Ne trebaju nam lažna obećanja, tuđa pamet i tuđi programi
Javno mišljenje se ne može siliti.
(kineska poslovica)
Manipuliranje anketama u svim područjima rada i života, naročito u politici, uzelo je toliko maha da se više ne vjeruje niti onim anketama, koje su provedene znanstveno, stručno i kvalitetno, s određenim ciljem i svrhom, od agencija ili institucija koje su vjerodostojne i renomirane. Svima je potpuno jasno da su “patvorene” ankete kratkog daha i samo trenutno koriste nekim pojedincima, interesnim skupinama ili političkim strankama, dok zagađuju cijelo društvo, krivo usmjeravaju javno mijenje i dugoročno štete svima, kako onima o kojima daju ”lažne” podatke i izazivaju krive konotacije, bilo pozitivne ili negativne, tako I njihovim naručiteljima. Obično se kaže das u to plaćene ankete.
Sve su ankete plaćene. Nitko taj posao ne radi besplatno ni za koga. Pitanje je samo kako se to radi, za koga se radi, tko radi, zašto i za što radi. U nas postoji puno agencija koje se bave ispitivanjem javnog mišljenja. Zbog nepoštenog, nestručnog, neodgovornog, nesavjesnog i “naručenog” zaključka pojedinih istraživanja i ispitivanja, od utjecajnih osoba kod određenih istraživača, poduprtih pojedinim mas medijima, stvara se loša i kriva slika cijelog društva i dugoročno nanosi mnogostruka šteta, pri čemu se vrijeđa građane i podcjenjuje njihova inteligencija. Pritom se difamira, marginalizira, dezavuira, diskriminira ili pak uzdiže određeni pojedinac, interesna skupina ili politička stranka, što je puko zavaravanje, najprije samog subjekta o kojem se provodi ispitivanje, a onda svih nas bili za to zainteresirani ili ne. To nam se nameće kao argumentirana činjenica i dovodi nas se u zabludu, često i a priori namjerno, s ciljem postignuća nezasluženog uspjeha, u bilo kom pogledu, na svim razinama.
Iz svakodnevnog života, velike dostupnosti mnogih medija (domaćih i stranih) direktnim ili indirektnim uključivanjem u neke procese i “nestručna” promatranja, uz zdrava osjetila i prosječnu pamet, odokativno se može osjetiti stanje u društvu, bilo naroda, nečiji pad, rast, popularnost, pozitivnost, negativnost, vjerodostojnost, glumatanje, cinizam, hipokrizija… velika šarena laža, predstavljena kao istina i gledana u kaleidoskopu ili pak zamišljena bijela svjetlost projicirana kroz prizmu u zrakoprazni prostor, bez čvrste podloge. Komu to treba? Poznato je da svaka stvar izađe na vidjelo, da je istina vrlo uporna, strpljiva i dohvatljiva, svakom čovjeku i da rasvjetljena laž gubi bitku dugoročno sa istinom. Nije to lako, ni jednostavno, ali je nužno potrebno, čak i onda kada nije najbolje za pojedinca i određene interesne skupine ili političke stranke.
Previše dugo smo živjeli u lažima i s lažima. Laži su bile temelj nastanka mnogočega i mnogokoga, što egzistira, ali sve nas mrcvari i život nam zagorčava. S lažima i u lažima nema nam trajnog opstanka, ni kao čovjeku, narodu, društvu i državi. Demografi već desetljećima upozoravaju, vape i mole da se napravi nešto dobro i pozitivno, jer nestajemo kao narod. Svakodnevno autobusi stručnih mladih ljudi odlaze u Europu i svijet, u potrazi za boljim životom. To su neizmjerno veliki resursi i ogroman potencijal pameti, snage i demografskog uspona, koji će stvarati razna dobra i bogatstva drugim državama.
Hrvatska svakim danom postaje sve praznija. Nekad bogata, plodna, zlatna Slavonija je siromašna, napuštena, besperspektivna, beznadna i napuštena, umjesto da nas sve hrani. Uvozimo suspektnu hranu, zadnje klase, koju nitko drugi neće, smeće kako reče aktualni ministar poljoprivede, dok naša polja zarastaju u korov i drač. Tko je kriv za to? Mnogi, pa i manipuliranje anketama, uz potporu nekih medija koji su na vlast dovodili nepoštene i nekompetentne osobe, koje su sebe i svoje stavljali ispred nacionalnih interesa, o kojima non-stop trube i obećavaju nam Švicarsku. Ne treba nama Švicarska. Treba nam optimalno svestrano razvijena samostalna, suverena i demokratska država. Ne želimo biti ničija kolonija ni protektorat s namjesnikom na čelu. Ne trebaju nam lažna obećanja. Ne treba nam tuđa pamet i program.
