Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Krvave “tablice četničkih vrijednosti”

Srpski establišment aktivno sudjelovao u holokaustu protiv židovske zajednice u Srbiji

 
 
U svojoj političkoj opservaciji nedavno izrečenoj u povodu hrvatskog blokiranja poglavlja 26 – o obrazovanju i kulturi, Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučićje izjavio, kako ne će dopustiti da Srbiju bilo tko "ponižava i gazi". Hrvatsku naziva "falsifikatom europskih vrijednosti". Poručio je, da na tablicama srpskih vrijednosti ne će biti mjesta za priče o srpskim i nesrpskim čokoladicama, niti za bajke i "izmišljene priče o glupim manjinama koje krnje ugled" Hrvatske, aludirajući na rezultate u Hrvatskoj o testiranju učenika PISA.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/12/i.ytimg_.com_vi_K58UsDVhgxQ_hqdefault.jpg
Aleksandar Vučić u okupiranoj Glini
 
Također je dodao  da "Europa nije nešto o čemu Srbiju mogu učiti oni za koje su partizani bili teroristi, a ustaše vojska", oni koji se boje srpskih čokoladica i koji drže da povijest počinje floskulama o velikosrpskoj agresiji. "Nikada na toj tablici vrijednosti, u srpskim grudima i srcima ništa ne će kucati za fašizam. Uvijek ćemo se fašizmu na svakom mjestu gdje god ga vidjeli i osjetili suprotstavljati, kao što smo činili u prethodnom stoljeću", nastavlja Vučić. O tablicama srpskih vrijednosti koje, kako kaže Vučić, kucaju u srpskim grudima i srcima u kojima ne će biti mjesta za fašizam na svakom mjestu gdje god ga vidjeli, kao što su činili u  prošlom  stoljeću, o tome kako u recentnoj prošlosti tako i u prošlom stoljeću postoje  mnogi  povijesni dokumenti i podaci.  
 
Glina – ožujak 1995.!
 
Za početak, što se tiče tvrdnje o floskulama o velikosrpskoj agresiji, dovoljno je samo poslušati govor predsjednika srbijanske Vlade Vučića, tada člana srpske Radikalne stranke koji je on, nema tome jedva dvadesetak godina, održao u Glini (ožujak 1995. godine). „Srpska Glina, srpska krajina, nikada ne će biti Hrvatska, živjet će se u Velikoj Srbiji, sve mora ostati srpsko, samo kada oni (radikali) dođu na vlast.“ To su u ne tako davnoj prošlosti, bile tablice srpskih vrijednosti o kojima Vučić govori. A o srpskim grudima i srcima koje ne će, kako navodi Vučić, nikada kucati za fašizam, kao što su činili u prethodnom stoljeću, o tome u knjizi TAJNI RAT SRBIJE – propaganda i manipuliranje poviješću, govori američki profesor povjesničar Philip J. Cohen (diplomirao društvene znanosti i medicinu). U Proslovu ove knjige navodi se sljedeće:
 
„Kako se dvadeseto stoljeće približava kraju (knjiga je izdana 1997. godine – napomena autora priloga)i kako se Srbija po peti put u ovom stoljeću nalazi u ratu, povjesničari skreću pozornost  na proganjajuće sličnosti između Srbije u balkanskim ratovima (1912.-1913.) i događaja u devedesetim godinama. U dva balkanska rata primarni strateški ciljevi srpskog vodstva bili su teritorijalno širenje i istrjebljenje „stranog stanovništva“. Ista je odlučnost srpskog vodstva da stvori etničku homogenu Veliku Srbiju postojala u oba svjetska rata. Zapanjuju sličnosti između srpske povijesti u Drugom svjetskom ratu i suvremenih događanja.“
 
I dalje se u proslovu iste knjige navodi i ovo: „Uloga Srbije u Drugom svjetskom ratu, tom složenom razdoblju povijesti, često je zasjenjena mitologijom koja prikazuje Srbe kao sinonim za protunacistički otpor, a Hrvate i bosanske muslimane kao sinonime za pronacističku kolaboraciju. Ta uobičajena shvaćanja međutim, ne podupire povijesna zbilja.“ Dalje Philip J. Cohen nastavlja da: „središnja postavka ove knjige glasi da je glavnina srpskog političkog, intelektualnog, i vjerskog vodstva naširoko kolaborirala sa silama Osovine, nasuprot mitologiji otpora nacizmu koju su razvijala službena tumačenja. Srpski je establišment aktivno sudjelovao u holokaustu protiv židovske zajednice u Srbiji. Ključne ustanove društva upletene u istrjebljenje Židova uključivale su režim generala Milana Nedića koji su podržavali nacisti, srpski fašistički pokret Zbor, i različite srpske državnosigurnosne snage poput Srpske državne straže, Srpskog dobrovoljačkog korpusa, beogradske specijalne policije, srpskog gestapoa te četničkih gerilskih skupina Koste Pećanca i četnika Draže Mihailovića“.
 
