimo.
‒Da, evo ja baš zvao malo, vi možete… Možda kad se vratim da malo porazgovaramo o svemu. Ima dosta ideja koje bi volio možda s Vama da podijeli. 
I Vi meni i ja Vama.
‒Može, vrlo rado. Vi predložite neki termin. Ja sam ovde, više-manje cijelo vrijeme u Hrvatskoj. I kad vi predložite, ja ću naći vremena da se vidimo.
‒Gledaj, Ja bi volio imati tebe, ja bi volio imati Srb  uz sebe. To znaš. A meni je cilj ić dalje na taj način. Da nekako promijenimo ta situacija. To je više nevažno. Moramo ići naprijed! Razumiješ, Milorad?
‒Dakle, ovako: Ti ćeš imati našu podršku. U to ne trebaš sumnjati. OK! Moj Klub zastupnika i mene. Imat ćeš političku podršku. Radujem se da ćemo se naći da razgovaramo o političkim pitanjima na kojima ćemo zajedno raditi. Što prije, to bolje. A ono što želim, jest, dakle, sa Tomom i sa HDZ-om napraviti sporazum, da onda s tim sporazumom dođemo do tebe, da ga onda ti kao mandatar vidiš i da ga on prethodno raspravi.
‒Pupovec, slušaj! Ja bi volio isto jednu stvar, Pupovec, da riješim. To mi je dosta važno.
‒Dobro.
‒Te ploče, Pupovec, po Hrvatska. To moramo riješit. To nije dobro za Hrvatska da ta ploča bude ne bude. Ako mi mislimo ić Eropa da se ne događa. Pupovec, to moramo prvo riješit. Ja ne želim ić. To je dezastre. To no good za dobro ovaj narod. To ni good. Kužiš Pupovec, ne se okretat. Kako je rekao jedan: Ne okreći se, sine! 
‒Ja sam shvatio da ti imaš drugačiji pristup prema toj stvari, nego što ljudi misle.
‒Ja želim imati tebe, jedan the best Srb uz sebe. Želim i mislim da možemo puno napravit. I želim imati uz tebe puno povjerenja. Kao što imam povjerenja u puno druga ljuda koji žive u Hrvatska, a pogotovo tebe Srb, Pupovec.
‒Ti ćeš me imati uz sebe. Ja želim najbolje povjerenje ostvariti u našoj suradnji, i želim ti biti u pomoći u svemu što ja mogu napraviti. Za Vladu, za Hrvatsku.
-Može, Pupovec. Kako bi reko, na kraju bre, Pupovec,  moram sad ići. Granica je.
Sretno! Drži se. Čujemo se. I samo naprijed. Good, good, good!!!
‒Reci, jel' mogu, ovo je tvoj broj na koji te mogu dobiti?
‒Yes, Pupovec! Kad god hoćeš. I po noći i po danu. Samo zvrcni!
 
Kad se Pupi nudi I.
 