Ovdje ima dovoljno znanja i pameti za uspjeh u mnogo čemu, samo bi trebalo prave ljude prepoznati i postaviti na prava mjesta, bez lažnih anketa, pristranih medija, umreženih moćnih pojedinaca, petrificiranih laži, nepotizma, klijentelizma i korupcije. Nakon puno godina “biranja” i postavljanja nekompetentnih ljudi na upravljačka mjesta na svim razinama, naročito državnim i neprekinute vrtnje u krugu, stječe se dojam, da onima koji odlučuju o našoj sadašnjosti i budućnosti, uopće nije stalo do izlaska iz kriza, napretka, boljitka, ravnoteže i nacionalnih interesa. Umjesto da na grješkama učimo, ponavljaju se iste grješke, unedogled. Građani o svemu tome imaju svoje mišljenje. Zanima li ikoga to mišljenje: kritika, prihvaćanje ili odbijanje pojedinih prijedloga, zbog općeg poimanja, prosuđivanja i zaključivanja, ili je to potpuno irelevantno.
U mnogim demokratskim i pravnim državama javno mišljenje je mehanizam i orijentir u programiranju, planiranju, sprovođenju i realizaciji važnih projekata. Ispitivanje javnog mišljenja i stručna analiza statističkih podataka, dobivenih ispitivanjem određene pojave: rejtinga političara i političkih stranaka, povjerenja građana upojedine institucije, predizborna i postizborna očekivanja, percepcija pojedinih društvenih tema, interesi i potrebe mladih, usklađenost tržišta rada i školstva, uzroci “egzodusa” mladih stručnjaka, neučenja, velikog broja izostanaka iz škole, velik broj bolovanja, bježanje od rada, odgovornosti, braka… na reprezentativnim uzorcima, ovisno o konkretnoj temi i svrsi sadržaja, stručnim anketiranjem, nakon kvalitativne i kvantitativne analize sadržaja dobiju se pouzdane informacijei solidna platforma za dalju izgradnju osmišljenog projekta, premda niti jedna anketa ne može precizno izmjeriti niti jedan rezultat.
Mogućnost izražavanja i proučavanja javnog mijenja je jedan od glavnih činitelja i izvora demokratizacije društva i mogu biti sigurna podloga za pojedine političke i javne odluke, jer proizlazi iz mišljenja članova društvene zajednice. Do tog mišljenja i presjeka tog mišljenja se dolazi metodom ankete i uzorka, pri čemu je bitnoi važno tko i kako sastavlja anketu, kao tko sve čini uzorak ispitivanja. Takve ankete su skupe, potrebne, indikativne, ali neobvezujuće, neeksperimentalne, trenutačne i često subjektivne, zbog epistemoloških, psiholoških, društvenih poteškoća, kvalitete ispitivača, diskrepancije hipoteze i dobivenih rezultata, nedovoljno poznavanje predmeta istraživanja, nedefinirane svrhe i ciljeva. Postavljena hipoteza i očekivanja se ispitivanjem dobivenih rezultata, ne mogu uvijek potkrijepiti, već ju treba odbaciti, uz obrazloženje. Kako bi to za neke, ponekad bilo oportuno i nedjelotvorno, ne baš časni i stručni ispitivači, naštimavaju rezultate anketiranja.
Pritom se naravno javljaju različite sumnje i okrivljavanja. Tad započinje rat anketama, što rađa nove sumnje, dijeli narod, širi mržnju, dovodi u zabludu i kreira još jednu spiralu neuspjeha u određenom području ili segmentu, ovisno čemu je anketa trebala poslužiti. Tu je opet velika i nezaobilazna uloga mas-medija. Oni mogu od običnih glasina napraviti veliki problem državnog značaja i obrnuto, prepoznatljivi, detektirani, dokazani problem i nečasno, kriminalno i krivično djelo mogu proglasiti glasinom, ovisno o kome se radi i kuda su usmjereni pojedini mediji, odnosno njihovi novinari istraživači ili pak kupljena piskarala, što pišu po nečijem nalogu, za korist naručitelja.
Da bi se to vidjelo, ne treba nikakvo ispitivanje javnog mišljenja i longitudinalno istraživanje takve pojave. Dovoljno je prolistati nekoliko dnevnih glasila, portala, tjednika, pogledati naslovnice, naslove pojedinih članaka i potpis novinara. Pritom je sasvim irelevantna njihova filozofija, svjetonazor, političko opredjeljenje, inklinacija lijevo, desno, centar, ponekad čak i stručnost, jer su stručnost podredili nužnom nametanju, obrani i opstanku svojih rigidnih stavova, koji su često nevjerodostojni, moralno upitni, ortodoksni, retrogradni, egocentrični, netolerantni, balkanski, bizantski, subjektivni, zadojeni mržnjom, prijezirom, odbacivanjem, doktrinacijom i pokušajem lobotomije, ne imajući u vidu sve ono loše za pojedinca i društvo, što proizlazi iz neobjektivnog informiranja, poduprtog lažnim činjenicama, bez ikakvih argumenata, skrupula i preispitivanja vlastite savjesti, zbog takvog činjenja.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više