Apel srpskom narodu kolovoz 1941. – lojalnost s nacistima!
 
Philip J. Cohen u knjizi navodi obilje povijesnih dokaza u prilog ovoj svojoj prethodno iznesenoj tvrdnji. Navodimo samo neke od njih. Tako je 13. kolovoza 1941. godine 546 Srba, od kojih četiri srpska protojereja, 81 profesor beogradskog sveučilišta, rektor, direktori raznih škola, generali jugovojske, bivši ministri, direktori banaka, gospodarstvenici itd. potpisali  Apel srpskom narodu u kojem se poziva na lojalnost s nacistima i pružanju otpora partizanima. Za potpisnike Apela potpora partizanskom pokretu otpora je nedomoljuban čin. Sedamdeset trojici od tih potpisnika poslije rata je odana je počast u poratnoj Jugoslaviji, a od toga dvanaestorici su dodijeljena visoka državna priznanja za borbu protiv fašizma. Ali, ta činjenica spada u širi kontekst povijesnih zbivanja koje opisuje Cohen u knjizi, te navodi podatke o relativno beznačajnom pokretu otpora protiv fašizma u Srbiji sve od 1941. do 1944. godine, kada je naglo došlo do bujanja pripadnika pokreta otpora unovačenih iz Srbije. Potpise za Apel je vodio je srpski političar Velibor Jonić, inače utemeljitelj spomenutog Zbora.
 
Antimasonska izložba listopad 1941!
 
O umiješanosti Srba u holokaust u knjizi se iznose povijesne činjenice u posebnom poglavlju. Tako se, između ostaloga, navodi da je 22. listopada 1941. godine u Beogradu otvorena Antimasonska izložba (bile su izdavane i poštanske marke o tome). Lazar Prohić jedan od direktora izložbe, o izložbi je pisao (citiramo): „Među Srbima se javio jedan autohtoni antisemitski pokret, koji su jevreji pre 6. aprila nekad vešto nekad silom ugušivali jer su finansijski i na druge načine bili toliko jaki da su mogli uticati na vlast kako su hteli“… te se nastavlja da „taj antisemitizam …nema nikakve veze s nemačkim okupatorom“. Izložbe su prema tadašnjem novinskom tisku prvih tjedana posjetilo 10.000 Srba uključujući i Milana Nedića.
 
Trebalo bi možda pitati, valjda još ima živih svjedoka, nekoga od tih 546 potpisnika spomenuto Apela, a i možda političare iz sadašnje političke nomenklature Srpske radikalne stranke, što su za njih tada bili partizani.  Jesu li bili teroristi a četnici regularna vojska, ali stigmu koja se godinama pripisuje samo Hrvatima Vučić opet prebacuje na hrvatsku stranu (partizani teroristi a ustaše vojska).
 
U ovom kratkom prikazu srpskog falsificiranja povijesti i holokausta, ističemo završno razmatranje Philipa J. Cohena koji navodi sljedeće: „Od kraja Drugoga svjetskog rata srpsko je vodstvo iz državnih i osobnih interesa projiciralo sliku uloge ratnodobne Srbije koja je često u ozbiljnoj suprotnosti s povijesnim zapisima… naglašeni su njezin navodni odan odnos prema Saveznicima, beskompromisan otpor silama Osovine i nedužnost po pitanju ratnog zločina… a najtemeljitiji (taj revizionizam opaska autora priloga) u izbjegavanju odgovornosti za holokaust u Srbiji“.
 
Stigmatiziranje Hrvata!
 
Stigmatiziraju se drugi narodi, Hrvati i bosanski muslimani, a kao što svjedočimo na temelju recentnih istupima srpskih političara, to ponovno prikazivanje falsificirane povijesti, konstanta je njihove politike. Aktualna hrvatska politika, kako to zagovara i na unutarnjem hrvatskom planu, treba odlučno ustrajati u razotkrivanju povijesne istine o događajima koji su se zbili i u razdoblju prije, tako i za vrijeme Drugoga svjetskog rata u bivšoj Jugoslaviji, a tangiraju odnose Hrvatske i Srbije. Iznošenje povijesne istine, bez falsificiranja, propagande i manipuliranja jedini je način da se ta pitanja jednom za svagda riješe.
 

Zvonko Koprivčić

Povezane objave

Maštruko stopama Jakova Blaževića

HF

Legalno postavljena ploča treba ostati

HF

Antifašizam – pokušaj opravdavanja zločina

HF

Neizvjestan susret znanosti i gospodarstva

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više