U Skadru 38 albanskih mučenika proglašeno blaženima, među njima i dvojica Hrvata
Među trideset i osam albanskih mučenika, koji su 5. studenog 2016. u Katedrali sv. Stjepana prvomučenika u Skadru u Albaniji proglašeni blaženima, su i dvojica Hrvata: fra Serafin Glasnović – Kodić iz Janjeva i don Anton Muzić iz Vrnavokola, kod Letnice na Kosovu. Svi oni su, na čelu sa slugom Božjim nadbiskupom Drača i primasom Albanije Vincencom Prennushijem, ubijeni iz mržnje prema vjeri – in odium fidei – za vrijeme komunističkog režima Envera Hoxhe, u razdoblju od 1945. do 1974. godine. Predvodeći misno slavlje i obred beatifikacije u skadarskoj katedrali Papin predstavnik i pročelnik Zbora za proglašenje svetih kardinal Angelo Amato je u svojoj homiliji istaknuo misao pape Franje da mučiteljima treba oprostiti, ali i da treba čuvati spomen na naše mučenike. „Ne smijemo ih prepustiti zaboravu, nego im se uvijek možemo – i trebamo – obraćati u svojim molitvama“, poručio je kardinal Amato.
fra Serafin Glasnović – Kodić i don Anton Muzić
Ova beatifikacija 38 mučenika predstavlja važan korak u duhovnoj obnovi Albanije koja je dugo vremena bila gotovo potpuno izolirana i gdje su vjera i vjernici bili izloženi najtežim progonima. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, vlast u Albaniji preuzeo je komunistički režim pod vodstvom Envera Hoxhe koji je 1967. proglasio „prvu ateističku državu na svijetu“. Rezultat njegove strahovlade bila je ateizacija države te zatiranje bilo kakvih oblika religijskoga izražavanja, neovisno jesu li kršćanski, islamski ili koji treći. Zbog toga su životom platili mnogi vjernici, ali korijen vjere nije iščupan, nego je procvao i novim plodovima urodio nakon tzv. demokratskih promjena.
Upravo su mučeništvo i izdisaji pod diktatorskom čizmom u godinama tiranije obilježili albansko društvo posljednjih više od pola stoljeća gurnuvši ga (simbolično i stvarno) na periferiju civilizirane Europe. Podatci kažu da je, uslijed toga, svaki treći Albanac došao u sukob s državnim aparatom. Nastalo je vrijeme progona kršćana pri čemu je posebnu ulogu odigrala albanska tajna policija Sigurimi. Dakako, na udaru su bili vjerski službenici i bogomolje, te je u zatvoru umrlo ili pogubljeno sedam biskupa, 111 svećenika, 10 redovnika i 8 redovnica, a razoreno je 1820 katoličkih, pravoslavnih i muslimanskih bogomolja. One koje nisu srušene prenamijenjene su za druge svrhe. Slično kao Crkvi u Hrvata, i Katoličkoj Crkvi u Albaniji je nuđeno da se „odijele od Rima“ i osnuju vlastitu nacionalnu Crkvu. No, nitko od svećenika na to nije pristao. Tadašnji primas Albanije, mons.
Vincenzo Prennushi odbio je Hodžin zahtjev zbog čega je završio u zatvoru gdje je 1949. i preminuo od posljedica mučenja. Slična sudbina zadesila je i njegovih 37 sumučenika, slugu Božjih među kojima su bila i fra Serafin Glasnović Kodić i don Anton Muzić. Plod komunističke mržnje, ali i vjerničke odvažnosti Albanaca jest 38 (znanih) mučenika za koje je 2002. poveden biskupijski proces za beatifikaciju. Nedvojbeno se ponovno pokazalo da je „krv kršćana – sjeme kršćanstva“. Tako da je katolička vjera preživjela i nadživjela rigidni komunistički režim. Nutarnja, duhovna snaga naroda nadjačava bilo kakva državna uređenja te se ne boji graditi suživot s različitima od sebe. Danas je Crkva u Albaniji sazdana od dviju metropolija: Shkodër-Pult sa sjedištem u Skadru i dvije sufraganske biskupije: Lezhë i Sapë; te Tiranë-Durrës sa sjedištem u Tirani i sufraganskom biskupijom Rrëshen kojima valja pribrojiti i apostolsku administraturu Albania Meridionale – Južna Albanija, bizantinskoga obreda. Odatle, Albanska biskupska konferencija ima sedam biskupa i – prema podatcima vatikanskoga Annuario Pontificio 2014. – 517.211 katolika, što je 12,4 posto od ukupnoga broja stanovnika u ovoj zemlji. Tijekom svog posjeta Albaniji u rujnu 2014. papa Franjo se, vidno dirnut svjedočenjem jedne redovnice i 85-godišnjeg o. Ernesta Simonija o mučeništvu pod brutalnim komunističkim režimom, zapitao „Kako su to uspjeli izdržati?“. Don Ernest Simoni 19. studenog bit će imenovan za kardinala Katoličke Crkve.