       I nudio se tako Pupi, nudio. Nudio se  on i prošloj  Vladi, a sada se nudi i novom mandataru.
      ”Prošli predsjednik HDZ-a izjavio je da ne želi imati suradnju s nama. Mi se nadamo, s obzirom na izjave, da će Plenković imati više sluha i volje za razgovor”, izjavio je Stanimirović.
      A tu je i naš Pupi koji će sve to odraditi… I srediti. Jer „Mi Srbi smo sposobni uvek izazvati rat, pa onda pobeći. Ali se zato znamo u miru udvarati, pretvarati se, ulizivati se, izmišljati i lagati, kako bi za nagradu dobili ono što ratom ne znamo…“
Tako radi i naš Pupi. Najprije napravi patnički izraz lica, pa, onda, žestoko nastupi  i prijeđe na optuživanje Hrvata za ustaštvo i maltretiranje, „jadne srpske nejači“, a onda napravi dugu psihološku stanku radi psihološkog efekta, ponekad stavi  i žutu traku, pa  nas nastavi tužakati po bijelom svijetu, pa  nam tovariti na leđa sve grijehe ovoga svijeta… Naravno i one njegove „braće po crvenim krvnim zrncima“.
A za sve što i kako se treba uraditi, tražit će, prije svega, upute u majčici Srbiji, a onda okolo skupljati potporu, naravno optužujući nas. Na sve strane i gdje   god stigne…
Što će jadan kad  je ugrožen!?
      Pa, kada ni to ne upali, onda će prijeći na plan „B“, tj. podilaženje i udvaranje možebitnom novom vođi…
A koji je, onda, onaj pravi Pupovac? 
Je li to onaj Pupovac koji je, navodni, politički prvak srpske manjine? Ili je to etnobizmismen koji vodi samo brigu o svom biznisu.
Ili je pravi  Pupovac onaj koji je „gorljivi predvodnik tzv. antifašista i sljedbenik četnika – novoproglašenih antifašista. Koji u svakom Hrvatu vide potencijalne neprijatelje i ustaše.
     Ustvari, to je čovjek koji se redom  svima, sa svojim jadikovkama, svojim traženjima, svojim ucjenama i podvalama, popeo na vrh glave. I, samo što pomisliš kako će prestati, on opet nastavlja.
I po svom starom običaju,  opet uvjetuje…Opet traži… I, opet se nudi…
Poručuje… Dodvorava se…
”Takvi kao Plenković plaćaju se suhim zlatom“, laska Pupi. Sve u nadi da u Plenkovićevoj  Vladi bude on, a ne i Hasanbegović.
Jer, „našu podršku ne će dobiti oni koji Hrvatsku vode u prošlost!“, izjavljuje Pupovac.
     Izjavljuje to čovjek kojemu je naša prošlost, i to ona falsificirana, izvor na kojemu se napaja njegova pusta duša, puna mržnje prema svemu što diše HRVATSKI. 
 
Kada Pupi lupi II.
 
Onda se, opet, nastavlja  nuditi… Ucjenjuje, traži i uvjetuje. Jer, bez konačnog uspjeha u akciji nuđenja, hrvatske će kune prestati kapati.
     Naravno, opet sve radi nakon konsultacija s našim dragim susjedima. Tako i treba! Dogovoriti se, onako bratski, kao što se oduvijek i dogovaralo.
Pa "nakon jeseni očekujemo dvije stvari – da zavlada mir, tolerancija i normalno stanje i drugo, želimo participaciju u suodlučivanju kako bismo mogli rješavati probleme s kojima se susreće srpska zajednica, a koji u proteklih četiri do pet godina stoje na čekanju", poručuje Pupovac i dodaje: „SDSS je jedina prava politička opcija Srba u Hrvatskoj koja je u stanju ostvariti ciljeve Srba u Hrvatskoj".
A ako ni to ne upali,onda naređuje i vrišti, sav uzdrhtao od bijesa i mržnje.
„Hrvatska bi trebala štititi svoje zakone i kreirati svoju suverenost u zaštiti onoga što je Ustavom proglasila da je njezina suverenost.
A to je kopno, zemlja, voda i šuma. Izrijekom piše. A to ne štiti. A zašto??? Zato što je srpsko. To se može pljačkati.
 A kad mi kažemo da želimo sudjelovati da se to spriječi, e, onda… kuka i motika“.
     Zamislite, molim vas, on kaže: „…To se ne štiti. A zašto? Zato što je srpsko“.
„ZATO ŠTO JE SRPSKO“, kaže on.
O čemu on to govori? O čemu on to lupeta? Nešto se u Hrvatskoj ne čuva, jer je to srpsko!
 
