Sanjao je, dosanjao nije
Sanjao je da govori njime
Ispod tuđeg neželjenog krova,
Da hrvatsko spominje mu ime
A ne čuje Domovine zova.
Sanjao je, pa čak i na javi
Činilo se da je na tlu svome,
Da hrvatski jezik srce slavi
Premda nema govoriti kome.
Sanjao je, dosanjao nije
Da se barjak sa hrvatskim slovom
Nad njegovim rodnim domom vije.
Snovi prođu. Javom budu neki,
Pa se čini da hrvatski zbore
Ljudi strani i srcu daleki.