Fra Serafin Glasnović-Kodić, rođen je u Janjevu 25. travnja 1893. kao sin Gašpara i Antonije rođ. Rodić. Na krštenju je dobio ime Ivan. Kao redovnik Reda manje braće za prezbitera je zaređen 30. lipnja 1915. Teološki studij započeo je u franjevačkoj bogosloviji u Skadru, a zatim je nastavio u Grazu u Austriji. Obnašao je službu župnika u župama Dushman, Shalë, Prekal, Bushkash, Vukël i na kraju u Lezhë. U svojoj provinciji bio je definitor, ekonom i profesor. Bio je čovjek velike razboritosti i oštroumnosti. Nakon jednog provincijskog sastanka bio je uhićen i okrutno mučen, zbog lažne optužbe i zavjere. Tijekom mučenja i ispitivanja bio je teško ranjen na dušniku te je poslije nekoliko dana, 11. svibnja 1947., preminuo u franjevačkom samostanu u Lezhë, u Albaniji, koji je već tada bio pretvoren u bolnicu. Živio je 54 godine, kao redovnik 37, a kao svećenik 32. Bolničarka Marie Ndoja, koja ga je njegovala u vrijeme agonije, pokopala ga je kriomice ispod masline u samostanskom vrtu. Nakon njenog svjedočanstva, kosti fra Serafina bile su pronađene 16. rujna 1994. Njegovi posmrtni ostaci sada počivaju u zidinama franjevačke crkve Navještenja Blažne Djevice Marije u Lezhe.
Don Anton Muzić rođen je 12. svibnja 1921. u Vrnavokolu, župa Letnica. Kasnije je prešao u Skadarsku biskupiju. Srednju školu završio je u Papinskom sjemeništu u Skadru, a 1938. odlazi u Rim u Kongregaciju za Propagandu vjere. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1945. u Rimu. Nakon povratka u Albaniju, imenovan je nadbiskupijskim kancelarom. Komunistički režim uhitio ga je 20. svibnja 1947. i odveo u istražni zatvor gdje je bio neljudski mučen iz razloga jer se nije htio odreći svoje vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Suđenje mu je bilo 14. siječnja 1948., a pet mjeseci nakon oslobođenja umro je u strašnim bolovima, ležeći ispod stepenica na ulazu u zgradu nadbiskupije u Skadru. Svojim kolegama zatvorenicima je rekao: 'Ako jednog dana vidite članove moje obitelj, recite im da sam potpuno nevin i da umirem za svoju vjeru u Krista.'
Osim ove dvojice mučenika koji su proglašeni blaženima, postupak se još vodi za slugu Božjega fra Alojzija Palića koji je rođen u Janjevu 14. travnja 1878. Kao mladić stupio je u Franjevački red gdje je doživotne zavjete položio 8. prosinca 1901. Za svećenika je bio zaređen u Parmi 20. travnja 1902. Nakon završetka studija vraća se na Kosovo, gdje obnaša službu župnika, i to u Bazëu i Đakovici 1907. te u Peći i Glođanu od 1911. do 1913. godine. Kao župnik u župi Glođane suprotstavlja se nasilnom pokrštavanju muslimana u nekoliko okolnih sela, od strane pravoslavnih, zbog čega biva uhićen i nekoliko dana pritvoren u zatvoru u Đakovici. Dana 7. ožujka 1913. na putu, blizu sela Janosh, crnogorski vojnici skinuli su mu franjevački habit i silili ga da se odrekne svoga franjevaštva i svećeništva kako bi prešao u Pravoslavnu Crkvu. Kad su uvidjeli njegovu čvrstu vjeru i odluku sve podnijeti radi Krista i Crkve, ubili su ga s pet hitaca iz puške. Nakon nekoliko tjedana nađeno je njegovo neraspadnuto tijelo te je preneseno u crkvu u Zjum. Fra Alojzije Palić živio je 35 godina, od toga kao redovnik 17, a kao svećenik 10 godina.
Umjetnik Dragutin Glasnović, pranećak fra Serafina Glasnovića – Kodića, izradio je tri relikvijara u kojima će moći novoga blaženika biti pohranjene u župama sv. Nikole u Janjevu i Kistanju te u crkvi Bezgrješnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više