ZAR JE NEŠTO SRPSKO… U SAMOSTALNOJ I SUVERENOJ REPUBLICI  HRVATSKOJ!?
PA TKO JE OVDJE LUD???
A kad Pupi lupi, svi šute.
Šute političari, šuti Predsjednik Vlade, šuti Predsjednica, šute sve tiskovine i šute sve TV postaje.
PA, TKO JE, ONDA, OVDJE  LUD?
A gdje je MUP, DORH? Gdje su sudske odluke i kazne?
Nigdje ništa!!!
I nije to sve! Tu je i najava sa Saborske tribine da će uskoro biti i fizičkih napada, bezbrojne javne izjave, medijski popraćene o tobožnjoj ugroženosti Srba, i o tobožnjem širenju ustaštva u Hrvatskoj, koje revnosno pronosi i širi po bijelom svijetu. A tu je i  javna osuda Oluje i najnoviji  posjet, kao potpora i potvrda svjetske mu potpore i njegove snage i utjecaja, patrijarha Bartolomeja i Efreima Zuroffa. Pa posjeta Jasenovcu. I naravno, s napuhavanjem brojki srpskih žrtava u Jasenovcu.
A sve je, opet, prema scenariju i u režiji našeg Pupija.
„Mi Srbi smo sposobni uvek izazvati rat, pa onda pobeći. Ali se zato znamo u miru udvarati, pretvarati se, ulizivati se, izmišljati i lagati, kako bi za nagradu dobili ono što ratom ne znamo…“
I uzalud glasovi mnogih organizacija, unutar srpske manjine, o njegovim malverzacijama i kriminalnim radnjama; uzalud i vidljivi dokazi o njegovoj mržnji koju prosipa u njegovim Novostima; uzalud i stalni odlasci na konsultacije u otadžbinu. Uzalud.
SVI ŠUTE. I PRAVE SE MUTAVI.
A on i dalje uporno podriva hrvatski suverenitet. I trguje, naravno u svoju osobnu korist, sa manjinskim krvnim zrncima, kojim bi, veoma rado, poboljšao krvnu sliku i Vlade i vladajućih.
I SVI ŠUTE… I NITKO NIŠTA.
„Mi Srbi smo sposobni uvek izazvati rat, pa onda pobeći.
Ali se zato znamo u miru udvarati, pretvarati se, ulizivati se, izmišljati i lagati, kako bi za nagradu dobili ono što ratom ne znamo…“
I tako je već  25 godina. Jer su umješno okrenuli vodu na svoj mlin i proglasili se  žrtvama.
 
Njihov „vekovni san“
 
I nikako da stanu. Nikako da prestanu. Obrušili se i na Oluju. Smeta im. I zbog toga se tresu… Ne mogu mirno spavati. Ne mogu ni planirati nove ratove i nova okupiranja.
SMETA IM OLUJA. NAŠA OLUJA SVIH OLUJA!!!
Smeta im jer je ona naša veličanstvena pobjeda. Jer je srušila sve  njihove mitove o njihovoj nepobjedivosti. Jer je srušila njihov „vekovni san“ o Velikoj Srbiji.
„Nitko kome je stalo do Hrvatske ne bi trebao sudjelovati u proslavi Oluje!“, kažu oni kojima se gaće tresu i od samog spomena OLUJE i oni koji slave čak i svoje izgubljene bitke.
I NIKOM NIŠTA. OPET SVI ŠUTE.
 Zar će nam,nakon svega učinjenog, o državi opet odlučivati oni, koji tu istu državu, ne mogu vidjeti ni nacrtanu na papiru?
Zar će nam, opet, te iste i takve nacionalne manjine odlučivati o novoj Vladi?
Zar će onjenoj stabilnosti odlučivati oni koji su je uvijek nastojali destabilizirati?
Zar će nam, opet, kamen temeljac biti, upravo oni koji su nam uvijek i bili, kamen spoticanja.
     Ima li, ljudi moji dragi, nešto ovakvo igdje u ovom bijelom svijetu? Eto, ima u našoj Hrvatskoj! U Hrvatskoj, zemlji čuda i apsurda.
Osam im je zagarantiranih mjesta u parlamentu! I moć da odlučuju o  budućoj Vladi i premijeru, o političkom životu, o proračunu (novcu poreznih obveznika) i hrvatskoj svakodnevnici. A evo sada, sve su prilike, i o kulturi i prosvjeti.  
I nije važno što time dovode u diskriminatorni položaj većinski narod, a   Hrvatska, i  ova nova hrvatska Vlada, opet  postaje sredstvo mutnih pregovora i zakulisnih ucjena i mučki.
Ma, o čemu to govorite? Zar je to važno? Važno je, samo to, da su naši manjinci, tj. ovi Pupijevi, naše veliko bogatstvo.
 
