Stradalnicima Domovinskoga rata Stajao sam u pretrpanom busu. Onom jutarnjem, radničkom. Nije važno. Grčevi u nogama, ma navikao sam. To su stari geleri iz rata. Podsjećaju me da sam živ. To je dobro. I tako… kotrlja se bus i mi u njemu. Ljudi uglavnom drijemaju, a ja se radujem novome danu. Davno sam prestao tražiti razloge. Živ sam. Robert Tomšić