VB i Habsburška Monarhija (3)

Spoznaje Britanaca o nevladajućim nacijama u Austro-Ugarskoj Monarhiji – simpatije prema Česima

Informacije o drugim dijelovima Dvojne Monarhije bile su znatno oskudnije. Vrlo je malo Engleza ikada čulo za Slovence ili za ustavni sporazum između Hrvata i Mađara 1868. Bosna i Hercegovina pojavila se dvaput u britanskim dnevnicima: u vrijeme održavanja Berlinskoga kongresa 1878. i u vrijeme aneksije 1908. Glede Češke situacija je ipak bila drukčija, jer se na nju osvrnuo već Turnbull, koji je pisao o popularnosti češkog jezika među svim klasama i o potpunom neuspjehu vlade da iskorijeni njegovu uporabu. Zadaću potpunijeg upoznavanja svijeta s Češkom vrlo je uspješno obavio grof Francis Lützow. On nije bio ni član germaniziranoga češkog plemstva, ni potomak jednoga od paladina Ferdinanda II. Njegova je obitelj došla iz sjeverne Njemačke u Češku u 18. stoljeću, ali je vrlo brzo prihvatila češki nacionalni osjećaj. Lützow je stupio u diplomatsku službu, a 1873. poslan je u London. Zaprepastilo ga je neznanje Engleza o Česima i češkoj povijesti te je napisao monografiju o Janu Husu i husitskim ratovima, povijest Praga i Češke te povijest češke književnosti na engleskom jeziku. Češko izdanje posljednje knjige u Austro-Ugarskoj bilo je konfiscirano. Lützow je 1908. pomogao otvaranje češke sekcije na Austrijskoj izložbi u Londonu. Svojim djelovanjem potaknuo je interes za Češku u Engleskoj, jer su se Englezi počeli interesirati za češku povijest.

C. Edmund Maurice napisao je djelo Bohemia (London, 1896), kao dio serije (niza) The Story of the Nations. Biskup Mandell Creighton u djelu A History of Papacy during the Period of the Reformation (5. vols., 1882-1894), H. H. Milmann u History of Latin Christianity (6. vols., 1854-1855) i James Brice u The Holy Roman Emire (London, 1864) pridonijeli su stvaranju simpatija za Češku, posebice za Karla IV. Luksemburškog i J. Husa. Rani češki propagandisti mogli su se utješiti činjenicom da spoznaje o drugim zemljama Habsburške (Austro-Ugarske) Monarhije, ili čak o Monarhiji kao takvoj, nisu bile mnogo veće. Bilo je nekoliko povijesti prevedenih s njemačkog ili francuskog, ali one nisu sezale dalje od početka ili sredine 19. stoljeća. Od velike važnosti bila su djela Sidneyja Whitmana, The Realm of the Habsburgs (London, 1893), Francisa Gribblea, The Life of the Emperor Francis Joseph (London, 1914), Geoffreya Dragea, Austria-Hungary (London, 1909), R. Mahaffyja, The Emperor Francis Joseph (London, 1910) i G. E. Mittona, Austria-Hungary (London, 1914).

(Nastavak slijedi)

Zoran Grijak, www.matica.hr Hrvatska revija 4, 2004.