‒Stvarno mi je dosta! Zar će nam, opet, prevaga na vagi biti Pupovac i Stanimirović?
‒Ako će biti oni u Vladi, onda nam takva Vlada ni ne treba. Je li tako, Lucija? Čime su to oni zaslužili? Što su nam to dobra uradili i donijeli? Gdje su i na čijoj su strani bili i što su radili 91. godine?
Zar smo već zaboravili kako je 90-ih optužio kardinala Kuharića da je nasilno prevodio na katoličanstvo jedanaest tisuća Srba!?
Je li ikada nazočio, reci mi, i u jednoj jedinoj proslavi u kojoj su se slavili naši blagdani i naše pobjede? Nije!!!
A tako nije ni uz Dan pobjede i uoči proslave Oluje, ove godine.
‒Ali, zato je bio u Zemunu s Vučićem, Nikolićem, Dodigom i Vulinom koji su najveću hrvatsku pobjedu nazivali “zločinom“. A Knin i druge hrvatske gradove – “srpskim! ”
A on je zanijemio. Šutio. I zamisli sada, molim te, tog licemjerja! On postavlja uvjete. I traži… traži…
 
A što je s našim braniteljima? Tko o njima vodi brigu? Tko im i što im se daje?
Zar ćemo opet dozvoliti da oni koji su branili ovu zemlju od srpske  agresije trunu u zatvorima, kao što se sada događa u Bosni i Hercegovini, a ovi koji su pomagali agresorima ili bili agresori, sada nam kroje sudbinu i sjede u Hrvatskom državnom saboru?  
Ali, sada su nam i neke stvari malo jasnije. I bistrije.Dakle, trebalo je srušiti Hasanbegovića i dovesti Ninu Obuljen. I, eto nam opet, Čedomira Višnjića. I sve će biti kao prije! Čedo će biti pomoćnik ministrice, a onda ćemo, svi zajedno… od Vardara pa do Triglava, zacupkati Žikino kolo.
I bit će tako, kako je i sada, sve dok i MI ne RAZGRNEMO PEPEO s njegovih tj. njihovih djelatnosti  tijekom Domovinskog rata i tzv. srpske Krajine.
Zar može, netko normalan, i pomisliti da takav čovjek, koji je bio urednik knjige „Razgrtanje pepela“, knjige koja o Hrvatima govori kao o zločincima, ustašama,  krvolocima, knjige u kojoj se veliča  srpska vojska Krajine, bude u Hrvatskom ministarstvu kulture, pomoćnik  ministra/ ministrice kulture?
Zar se smije dozvoliti da opet, takvu knjigu, i sam Bog zna koliko još, plaćamo mi, hrvatski porezni obveznici? Ti i takvi, za svakog  normalnog, nemaju nikakvo pravo, a posebice ono moralno, biti dijelom Hrvatske vlade.
Ali, nakon nametanja Nine Obuljen, nakon saveza s  Pupovcem i njegovim silnim usvojenim traženjima, može se još svašta očekivati.
Iskreno, sve mi je to na tragu, mic po mic, puzeće realizacije „regiona“ i bezuvjetne potpore Srbiji za ulazak u EU. Jer je to, kako oni stalno lamentiraju, „u našem interesu“.
A meni osobno, sve to skupa miriše na zajedničku i Veliku igru- Velikih igrača. 
I sve mi, opet skupa, ne miriše na dobro.
A Pupovac, i njegov SDSS, na zadovoljstvo svih odbjeglih agresora, imat će osam pomoćnika ministara i predstavnika u javnim poduzećima. I tko zna što sve još? Jer će na stol staviti i zahtjev oko poštovanja obveza koje je Hrvatska preuzela Erdutskim sporazumom iz 1995. i Pismom namjere iz 1997. godine.
Riječ je o obvezama koje, među ostalim, predviđaju da četiri pomoćnika ministara, unutarnjih poslova, pravosuđa, kulture i obrazovanja, budu pripadnici srpske nacionalnosti iz istočne Slavonije. SDSS će tražiti svog predstavnika i u Ministarstvu regionalnog razvoja i europskih fondova, ali, kako se može neslužbeno doznati, i u nekim javnim sustavima.
– Želimo imati naše predstavnike i u Hrvatskim šumama, Hrvatskim vodama, Hrvatskim cestama, te u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi. Radi se o područjima koja su od velike važnosti za pripadnike srpske manjine, a na ovaj način želimo osigurati da na vrijeme dobijamo sve informacije. Naprosto želimo izvršnu vlast približiti terenu, odnosno životnim i konkretnim problemima ljudi – kazali su  u SDSS-u.
 
