Kada ja ne mogu

Grmoja – crni zavodnik

 

 

Vidim ga na pendžeru, a prava je faca

Sjajno-crna zavodnik to je moja maca

Ime mu je, Grmoja, 'nako garav, crni

Ne postoje pare za što bih ga dao

Kupujem mu Whiskas, mlijeko, što poželi

Na šarm moga cicka čak i sam, sam pao

 

I macama mnogim on je bolna točka

Oko njega uvijek čopor raznih vrsta

Berekinski iskusno onu koju neće

U povijest pošalje 'nako sa dva prsta „ voljno“

 

A mnoge su od njih i kosti lomile

U borbi za prestiž koja će mu doći

Sjedi kao makro i ne berda ništa

Mudrošću se koristi i šara po noći

 

Po sokaku starije čavrljaju mace

Saznat svaka hoće koja je s njim bila

Diskrecija njegova oružje vrhunsko

Do sad se nijedna nije razotkrila

 

Prefrigane starije politiku vode

Ni njihove priče nisu baš na slijepu

Htjele bi da čuju i ulove šansu

Da i od njih koja, dobije po repu

 

Doduše baš na njih tol'ko i ne gleda

Zalomi se katkad, koja preko reda

 

Cicko je bez mana za čas je u krilu

Ne vidjeh još nigdje tako macu milu

Za njeg' mi učinit ništa teško nije

Kada ja ne mogu, neka bar on brije…

Politiku Grmoja vidite ne vodi

Ne zanima njega financijsko stanje

Kronična je bolest mnogih mladih maca

Noćom, samo obavlja duboko oranje

 

A kada odmar, sve čet'ri u zraku

Čak ni jesti ne traži, hladi jajca svoja

Zato me ne čudi nekad njegov izgled

Kad stigne iz smjene nakon ljutog boja

 

Vladimir Živaljić, Vukovar