Je li potres (u Italiji) Božja kazna?

Melanchton: »Luther je čovjek krajnje perverzan«

Sad konačno možemo reći, a do sada se takvu ideju nitko nije usudio izustiti, jer bi ga linčovali mediji, biskupi i kardinali…, smijemo pretpostaviti da iza ovoga potresa stoji kolektivna nesreća, rekli bismo Božja poruka nama za naše kolektivno ponašanje. Dosad je ovo bilo smatrano predrasudom, opskurantizmom i glupošću. To je nešto što jednostavno moderni čovjek i čovjek osvijetljen svjetlom Koncila ne bi mogao ni zamisliti…

Bog nam šalje neprekidne potrese jer nešto općenito ne valja u Italiji. Citiram prijatelja Massima Viglionea koji potiče iz tog kraja. „Bazilika svetog Benedikta u u Norciji je srušena. U Norciji je rođen zaštitnik Europe sv. Benedikt. Norcia je simbol srednjovjekovne kršćanske civilizacije koja je nastala iz pepela propalog Rimskog Carstva. Sada je Norcia u pepelu. Samo ja vidim u tomu tragični simbolizam? Ako je sada i moguće izraziti neku sumnju: Možda se potresi ne događaju ovih dana na ovim mjestima slučajno. Papa ide u Švedsku da spoji Crkvu rimsku, katoličku, sakramentalnu sa Lutheranskom sektom. To je epohalni događaj nakon kojeg, kako bi radosno uzviknuo veliki majstor Velikog orijenta, „u Crkvi nikada više ne će biti kao prije.“

Možda najvećem dijelu naših suvremenika, Talijana i drugih, sakramentalna Crkva ne znači mnogo, ona Crkva koja ima u centru euharistijskog Isusa, koji je realno prisutan u misi i tabernakulu, i sada je od Petrovog nasljednika prisiljena napustiti svoju tradiciju, da bi se rastvorila i stopila s „tradicijom“ njemačkog proždrljivca koji je prosuđivao Krista prema onome što je sam činio: „Krist ja počinio obljubu prvi puta sa ženom na bunaru o kojoj govori Ivan. Nije li se tako pričalo o njemu. Što je radio s njom? Onda je imao spolne odnose s Marijom Magdalenom, dakle sa ženom preljubnicom. Tako je Krist, tako pobožan bludničio prije smrti.“ Ne čini li vam se strašno da se od nas traži da prigrlimo sljedbenike Luthera koji sam sebe definira: „Sedam puta su gori od prije. Nakon propovijedanja naše doktrine ljudi su se odali krađi, laži, licemjerju, prežderavanju, pijančevanju i poroku svake vrste. Istjerali smo demona – papu – a došli su puno gori.“ Kako će vam izgledati dragovoljna „zajednica“ visoke klerikalne hijerarhije s onim što je on sam govorio o sebi: „Čovjek sam izložen i upleten u društveni život, u pijanstvo, tjelesne strasti, u nemar i u razne napasti.“

Ali dolje ćete vidjeti sve ovo kao besramno svetogrđe, pljusku u lice svetih i čistih djevica desetina generacija vjernih, nepodnošljivu pljusku u lice izvrijeđanog Spasitelja, Sina i našeg jedinog Zagovornika. Znam da ga već potajno progonite, neke mu vjerne svećenike, posvećene ruke koje prepuštate gladi. Vas se ne tiče što vrijeđate vjernike, narod ste zamijenili s osam na tisuću /talijanski crkveni porez/, ali morali biste znati ono što slijedi. Prorečeno vam je više puta, i 1975.: „Samo čekam papu koji će bježati, ne Pavla VI. nego drugog. Pomoći ću i svijet će odletjeti u zrak, krv, u mnogo krvi koja će izgledati kao blato, a mnogi će ostati uhvaćeni kao ribe, napadnuti. Mnogi svećenici i časne sestre će biti raskomadani na trgu Sv. Petra.“

Tko je bio Martin Luther?

(Lutherovi citati gore navedeni su ih jednog članka, koji ih je preuzeo iz samih djela Reformatora.) Luther se zamonašio da bi izbjegao uhićenje. U dvoboju je ubio nekog Hyeronimusa Buscha. „Postao sam monah koji je doista htio postati pobožan. Međutim propao sam još više u porok. Postao sam nitkov i ubojica.“ Godine 1516. Martin Luther piše: „Rijetko imam vremena za molitvu Brevijara i za slavljenje mise. Previše me uznemiravaju tjelesne, svjetske i đavolske kušnje.“ Kad razmišljam o svojoj sudbini zaboravljam ljubav prema Kristu. Za mene je Bog samo zlotvor. Ideja predodređenosti ubija u meni Laudate – Hvalite, pa mi samo svetogrđa dolaze u duh.“

Dana 13. lipnja 1521. piše Philipu Melanchtonu (1497.-1560.): „Ja se nalazim bezumno i okorjelo u besposličenju, molim malo i bez žara za Crkvu Božju, jer u mom pomamnom tijelu gori veliki plamen. Sve u svemu, ja koji bi morao imati žar duha imam žar tijela, bludnosti, lijenosti, besposličenja i dremljivosti.“ O njemu piše njegov sljedbenik Melanchton: „Luther je čovjek krajnje perverzan. Časne sestre koje je on izvukao iz samostana zavele su ga velikim lukavstvom i konačno su ga uhvatile. On je s njima imao česte tjelesne odnose.“ Pri kraju života potpuno se predao pijanstvu: „Provodim dane u besposličarenju i pijanstvu.“

Maurizio Blondet, http://www.maurizioblondet.it/

Prijevod s tal. prof. Kornelija Pejčinović