Pupovac nas vesla, preko banke Tesla
 
‒Jesi li čula, moja Lucija, što kola na Internetu? Pišu:„Pupovac nas vesla preko banke Tesla.“
‒Čekaj malo, čekaj! A ja sam negdje pročitala da se Pupi grčevito bori za ulazak u Vladu, baš zbog toga. Kako bi iskamčio 25 milijuna eura za četvrtu ili petu dokapitalizacije Tesla banke…
 ‒Mudar je taj Pupavac, mudar. Nema mu premca. Njih je preveslao, a nas bi i preveslao, i osiromašio, i opeljušio.
‒ A vidje  li ga ti, kako je vrištao i optuživao Hrvatsku? Zbog navodne ugroženosti Srba. Sav se izobličio… Zacrvenio… Sav drhtao od bijesa i mržnje.
‒ Ne zna on, moja Monika, što mržnja može učiniti čovjeku. Reci mi, sjećaš li se, jesi li čitala,doduše bilo je to davno, jedan tekst o tome kako mržnja utječe na ljudsku psihu, tj. kako je utjecala na psihu Srba? Bilo je to, čini mi se, u jednom časopisu za žene. Kako se ono zvao, ne sjećam se točno.
‒Jesam, čitala  sam i ja, negdje početkom devedesetih, u jednom časopisu, koji je u to doba bio jako popularan (zvao se Bazar), jednu sociološku analizu utjecaja mržnje na psihu i fizionomiju kod Srba, u kojoj je autorica iz Srbije tvrdila kako će se Srbi (a ja bih dodala… i ne samo Srbi, nego i svi mrzitelji svega našeg  hrvatskog ), od mržnje prema nama i prema drugim narodima, potpuno izobličiti. Jer će ta silna nagomilana patološka mržnja i ta silna negativna energija, ostaviti na njima neizbrisive tragove. Koji će ih, s vremenom, potpuno i fizički i psihički unakaziti i izmijeniti. Stvarno mi ih je žao! Ali mi je „žao“ i one ostale bratije, koja na njih računa. Žao mi ih je, jer će im biti strašno, kada im računi dođu na naplatu. A čini mi se da im je naplata stigla. Jer se na njihovim fizionomijama već primjećuju izvjesne fizičke promjene, izazvane konstantnim stanjem u kojem se nalaze, a koje su posljedica njihove, već svima poznate,  patološke mržnje. Zbog koje su se i izobličili.Jer ih je mržnja počela izjedati.
 ‒ Ma, o čemu pričaš, moja Monika?  Takve ti ni mržnja ne uništi! Pa, ma koliko ih izjedala i jela. …
 
Hrvatska je raj na zemlji   
 
„I nikom nije lepše neg' je nam, samo da je tako svaki dan“
Hrvatska je, kažu mnogi, svim lezihljebovićima postala… kasica-prasica. Uzima tko želi i koliko želi. I dijeli komu se želi i koliko želi.
Ako želiš milijarde, samo uzmi!
Ako želiš milijune, samo uzmi!
Ako želiš nekoliko stotina tisuća kuna, uzmi! Zar treba pitati za takav sitniš?
A ako želiš vladati u Vladi, samo izvoli! Fotelja ti je osigurana. Samo uvjetuj, ucjenjuj, traži… Zainteresiranih je… mali milijun.  
Pa su tako, oni najglasniji i najratoborniji, uvijek na dobitku. Od raznoraznih udruga i udrugica do najglasnijeg među glasnima, našeg vječnog i moralno uzoritog  zastupnika svoje tj. njegove manjine,  Pupovca.
Hoće čovjek, molim vas lijepo, ni manje ni više, već u… Vladu Republike Hrvatske!
     A što drugo od njega i očekivati? Jer on uvijek nešto traži. Uvijek pritišće. Uvijek tužaka…
A ako mu ni to ne uspije, onda napada…
On je, isti taj, koji je,  zajedno s Milanovićem i Ostojićem, stvarao kaos u Vukovaru, i ćirilicom htio taj grad obilježiti kao “srpski teritorij”.
Zar takav čovjek može i smije  sudjelovati u Hrvatskoj vladi?
On je taj koji je za dijelove srpske nacionalne manjine napravio u Hrvatskoj „srpski geto“. A od njih napravio, sijući mržnju i netrpeljivost prema svemu hrvatskom i prema Hrvatskoj, nove  nositelje „balvan revolucije“.
I sve u zemlji u kojoj su rođeni i oni, i njihovi roditelji, i djedovi i bake.
Zar takav može i smije biti u hrvatskoj Vladi?
On je taj koji je i javno govorio kako ne želi Vladu u kojoj je i Zlatko Hasanbegović. Kao, Hasanbegović ugrožava ugled Hrvatske. Ne možeš vjerovati! Bio je strahovito zabrinut  za ugled Hrvatske. Pa se zato o tome pisalo, pa davalo izjave, pa slalo pisma na razne strane po inozemstvu… Da bi se od mjerodavnih tražila podrška za akciju i obavijestio cijeli svijet o pošasti koja nam, navodno, prijeti.
A taj kojega su se oni željeli skinuti, jer su strahovali za svoje kune, jedan je obrazovan i odmjeren čovjek. I za razliku od njih, i vrhunski intelektualac.  
Ali, podrška im je dolazila, nema zbora. Sa svih strana. Najviše iz Francuske. Svaka čast!
Jest, bila bi čast da nije sve prozirno. Pa, vidljivo je, ljudi moji dragi, i s Marsa, odakle vjetar puše.
Najviše podrške dolazi iz Francuske, a u Parizu stoluje, kao veleposlanik RH, naš dragi, vrhunski, veleumni, veleučeni intelektualac i povjesničar, veleštovani Ivo Golstein. Crven od glave do pete. Smeta mu Hrvatska i sve što je hrvatsko. A na počasnom mu   mjestu blista slika velikog sina naših naroda i narodnosti, desetog na listi najvećih zločinaca 20-og stoljeća. Blista, čista i neokaljana slika, njihovog voljenog i neprežaljenog maršala. Kojega su i neobrazovane domaćice u Francuskoj, još dalekih 80-ih, smatrale diktatorom i zločincem.
Ali, eto, naš dragi Ivo nosi ga i u srcu i na srcu…Kao ikonu. A kažu da je vrhunski intelektualac. Čudno mi je to da su svi, navodni dr. pr. mr., te titule stekli u onom prošlom sustavu. A teme su im bile na liniji partije, marksizma i lenjinizma, i socijalističkog samoupravljanja.
Pa, tko, onda, stvarno urušava ugled Hrvatske!?
 
Sve je isto k'o i lani, svud oko nas "domoljubni" partizani
 
A što sa Stanimirovićem? Hoće li Pupovac i njega, dovesti sa sobom u paketu, u HRVATSKU VLADU?
 Stanimirović i Pupovac! Pravi, pravcati „antifašisti“. Kako sebe vole često nazivati. Ustvari, to je onaj isti Stanimirović koji je haračio po Vukovaru i onaj isti Pupovac čiji se brat borio na drugoj strani, za tzv Krajinu. A on ga, naravno zbog obiteljskih veza i bratske ljubavi i brige, s vremena na vrijeme, tamo i posjećivao.
A tko ga je, pitam se, za bilo što od ovoga, ovlastio? Je li se usuglasio s ostalim manjinama? Je li dobio njihovu suglasnost da istupa u ime svih? Sumnjam. Jer kako kažu sami predstavnici nekih izabranih manjina, oni ne bi nikada Hrvatsku ucjenjivali. Jer vole Hrvatsku. Jer je Hrvatska njihova domovina.
Bože moj dragi, hoće li nam se ikada, taj čovjek, skinuti s grbače? Hoćemo li ikada od takvih moći slobodno disati?
  Iskreno, kada ga ugledam na ekranu TV, muka mi je. Odmah prebacujem na neki drugi kanal ili gasim. Dosta mi je njegove patetike i njegove patničke face. Dosta njegovih glumatanja i njegovih dugih, radi umjetničkog dojma, psiholoških stanki. Dosta mi je njegovih laži i obmana. Dosta rovarenja. Dosta podrivanja.
Dosta mi je više i naše šutnje!!!
Dobro je rekao onaj australski premijer: „Dosta nam više ustupaka njima. Dosta nam je paziti da ih ne uvrijedimo. Mi smo u svojoj zemlji“.
A ja bih još i dodala: Ako im se ne sviđa, neka traže bolje!!!
 
Tko jedanput poklekne, gubi sve buduće bitke 
 
Iskreno, žao mi je Plenkovića!!! Pristao je jedanput na ucjene, ucjene će ga pratiti stalno. Apetiti će rasti i rasti… Te zahtjevi i prohtjevi biti sve veći i veći.
I tako iz dana u dan, iz godine u godinu…
Pupovac nas vesla, preko banke Tesla. I nas bi, ovdje, sve zajedno  opet htio  preveslati. Tako je preveslao i Bulja koji nije znao sve podatke o zastupljenosti manjina u Rumunjskoj i Finskoj. Ali i Srbiji…
“Prava koja imaju Srbi u Hrvatskoj, ne bi poželio Srbima u Hrvatskoj. A to što vi ne znate, to je vaš problem“, kazao mu je Pupovac.
„Točno 6. svibnja u Hrtkovcima, na zboru građana, a u nazočnosti Šešelja i njegovih četnika, pročitan je popis sedamnaest "nepodobnih" građana hrvatske nacionalnosti,  među kojima sam bio i ja. Pod prijetnjama i pritiscima, priča Ivan, ubrzo smo svi morali iseliti, kao i onih dvadeset obitelji hrvatske nacionalnosti,  prije nasilno izbačenih iz kuća.
Meni su, prisjeća se Ivan svega, telefonom prijetili i govorili: "Ustašo, seli se ili biraj dijete koje ti je draže!" A neki su Hrvati nalazili pred vratima još i zaklane pse s porukama: "Seli se, ustašo, što čekaš?" IIi  s nekom, još strašnijom porukom, zabodenom nožem u vrata.
 
Ostavio Ivan takosvoje veliko i bogato imanje, i s jednom  jedinom vrećicom u ruci, napustio sve. Još ga prisilili i da se potpiše.  Kao „dragovoljno“ se svega odrekao. A ono malo zlatnine i novaca što je uspio ponijeti, i to uzeli četnici, a još je, uz sve to, dobio i  dobru porciju  batina i nekoliko udaraca kundakom puške po leđima. Malo je falilo da zbog toga ostane i bez glave.
‒ Nisu ti oni kˈo mi, moja Dube ‒ zamišljeno dobaci Ružica. Nas uče „Tko tebe kamenom, ti njega kruhom“. Sve mi se čini, možda griješim dušu, da nam se upravo zbog takvog našeg odgoja, sve ovo i događa.
„ Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!“ Svatko se od nas, i dandanas toga drži, a oni…???
‒ A znaš li ti što piše na ulaznim vratima njihove crkve, one na lijevoj strani? Jesi li ikada tamo bila? E pa, draga moja dušo, tamo ti piše… tamo piše… Ne, ne! Ne ću ti… Bolje da ti ne govorim.
‒ Pa reci kad si već počela. Dovrši!
‒ Ma, evo, reći ću! Piše „Ko se ne osveti, taj se ne posveti“. Pa, recite vi meni, sada, gdje toga još ima? Recite mi kakva je to vjera koja poziva na osvetu? Bože me sačuvaj!!! Zar su to vjernici? Zar su to  Božji pastiri? Oni koji bi trebali propovijedati o miru, o ljubavi, o dobroti…“
Eto, toliko o pravima Hrvata u Srbiji!!!
‒Treba ukinuti posebne liste nacionalnih manjina, njihova prisutnost u parlamentu je kontraproduktivna ‒ kaže Peternel.
Ali iz čijeg li su gnijezda i iz čijeg jata, privremeno, doletjeli? Jer su, skoro svi, na listama i kao manjinci i kao članovi… ili SDP ili HNS. Očekivano, zar ne?
Pa se pitamo: JESU LI MANJINCI ZBOG MANJINACA ILI ZBOG SVOJIH STRAŽNJICA?
„DOĐU TAKO VREMENA,
KADA PAMET ZAŠUTI,
BUDALA PROGOVORI,
A FUKARA SE OBOGATI“.
 

Vera Primorac

Povezani članci

Sudjelujmo na prosvjednom skupu PIJETET ŽRTVAMA – DA! ČETNIČKO-KOMUNISTIČKOM ANTIFAŠIZMU – NE!

HF

Slobode koji nema, taj o slobodi sanja

HF

Lenta s petokrakom zapošljava mlade?!

HF

Ideologijom protiv znanosti i istine

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...